U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Jaromir Jagr jedan je od najvećih hokejaša u povijesti i najneobičnijih sportaša uopće, čija priča traje i danas, iako je najveći trag ostavio prije tridesetak godina. Njegov život i karijeru obilježili su komunistički režim u rodnoj Čehoslovačkoj, smrt suigrača i brojni drugi detalji koji njegovu karijeru čine uistinu fascinantnom.

KAO I SVAKI sport, hokej na ledu je kroz svoju povijest ponudio niz ludih priča, od kojih je najveća svakako ona Waynea Gretzkyja. Nijedan sportaš u povijesti momčadskih sportova vjerojatno nije bio tako dominantan kao The Great One, ne samo zbog statističkih parametara koliko zbog načina na koji je učio, igrao i na kraju nadigrao sam sport kojim se bavio.

Gretzky je karijeru završio s 2857 poena (golovi + asistencije), što je čak 936 više od prvog sljedećeg na ljestvici NHL-a. Unatoč nevjerojatnim brojkama, i dalje traje rasprava o tome je li Gretzky zaista bio toliko bolji od Marka Messiera, Gordieja Howea ili Marija Lemieuxa, čudesnog igrača Pittsburgha koji je zbog ozljeda i teških bolesti odigrao tek 915 od mogućih 1430 utakmica. Svejedno je upisao 1723 poena.

Najneobičniji u povijesti

I dok će ta rasprava trajati zauvijek, ona o najneobičnijem hokejašu stat će na spomenu samo jednog imena - Jaromir Jagr. Legendarni Čeh, drugoplasirani sa spomenute ljestvice po broju poena (1921), bio je i ostao jedan od najvećih igrača u povijesti Pittsburgh Penguinsa, a igrao je i za Washington, NY Rangerse, Philadelphiju, Dallas, New Jersey, Floridu i Calgary.

No, osim po rijetko viđenom hokejaškom umijeću i neviđenoj fizičkoj snazi, Jagra se pamti kao jednog od zadnjih boema u sportu uopće, istinskog romantika prepunog poroka koji se odbijao mijenjati kad ga je slava udarila u glavu jer to jednostavno nije bio njegov stil.

Čehoslovačka u sedamdesetim godinama nije bila baš najugodnije mjesto za odrastanje. Debelo iza željezne zavjese i pod kontrolom SSSR-a, Jaromir Jagr rodio se 1972. u Kladnom, 20-ak kilometara od Praga, četiri godine nakon krvavog praškog proljeća, koje će također obilježiti njegovu karijeru. Djed Jaromir i otac Jaromir imali su obiteljsku farmu na kojoj je mali Jaromir radio od malih nogu.

"U mojoj zemlji si u to vrijeme mogao dobro živjeti jedino ako si bio pjevač ili sportaš. Blago rečeno, nisam bio talentiran za pjevanje pa me otac usmjerio u sport. Klizati sam počeo s tri godine, a kad sam imao sedam, počeo sam raditi po pet, šest sati dnevno na farmi", rekao je Jagr.

Nakon što bi se vratio iz škole, on i otac krenuli bi na farmu koja je bila udaljena deset kilometara od kuće. Tata Jaromir vozio bi bicikl, a sin Jaromir bi uz njega trčao. Kroz takav radni dan na farmi otac bi tjerao sina da napravi i do tisuću čučnjeva, a nakon toga bi se vratili kući na isti način kako su došli.

Tisuće čučnjeva

"Prvih par godina igrao sam u svojoj dobnoj kategoriji. No ti čučnjevi i ostale vježbe koje sam radio, a koje tad nitko nije radio, učinile su me užasno jakim pa sam do desete godine već igrao s dječacima starijim od mene i do četiri godine", rekao je Jagr.

U hokej se nepovratno zaljubio kad je imao 14 godina i kad se u Čehoslovačkoj igralo Svjetsko prvenstvo u hokeju. U Pragu je igrala Kanada, a za nju čudesni Mario Lemieux. Jedan od najvećih hokejaških majstora u povijesti uživo je očarao malog Jagra, koji je od tada imao samo jedan cilj - igrati u momčadi s tim čovjekom.

S 15 godina počeo je igrati profesionalno u češkoj ligi, sa 17 je već bio dio češke reprezentacije, a iste godine kupio je i svoj prvi automobil. Sjećate se onih zastrašujuće ružnih Škoda s kraja osamdesetih godina, Škode Favorit i duže verzije Škode Forman?

