HRVATSKA je u subotu na Maksimiru s velikih 5:1 pregazila Norvešku te se - usprkos onim frazetinama da se igra do posljednjeg sučevog zvižduka, da je lopta okrugla te da danas svi igraju nogomet - gotovo pa sigurno plasirala na EURO u Francusku.

 

Ipak, izbornik Niko Kovač je nakon utakmice iznenadio dobar dio javnosti poručivši kako je izrazito nezadovoljan igrom te kako nikad više ne želi gledati takvu Hrvatsku. Svi koji su gledali utakmicu složit će se s izbornikom da je konačan rezultat bio dijametralno suprotan od igre koju je Kovačeva momčad demonstrirala na travnjaku, no kako nismo navikli na izljeve samokritike u tuzemnom nam nogometu, reakcija Kovača je odjeknula kao senzacija.

 

Također, usprkos lijepo popunjenom Maksimiru i relativno pozitivnoj atmosferi (dakle, nije bilo baklji, prekida, konstantnog vrijeđanja i sličnih navijačkih ''nestašluka'' na koje smo nažalost već navikli), nismo mogli ne primijetiti da je u jednom trenutku Maksimirom odjekivalo ono već uobičajeno na našim stadionima – Za dom spremni.

 

Premda mu je šef Platini samo nekoliko dana prije poslao javnu poruku kako je zadatak UEFA-e oštro se boriti protiv svih oblika huliganizma, nacionalizma, šovinizma i općenito primitivizma na stadionima, i premda su se na poluvremenu na Maksimiru prikazivale HNS-ove reklame protiv tih devijacija, predsjednik HNS-a Davor Šuker nije smatrao shodnim po tko zna koji put upozoriti i osuditi ustašluk, već se zadivljen pozitivnom atmosferom zahvalio Kolindi, policiji i navijačima.

 

Kvalifikacijski vikend obilježio je i horor u Podgorici te još jedno posrtanje jedne od najdominatnijih nogometnih nacija u posljednjih 40-ak godina, Nizozemske, kojoj opasno visi plasman u Francusku.

 

O svim ovim temama razgovarali smo s Krunom Jurčićem i Špacom Poklepovićem kojima smo postavili pet identičnih pitanja.

 

 

KRUNO JURČIĆ : ''Kad se pobjedi 5:1 teško je davati sad neku veliku analizu i ulaziti u detalje utakmice koja se ovako rutinski odradila. Međutim, s druge strane bilo bi dobro baš sad, kad smo zadovoljni, pomalo i opijeni jednim takvim rezultatom, napraviti jednu pravu analizu. Istina, rezultatski smo razbili protivnika, no ima tu puno stvari o kojima bi se trebalo razgovarati, ima tu puno stvari koje su najavljene, a nisu realizirane. Budimo realni, ova pobjeda je došla samo na račun vanserijske kvalitete naših igrača.''

 

STANKO POKLEPOVIĆ: ''Pobijedili smo 5:1, no puno toga nije bilo dobro. Igrači su na terenu djelovali razbarušeno. Kad to kažem onda mislim da nisu djelovali iz istog položaja, a tada se najčešće događaju greške. Teško mi je dati pravu procjenu zbog čega je to bilo tako jer ne znam što je on s njima razgovarao, no jasno je bilo da nismo imali niti jednu ponavljajuću i uigranu kombinaciju. Ne znam je li su takve kombinacije bile planirane, dogovorene, međutim svi golovi koji su pali, pali su zahvaljujući ekstra kvaliteti naših igrača i mogućnosti vrhunske improvizacije. Recimo, muči me zbog čega Modrića nismo puno vidjeli. Je li bilo tako dogovoreno ili nije? Puno toga u veznom redu nije štimalo, nije postojao jasan raspored, no usprkos tome, igra je bila zadovoljavajuća, a rezultat je iznad svih očekivanja.''

 

 

KRUNO JURČIĆ : ''Upravo sam i rekao da su takve, šire i opširnije analize nužne da se ne bi ostavio krivi dojam i slažem se s vama da jedan ovakav rezultat koji ne odgovara stanju na terenu može biti potencijalno opasan. Konačan rezultat uglavnom sugerira koliko ste vi kvalitetni i kolika je vaša prava moć, no jednako tako on često govori o tome i kakvu razinu kvalitete, odnosno nekvalitete posjeduje vaš protivnik. Zato se slažem da nakon jedne ovakve utakmice treba biti izuzetno kritičan, upravo zbog budućnosti. Taktički smo lutali, nismo imali ideju dobar dio utakmice kako probiti zid Norveške i ako ponovimo ovakvu igru naletjet ćemo na jednog jačeg protivnika koji nam neće oprostiti ta naša silna lutanja.

 

Cijela ideja naše igre bila je pogrešna. Svi su očekivali da će Norveška igrati bunker, no oni su iznenadili visokom izlaženjem, željom da kombiniraju, da se nadigravaju, a opet su disciplinirano stajali sa svih deset igrača iza lopte. Mi smo dobar dio utakmice djelovali kao da smo iznenađeni s tim i nismo znali adekvatno odgovoriti. Postoje brojni uzusi zanata koji tumače kako se probijaju takve momčadi i takve formacije, a mi smo radili sve kontra. Ne znam koja je bila ideja izbornika, no meni nije bilo jasno koju smo mi formaciju uopće i igrali.

