Željko Širić - lik i nedjelo: Siledžija i Mamićev prijatelj, koji s ratnim zločincem drma Osijekom
rubrike
Foto: Marin Franov, Boris Kovačev, Drago Sopta, Danijel Soldo / Cropix
POVODOM nepravomoćne presude voždu hrvatskih nogometnih sudaca, kojeg je za uvođenje i naplaćivanje tarife za "pošteno suđenje" u HNL-u, "pravi" sud osudio na četiri godine zatvora, podsjećamo na portret jednog od najmoćnijih ljudi hrvatskog nogometa, skiciran u jesen 2012. nakon utakmice Hrvatska - Wales u Osijeku, kada je uz pomoć zaštitara napao Indexovu urednicu sporta prillikom obavljanja novinarskog posla:
"Ništa čudno što je ženu fizički napao najmutniji u žestokoj konkurenciji takvih tipova iz osječke lože na utakmici protiv Walesa.
Gnojna staja, u koju su on i njemu slični pretvorili hrvatski nogomet, ne može ni izroditi ništa drugo, nego "vrijednosti" poput ove.
Kralj osječke ponoći i kraj hrvatskog nogometa kojem nitko ništa ne smije i ne želi
Tko je uopće Željko Širić? Bolje bi bilo pitati kakva je to usrana zemlja i još usraniji sport, u kojem se o evidentiranom obiteljskom nasilniku, koji je prije šest godina 20-godišnju kćer otpravio na osječku traumu tako što je pijan izvukao iz kreveta i izudarao kožnim remenom, piše na stranicama sportskih, a ne rubrika crne kronike?
U kakvom to okružju takav opskurni lik može biti sudački šef, koji nakon što je uhvaćen i snimljen nakon uzimanja 30 tisuća eura mita za "pošteno suđenje" i dalje gazduje ložama i vip-salonima stadiona, praćen privatnim tamburaškim orkestrom i kojem nitko ništa ne smije, ali niti ne želi, pa tako ni "zaštitari" i "policajci", koji su Kralju osječke ponoći na nemilost pustili djevojku naoružanu kamerom.
Mamić i Štimac ulizuju se gradu kojim vladaju ratni zločinac i siledžija
Svaki grad ima jednog takvog šerifa, koji se ponaša kao da je tamo sve "ćaćino"; od cure na koju baci oko, do cure kojoj će zaprijetiti puštanjem gorila, zato što ga je snimila kako ureduje na "njegovom" stadionu. Jer, gdje njegov svirac zatakne bajs, tamo je Širkanovo.
Osijek je "nepokoreni grad i srce Hrvatske", kako je Štimac gudio na uho domaćinima slikavajući se u sportskom centru Ante Gotovina, Osijek je "zaslužio domaćinstvo i protiv Škotske", kao što je prisnažio i gazda Zdravko, ali Osijek je i grad koji se mora stidjeti toga da njime desetljećima drmaju ratni zločinac Glavaš i siledžija Širić, koji su, razumije se, prijatelji.
Nesuđeni nogometaš iz Dervente, početke je svog velikog bogatstva za jednog profesora tjelesnog i bivšeg nogometnog suca, objasnio "švercanjem rifli i instaliranjem biljara dok je služio vojni rok u JNA". Daleko je dogurao od dana kada je "kao cigan po vašarima radio s aparatima za stolni nogomet i video igrama": Suditi je počeo u sezoni 1982/83, a s 43. godine postao je međunarodni sudac Uefine prve kategorije. Kraj njegove međunarodne karijere bila je utakmica Lige prvaka između Monaca i PSV-a, odigrana 25. studenog 2003. godine, koju je Širić odsudio uz velik broj pogrešaka.
Širić i Mamić: Od švercera rifli i trgovačkog putnika, do gospodara hrvatskog nogometa
Nitko mu pogreškom nije smatrao fotografiju kako u veselom raspoloženju i u društvu još jednog uglednog suca (Vlade Svilokosa) slavi Mamićev rođendan, naravno, u društvu neizostavnih tamburaša.
Ali, nisu odnosi između Mamića i Širića uvijek bili idilični; jedno su vrijeme dva velika prijatelja bili u gotovo otvorenom ratu. Bilo je to doba kad je prvenstva osvajao Hajduk (2004., 2005.), a Mamić se nije ustručavao da optuži Širića i njegove suce (bio je povjerenik za suđenje kako su "režirali sva prijašnja prvenstva".
Širić i Mamić pomirili su se nakon poznate Dinamove epizode s "ligom za bedaka", kada je veliki šef iz Maksimirske najbližim suradnicima navodno kazao da mu "ništa ne znači najbolja i najskuplja momčad, ako nije u dobrim odnosima sa sucima". Mamić i Širić pomirili su se sredinom 2005. godine, a godinu dana kasnije započela je Dinamova dominacija u HNL-u koja traje i danas.
Tajnom agentu Malešu policijska, a razotkrivenom Širiću tamburaška pratnja
U studenom 2008., Širić podnosi neopozivu ostavku na mjesto povjerenika za suđenje zbog "stalnih tenzija protivsudaca - pritisak postaje nepodnošljiv", ali je i dalje ostao onaj koji vedri i oblači u sudačkom (polu)svijetu hrvatskog nogometa.
Ali, početkom prosinca prošle godine pao je nakon što se osilio do te mjere da je Hajdukovom predsjedniku Hrvoju Malešu izvjesio cjenik za "pošteno suđenje", odnosno za biranje sudaca po željama, a ne onih koji po zadatku sude protiv Hajduka.
Iako je Širić završio s lisicama na rukama, a Maleš slavljen kao jedina moralna osoba u vrhu našeg nogometa, niti godinu dana nakon burnih događaja, močvarom je opet zavladala bonaca i stvari su se vratile na svoje mjesto: Heroj Maleš je sada usamljen, a nakon što je morao otići iz Hajduka i ismijan, a Širić pušten da se brani sa slobode.
Širkanopoli i Osječki "gang"
"Odlazim da momci ne (p)ostanu zatočenici činjenice da sam i ja iz Osijeka; neću da zbog mene itko trpi. Ne, nije posrijedi bijeg od dužnosti i odgovornosti. Želim da se promijeni percepcija i da se sudi bez opterećenja, normalno." govorio je Širić kada je napustio funkciju, ali ne i kasu.
Odmah po Širićevom uhićenju, podsjetili smo da je taj slučaj "jači" od glasovitog Moggiopolija , ali i nažalost točno predvidjeli, kako ćemo zato što živimo u zemlji trulih kompromisa i guranja pod tepih, kao i velikih predizbornih riječi i nikakvih postizbornih djela (Željko Jovanović), na kraju opet kao epilog dobiti gorak okus.
Također, iscrpno smo pisali i o Širićevom životnom djelu: Svemoći glasovitog "Osječkog lobija, koji je od Mamića za brojne glasove koje nosi Osječko-baranjska županija, dobio sudačku organizaciju, gdje je od ispunjavanja normi i kvalitete suđenja, bitnije da "čovjek u crnom" dolazi iz "grada na Dravi", a neizostavno je da su mu otac ili barem stric, također provjereni sudački kadrovi.
Facebook
Google