E, baš tu legendarnu "favoritku" grozno sivo-plave boje Jagr je kupio dok je bio klinac i na haubu nalijepio fotografiju Michaela Jordana i s njom se vozikao po Kladnom. Na zidu u sobi imao je samo dvije fotografije - Marija Lemieuxa i Ronalda Reagana.

Da, predsjednika SAD-a, čiju je fotografiju izrezanu iz novina držao i u školskoj bilježnici zbog čega ga je učiteljica stalno kažnjavala i oduzimala je, ali bi je Jaromir uvijek ukrao nazad i vratio u bilježnicu.

"U školi su nas učili samo sovjetskoj doktrini. Govorili su nam da je Amerika zlo i da želi samo rat te da su Sovjeti naši prijatelji i štite nas od američkih bombi. Ni otac mi nikad nije želio ispričati istinu jer se bojao da ću u školi reći nešto krivo i upasti u probleme. No baka Jarmila mi je sve rekla", rekao je Jagr.

Jarmila je malom Jaromiru ispričala kako su komunisti njegovu djedu Jaromiru i svim ostalim farmerima 1948. godine oduzeli farmu i skoro svu stoku osim one koja im je trebala da prežive. Kolektivizacija imovine ostavila je Jagrovu obitelj na prosjačkom štapu, a ostavili su im samo malu kuću i štalu. 

Djed mu je umro u komunističkom zatvoru

Djed je morao raditi na sad državnim farmama, i to bez plaće. To je odbio pa je završio u zatvoru na nekoliko godina, u kojem je i preminuo. Jaromir Jagr hokejaš nikad nije upoznao Jaromira Jagra, svojeg djeda. Četiri godine prije njegova rođenja, tijekom Praškog proljeća 1968. godine kad se narod pobunio protiv komunizma, djed je preminuo u zatvoru.

"Nažalost ili nasreću, djed nikad nije saznao da su se Rusi vratili u Čehoslovačku. Umro je par mjeseci prije sovjetske invazije u kolovozu 1968. godine, kad su Rusi u krvi ugušili pobunu za manje od 48 sati", rekao je Jagr, koji je obožavao Reagana zbog njegova legendarnoga govora u kojem je 1983. godine SSSR prozvao "carstvom zla".

Jagr je sanjao da će zaigrati u NHL-u, što je Čehoslovacima bilo nemoguće osim ako su pobjegli iz svoje zemlje. No do drafta 1990. godine situacija se bitno promijenila. Komunizam se raspadao, s njim i SSSR, a na putu raspada bila je i Čehoslovačka. Jagr je bio prvi igrač koji je došao na draft a da nije morao bježati iz istočnog bloka, kao što je bio slučaj s Petrom Nedvedom.

Vlada Čehoslovačke, koja će se u miru raspasti dvije godine kasnije, popustila je s režimom i dopustila Jagru izlazak iz zemlje, pa se 18-godišnji Jagr našao na draftu kao najatraktivniji igrač uz Mikea Riccija i Owena Nolana. Pittsburgh Penguinsi imali su peti pick drafta i tadašnji generalni menadžer Craig Patrick nije mogao vjerovati da je Jagr slobodan kad je na njih došao red.

"Nisu drugi klubovi previdjeli Jaromira, nego ih je on nasamario. Normalno je da uoči drafta momčadi pregovaraju s igračima na draftu, a Jaromir je svima rekao da nema još namjeru doći u NHL. Kad smo ga mi to pitali, rekao je da će doći pješice ako treba. Bili smo presretni i odabrali smo ga bez razmišljanja", rekao je Patrick.

Tako je Jagr slavenskom lukavštinom ostvario dva sna odjednom. Prvi da igra u NHL-u, a drugi da igra sa svojim najvećim idolom - Mariom Lemieuxom. Klinac iz Kladna, s groznom fudbalerkom koja će mu desetljećima biti zaštitni znak, stigao je u Ameriku.

Nije razumio smisao škole

"Nakon drafta su me pustili kući na tri tjedna da spakiram i donesem sve stvari. Kad sam se vratio, inzistirali su da idem u školu i učim engleski. To mi je bila jedna od najtežih stvari u životu. Ni danas mi nije jasan koncept te škole. Sjediš tamo osam sati dnevno bez pauze, ne znaš jezik, a profesori se smjenjuju svakih 45 minuta.