 

U šali sam rekao da su nakon ove utakmice u najvećim mukama skauti Italije i Bugarske, jer je praktički nemoguće dešifrirati koji način nogometa mi igramo, koju formaciju igramo. Koliko sam čuo Kovača, shvatio sam da igramo s dva zadnja vezna, no ako ste gledali utakmicu samo je Modrić bio na toj poziciji. Sve ostalo je bilo uglavnom neorganizirano i bilo je tu previše improvizacije.

 

Najviše me zbunjivala uloga Olića, koji je trebao igrati desno, a koji se svako malo ''ušpicavao'' zajedno s Mandžukićem. Prostor koji se tu otvarao vukao je po meni prerano Srnu naprijed, a opće je poznato da je Srna posebno ubojit kad dolazi iz pozadine, iz drugog plana. Nikad on nije odigrao dobru utakmicu kad ga se postavljalo gore visoko i kad mu je to bila početna pozicija. Vezna linija je bila problem. Perišić je bio dosta lijevo, a Rakitić i Brozović uopće nisu bili na svojim pozicijama. Odnosno, bolje je reći da nisu ni imali pozicije.

 

Nepoštivanje pozicione igre protiv lošijih ekipa može donijeti pobjedu jer im stvara konfuziju, međutim protiv pravih ekipa ako gubite tako pozicije, nema sumnje da ćete biti kažnjeni. 

Ipak, činjenica da smo imali 3:0, a da nismo stvorili niti jednu pravu šansu govori puno toga. Govori da imamo strahovitu individualnu kvalitetu u momčadi, koja može riješiti susret čak i onda kad se ne igra onako kako je zamišljeno.'' 

 

STANKO POKLEPOVIĆ: ''Kritika koju je nakon utakmice poslao izbornik Kovač za mene je najveći dobitak te utakmice. Ta kritika je bila istinita, iskrena i uvjeren sam da će neke stvari koje je on zapazio, a koje sigurno nisu valjale za posljedicu imati određene promjene već na utakmici s Italijom.

 

Golovi su padali isključivo na račun pojedinačne kvalitete. Bilo je tu puno konfuzije koja je dala mogućnost Norvežanima da se rašire, da se raspojasaju. Sreća da Norveška nije posebno kvalitetna momčad pa te naše probleme nije uspjela kazniti. Skidam kapu Kovaču na iskrenosti, jer to zaista nije bilo dobro, no nakon pet komada, tko bi se usudio to reći? On je, i svaka mu čast na tome. Kad date objektivnu i oštru kritiku nakon rezultata 5:1, onda je jasno da vladate situacijom. Kovač zna što se događa, a što je još važnije, zna što bi se trebalo događati i uvjeren sam da ima ideju kako dođi do razine igre koja će ga zadovoljiti.''

 

 

KRUNO JURČIĆ: ''HNS i gotovo cijela Hrvatske se konstantno ograđuju od tih ispada, međutim ne bih ih potencirao jer su oni bili zaista minimalni na ovoj utakmici. Ako pogledamo što se događa u okruženju, onda u Beogradu, sad u Podgorici, onda moram reći da je utakmica s Norveškom bila u tom smislu na vrhunskom nivou. Kažem da ne bih posebno apostrofirao to jer smo ta skandiranja u subotu mogli ćuti samo jednom ili dva puta, a onda je takve stvari bolje ignorirati nego im davati poseban značaj koji sigurno ne zaslužuju.''

 

STANKO POKLEPOVIĆ: ''U nogometu je jednako važna i kultura igre i kultura duela i kultura navijanja. Ne možete vi to urediti nekim dekretima, i bez nekog jasnog i dugotrajnog plana i procesa zaustaviti. Istina, postoje neki mehanizmi koji bi možda i mogli takve situacije dovesti u neku mjeru, no ti alati nisu baš popularni. Zbog čega Šuker nije smatrao bitnim da na to upozori, ne znam, to morate njega pitati. Možda se nije želio dodatno suprotstavljati jednoj navijačkoj jezgri s kojom HNS već dugo vodi bitke. 

 

Ta kultura na stadionima koju mi nažalost sve manje imamo stvara se i uči se godinama, i na tome treba još puno raditi. Za borbu protiv takvih ispada treba najprije pronaći adekvatan način borbe, prikladne instrumente, no to nije lako. Kod nas u startu puno toga ne valja. Nije demokracija da svatko može svašta pričati i, oprostite mi na izrazu, da svatko može pizditi što hoće. 

