Foto: HINA

NETKO je jednom davno rekao kako je s mladom momčadi nemoguće osvajati trofeje, a tvrdoglavi Arsene Wenger proveo je posljednjih deset godina bezuspješno dokazujući suprotno. U pomlađivanju ionako mladog kadra najdalje je došao 2009. godine, kada je u goste Olympiakosu stigao sa sastavom koji je prosječno bio star 20.9 godina. Rekord je to koji se neće srušiti još desetljećima. Pitanje, koje si posljednjih tjedana postavljaju mnogi navijači Hajduka, glasi: "Može li Igor Tudor napraviti ono što nije uspjelo ni slavnom francuskom stručnjaku". Naime, talentirani strateg Bijelih na raspolaganje je dobio najmlađu ekipu u povijesti HNL-a. Impozantan je podatak kako je prosjek starosti njegove momčadi u aktualnom prvenstvu 22 godine. Godinu i pol prosječno je mlađa od one Lokomotive, 2.1 godinu od Dinamove, 3.5 od Rijekine i čak 4.5 od Splitove.

U uvjetima kada je klub dužan 80 milijuna kuna i plaće se isplaćuju na kapaljku, a prodaja stranom investitoru visi kao mač nad glavom, Tudor je uspio s dječjim vrtićem kroz tri i pol mjeseca, dugih 14 kola zasjesti na čelo prvenstvene ljestvice. Ne treba ni govoriti da je u odnosu na neka minula prvenstva liga smanjena na samo deset najboljih klubova, a konkurencija za naslov prvaka višestruko pojačana. Uspjeh Hajduka još više dobiva na težini kada se uzme u obzir da je prije šest mjeseci Tušo na raspolaganje dobio ekipu koja se doslovno osula proteklog ljeta. Najmanje osam prvotimaca napustilo je Poljud zbog financijskih problema, a mladi trener nije imao alternativu okretanju omladinskom pogonu. U vrlo kratko vrijeme, njegova selekcija bila je izvanredna, a Bijeli danas imaju igrače poput Pašalića, Bencuna, Bradarića ili Malokua koje mogu vrlo dobro unovčiti.

U tome i leži velika zamka s kojom će se Uprava Hajduka kad-tad suočiti. Splićani u prodaji najvećih dragulja vide financijski spas kluba, međutim treba ih upozoriti kako omladinska škola nije bunar bez dna. Igor Tudor pomno je odabrao ono najbolje iz juniorskog izloga i za sada potpuno trijumfirao, ali kada se uskoro spomenuti talenti prodaju, vrlo će brzo nestati manevarskog prostora. Ostat će hrpa prosječnih igrača koji ni na koji način ne mogu odgovoriti apetitima Uprave i navijača. Zar i NK Osijek nije ove sezone krenuo istim putem, pa su trenutno s drugom najmlađom momčadi lige prikovani za dno prvenstvene ljestvice? S dvije pobjede i 11 poraza, uz gol razliku 9:33. I osječki bazen donedavno je vrvio talentima, no oni su nažalost davno razgrabljeni i rasprodani.

Prije nekoliko dana jedan je novinar napisao kako se Hajdukovci ni pod koju cijenu ne smiju zamarati borbom za naslov prvaka ma koliko ona primamljiva bila. Potpuno je u pravu. Rezultatski pritisak najgori je neprijatelj mlade momčadi, neiskusnim igračima koji imaju običaj impulzivno projuriti kroz nekoliko prvenstvenih kola, a onda ispražnjeni statirati sljedećih nekoliko susreta. S lošim prezentacijama i porazima stiže nesigurnost, a često i potpuno potonuće. Ništa manje opasna nije ni navijačka euforija, koja već jako dugo egzistira u Splitu. Euforija je stanje koje se ne može niti smije dugoročno održavati jer je nezdravo i dovodi do psihičke iscrpljenosti. Mladim igračima Hajduka potrebna je mirnoća, što je i najteži zadatak Igora Tudora.

Kako zaustaviti euforiju? Najlakše hladnom statistikom. Ma kako se god nevjerojatni činili uspjesi Bilih tića, ništa aktualna momčad nije uspješnija no proteklih godina. U sezoni 2010./2011. Splićani su nakon 14 kola imali 31 bod, a sezonu kasnije 30 - upravo koliko i danas. Razlika je u jednoj drugoj stvari - konkurentima. Nije Hajduk dobar, koliko je Dinamo loš. Da pojasnimo, Modri su u ovo vrijeme prije četiri sezone imali 35 bodova, godinu kasnije 37, a prošle sezone 35. Značajnije promjene nema, osim privremene krize Zagrepčana, a s obzirom na kvalitetu i širinu kadra kojom raspolažu, kad-tad će ući u seriju pobjeda kojom će odmaknuti konkurentima. Zvuči kao glupa floskula, ipak Bijeli se isključivo moraju okrenuti radu, napretku i sazrijevanju, a sva usputna ostvarenja dobrodošla su.

Zato Igore, sljedeći put nemoj juriti na ogradu kad padne pobjednički gol. Lijepo je vidjeti da dišete kao jedan, ali nije to poruka koja je potrebna tvojim nezrelim igračima.