Foto: Bruno Konjević

SINIŠA MIHAJLOVIĆ prilikom predstavljanja na Maksimiru, dobio je malo manji zvižduk od njegovog novog frenda na hrvatskoj klupi.

Razlog? Navijački puk se, da parafraziramo Boba Marleya, dade jako dugo varati, a uz to i manipulirati i na osnovu svojih potreba modelirati, ali zato, kada konačno shvati da je namagarčen, tu nema pomoći.

Štimac u jesen 2010.: Mamić mi je nudio mjesto izbornika, ako u reprezentaciji bude kvota njegovih igrača

I nema više tog Osijeka gdje će se reprezentacija firme ŠMŠ (Štimac-Mamić-Šuker) sakriti, a da im neće zviždati, jer evo kako čujemo, čak se i na zapadu Ujedinjenog Kraljevstva ori od zvižduka zbog prevare zvane Sammir, koju nam izbornik servira zajedno s još jednim svojim frendom, a bivšim "zakletim neprijateljem" Zdravkom Mamićem.

Podsjećamo, aktualni izbornik se u vrijeme prije sklapanja pakta sa Zdravkom Mamićem, svim silama trudio postati predsjednik nogometnog saveza i prije izbornog krešenda, u velikom i tempiranom intervjuu Globusu, obznanio je kako mu je Mamić, još godinu dana ranije (pored "živog i zdravog" Bilića) nudio izborničku poziciju, ako se odrekne borbe za fotelju predsjednika HNS-a.

Jedini preduvjet za preuzimanje prestižne pozicije, otkrio je tada, bio je da u Štimčevoj reprezentaciji bude Mamićeva kvota igrača.

Naravno, Štimac je s gnušanjem odbio nemoralnu ponudu i krenuo u križarsku bitku za šalicu čaja svakom djetetu koje trenira nogomet u Hrvatskoj i izgradnju nacionalnih stadiona u Kninu i Vukovaru.

Štimac u ljeto 2011.: Sammira u reprezentaciju guraju protivnici hrvatskog nogometa

Pola godine kasnije, oporavljajući se od poraza i spremajući se za izborničke pobjede, Štimac je izjavio ovo što možete pročitati klikom na podnaslov:

"Sammiru mjesto u reprezentaciji rade samo protivnici hrvatskog nogometa jer Sammir nije još spreman za reprezentaciju. Milan Badelj stoji u redu ispred Sammira, kvalitetniji je igrač i njemu bih osigurao mjesto u reprezentaciji. Svaka čast Sammirovom talentu, ali nakon četiri-pet godina u HNL-u na prste jedne ruke možemo nabrojati utakmice koje je dobro odigrao. To nije dovoljan zalog za hrvatsku reprezentaciju."

Tko ne bi i danas, godinu i pol nakon ovih riječi, potpisao navedeno? Svi, osim onog koji ih je izrekao.

Štimac u proljeće 2013.: Ako misliš da Sammiru nije mjesto u reprezentaciji, idiot si i nisi navijač Hrvatske

I sada bi na ovom mjestu trebalo ići ono politički korektno "Sačuvaj Bože kako imam išta protiv Sammira, dečko je Hrvatsku prigrlio kao svoju zemlju i marljivim radom i boravkom u njoj zaslužio poziv u reprezentaciju, bla, bla, bla.."

Ali neće. Neće zato jer "imam" nešto protiv Sammira. I ne zato što je precijenjeni (doista, da je toliko sjajan, već bi završio barem u Lvivu), Mamićevim parama razmaženi i na ležaj u prostoriji za triježnjenje pretplaćeni, povlašteni stranac, nego zbog jednog osobnog razloga:

Utakmicu protiv Walesa gledao sam s poznanikom koji pokušava živjeti u ovoj zemlji koju voli, a još više voli obitelj koju je tu zasnovao s Hrvaticom, ali nije imao sreću da se rodi kao Hrvat, niti u Hrvatskoj, a ni Zdravko Mamić mu nije drugi otac. Nakon što smo zajedno uzdahnuli na tko zna koji Sammirov očajni pokušaj te večeri, rekao mi je s podjednakom dozom šale na svoj račun i ogorčenosti:

Dajte putovnice onima koji bi u Hrvatskoj živjeli i radili, a ne onima koji će se njenim dresom bogatije prodati

"Evo, i on bez problema dobije državljanstvo, domovnicu, putovnicu, kockasti dres, a ja, koji sam s Hrvaticom napravio dvoje djece, koji su na popisu pučanstva prijavljeni kao Hrvati, koji sam kupio ovdje stan, gdje želim provesti život, svakih nekoliko mjeseci moram provesti par dana na policiji, gdje me, da bi mi produljili radnu dozvolu, ispitivaju i tretiraju poput kriminalca, a sve molbe za primitak u vaše državljanstvo su mi odbijene."
 
Pokušavam zamisliti kako je Sammiru teklo dobivanje državljanstva. Sigurno nije prolazio birokratski pakao, niti se gušio u paprilogiji. Tata je filhu bezbolno pomogao dobiti državljanstvo, a reprezentacija se nakon toga podrazumijevala.

Ibanez... kladim se da se na njemu do dobitka putovnice i domovnice nisu iživljavali birokratski aparatčici, koji od ere supa do one mupa, sišu ljude toliko nesretne da ovdje dođu kao gastarbajteri nenogometaši.

Privatizacija domovine na Štimčev i Mamićev način: Ili si za nas, ili si protiv Hrvatske

Onaj kojem je Hrvatska postala domovina ne zato što je voli ili jer ovdje želi živjeti, nego kako bi se s njenim dresom i putovnicom bogatije prodao, dobio je još jednog moćnog zaštitnika i promotora:

"Sammir nije podbacio. Zamijenio sam ga zbog nekoliko idiota među našim navijačima koji su mu počeli zviždati." objasnio je Štimac zašto je iz igre izvukao onog kome tamo ni nije bilo mjesto.

"Privatizacija" Hrvatske, koju provode Mamić i Štimac, ne očituje se samo u izboru igrača za reprezentaciju, nego i po tome što su navedena dva odličnika sebi za pravo uzeli procjenjivati tko je, a tko ne, pogodan domoljub, jer na navijačko pitanje iz publike "Nije li bolje da Sammira nema u momčadi?", izbornik je mamićevski odgovorio: "Ti nisi navijač Hrvatske s takvim ponašanjem." 

Naravno, ako postavljaš "nezgodna pitanja", umjesto da hvališ izbornikove maestralne izmjene igrača i još fantastičnije promjene taktike, onda "rušiš atmosferu", " ne voliš Hrvatsku".

Štimac bi morao znati, da sutra, kada shvati da je Ibanez jedina dostojna zamjena za Strinića, pa ga pridruži Da Silvi i Sammiru, navijači njemu i svojim novopečenim sunarodnjacima neće zviždati zato što su rasisti ili zato što im je pola latinoamerikanaca u reprezentaciji balkanske zemlje previše.

Bit će to zato što ih on i Mamić rade idiotima.

Ostale komentare autora pročitajte OVDJE