 

Slažem se s vama da je problem što je iz vrha HNS izostala prava i jasna osuda ustaškog skandiranja, kako sad u subotu, tako i na nekim prije utakmicama. To su stvari koje morate pitati i Šukera i ostale ljude u Savezu. Svi mi koji samo sa strane pratimo i gledamo, nemoćni smo, eventualno možemo takve stvari osuditi, ali prava odgovornost leži na ljudima u HNS-u i u državi i od njih morate tražiti informacije zbog čega smatraju da takve ispade nije potrebno osuditi. Upravo oni su ti koji su u poziciji da stvore mehanizme koji će takve stvari zaustaviti. Oni trebaju pronaći način kako tu mladost odgajati, odnosno pronaći pravi model sankcija koji bi dugoročno donio neke rezultate.

Mislim da sam ja tu nemoćan. Postoje ljudi koji su u toj domeni puno stručniji od mene, ja se bavim nogometnom igrom. Moj stav je da treba postojati kultura kako same igre, tako i kultura navijanja, a mi tu kulturu u Hrvatskoj nemamo. Nemamo je ni na igralištu, ali ni van igrališta. Na tome treba raditi ili ćemo ostati jako daleko od civiliziranih društava.''

 

 

KRUNO JURČIĆ: ''Nažalost, nije to ništa novo. Svjedoci smo kako se socijalni problemi prenose na nogometne terene. Uvijek su nogometni tereni privlačili mlade ljude, tjelesno najpotentnije, a tribine su njima najidealnija platforma gdje bi oni mogli poslati svoje ideje. Indikativno je da su svi ovi primjeri koje ste naveli karakteristični za zemlje u okruženju, u kojima je socijalna situacija izuzetno teška. Velik broj tih mladića nema posao, nema životni cilj, s njima je lako manipulirati, a onda oni tu energiju koju nemaju gdje izbaciti, kanaliziraju na nogometnim stadionima. Kako sam već rekao, ne bih to previše potencirao jer mladi ljudi reagiraju tako da što ih vi više provlačite kroz medije, što više prostora dajete tim njihovim izljevima srdžbe, oni će baš to radi inata raditi sve više i više.''

 

STANKO POKLEPOVIĆ: ''Pretpostavljam i nadam se, da će UEFA nakon svih tih užasnih događaja poslati određen naputke i drastično sankcionirati sve one koji su imali prste u tim nemilim scenama. Jednostavno, mora se jednom za sva vremena stati na kraj huliganizmu. Mislim da je dosta bilo da nogomet i sport općenito, koji bi u ideji trebali imati jednu časnu i ljudsku dimenziju, budu taoci divljaka i primitivaca. Po meni UEFA ne smije imati milosti.''

 

 

KRUNO JURČIĆ: ''Nizozemska je među prvima lansirala tu jednu nogometnu školu, koja je izazvala revoluciju u nogometnoj igri. Godinama su iz te škole crpili imena koja su utisnula dubok pečat u svijetu nogometa. Međutim, nažalost ili nasreću, ta nizozemska škola koja je desetljećima bila avangarda postala je pomalo zastarjela, a posljedice se vide na rezultatima. Mislim da je problem u toj ''staroj gardi'', koja ne dopušta da se neke nužne novine implementiraju u sustav i čini mi se da generacija mladih nizozemskih trenera jednostavno nije dobila pravu šansu, nije izbila u prvi plan.

 

Ta stara garnitura nizozemskih trenera drži za taoca cijeli nizozemski nogomet. Moraju se osloboditi te škole koja je bila aktualna prije dvadesetak godina te pod hitno moraju prihvatiti neka nova kretanja u modernom nogometu, prilagoditi se, dati više prilika mladim stručnjacima koji će donijeti neke nove ideje. Tek kad se to dogodi, tek onda će Nizozemci biti na onom nivou na kojem su bili svih ovih desetljeća.''

 

STANKO POKLEPOVIĆ: ''Nizozemci su prvi uveli taj totalni nogomet, pa presing čovjek na čovjeka i presing na loptu. Njihova škola je bila revolucionarna, no to je bilo prije 40 godina. Sad to više nije tako. Razvoj i progres nogometne igre sad se traži u nekim drugim stvarima. U prvom redu to su ritam, preformacija i koncentracija. To više nisu elementi, to su svojstva i čini mi se da oni više ne prate ta moderna kretanja suvremenog nogometa. Ta svojstva treba ugrađivati u igrački kadar, u svakog pojedinca od malih nogu.

 

To je proces koji traje, no opet mislim da se i tu teško može doći do nekih većih promjena. Nekad su promjene u nogometnoj igri bile drastične. Puno toga bi se mijenjalo od Mundijala do Mundijala, od tehničkih dostignuća, do taktičkih. Prije 30 ili 40 godina svjedoci smo bili da se na velikim natjecanjima u samo dvije do četiri godine puno toga promijeni. Danas takvih golemih promjena više nema. Danas je sve u detalju, u ritmu. Ne pali više hoćeš li se prebaciti iz WM sustava u 4-3-3 ili iz 4-4-3 u 4-4-2. Danas je sve u ta tri svojstva koja sam maločas rekao: ritam, koncentracija i preformacija. Kad ta svojstva postanu navika svakom igraču, tek onda ćemo moći biti u ekstazi zbog dopadljive i efikasne igre. ''