Svi govore engleski, jezik koji nikad u životu nisam čuo. Ne možeš čitati ni rječnik jer ne postoji. Trajala je od ponedjeljka do subote, a samo je nedjelja bila slobodna. Željeli su da idem dva mjeseca u školu. Odustao sam nakon četiri tjedna", prepričao je Jagr, koji je uzeo dres s brojem 68 u čast Praškog proljeća i godine djedove smrti.

Iako je ostvario san dolaskom u Pittsburgh, Jagr je prvih mjeseci u Americi proživljavao jako teško. Užasno su mu nedostajali obitelj i dom, imao je samo 18 godina i nije znao nijednu riječ engleskog jezika. Bio je već na rubu da sve pošalje kvragu i vrati se kući, ali sve se promijenilo kad je u Penguinse stigao njegov deset godina stariji sunarodnjak Jiri Hrdina.

Izbjeglica iz Čehoslovačke, koji je već neko vrijeme bio u Calgaryju, naučio je engleski odavno i puno mu je pomogao. Prozvali su ih Czechmates, što je bila igra riječi na englesku riječ "checkmate", što znači šah-mat. Uz Hrdinu kraj sebe, Jagr je puno bolje počeo komunicirati s trenerima i suigračima i osjećao se sigurnijim.

Osim što je bio fantastičan igrač, Jagr je imao sreću da je upao u najveću momčad u povijesti Penguinsa i već u svojoj prvoj sezoni osvojio je Stanley Cup. I to ne kao gledatelj s klupe. Odigrao je 80 utakmica u regularnoj sezoni, upisao je prvih 57 poena (27 golova i 30 asistencija), a u play-offu je u 24 utakmice zabio tri i asistirao za deset golova.

Atrakcija u gradu

Navijači su ga obožavali. Vječno nasmijan, otvoren i zabavan, Jagr je bio atrakcija broj 1 u gradu, pa ga je lokalna radiostanica redovito zvala u studio da na groznom engleskom čita vremensku prognozu. Kako bi što prije naučio engleski a da ne mora ići u školu, Jagr je s Hrdinom i ostalim suigračima igrao Scrabble i nosio je uokolo rječnik koji mu je pomagao.

Puno problema imao je i s policijom. Nakon što je u Čehoslovačkoj vozio tromu "favoritku", Jagr je dio od svojeg rookie ugovora od 150.000 dolara po sezoni odmah investirao u novi Chevrolet Camaro. Rezultati su bili očekivani s obzirom na to da se vozio po Pittsburghu i 180 kilometara na sat.

"Dobivam i po tri kazne za brzu vožnju tjedno. Sve ih trpam u suvozački pretinac pa ih tu i tamo platim. Policajci jako dobro znaju tko sam, ali vidim da im to uopće nije važno. Ma, nije stvar u tome da ja volim juriti, nego mi se ne da predugo biti na cesti pa samo želim što prije stići", pravdao se Jagr svojim zaraznim osmijehom dok su se ljudi iz menadžmenta momčadi hvatali za glavu od očaja.

"Ja sam poprilično siguran da on ne razumije pravilo ograničenja brzine jer nema drugog objašnjenja", rekao je suigrač Kenny Stevens dok je Hrdina stao u obranu svojeg sunarodnjaka: "Pa što ste očekivali od klinca u Americi s novim autom?"

Jagr nije mogao sa sobom dovući obitelj iz Čehoslovačke koja se još nije raspala pa je prvih godinu i pol dana živio kod jedne američke obitelji. Bilo je to vrijeme u kojem još nije izlazio, a jedino što je radio dok nije bio kod kuće je bila vožnja u Camaru. U međuvremenu bi gledao Bračne vode, seriju preko koje je, kaže, najviše naučio engleski.

I dok ga je policija još nekako i uspijevala obuzdati, protivnički igrači u NHL-u nisu bili te sreće. Sa 191 centimetrom i 105 kilograma lomio je sve pred sobom, a nakon sjajne rookie sezone nastavio je istim ritmom i sljedeće. Penguinsi su opet ušli u finale Stanley Cupa, a u prvoj utakmici protiv Chicago Blackhawksa demonstrirao je sve ono što će ga krasiti sljedećih...pa, jako puno godina.

Zabio jedan od najboljih golova svih vremena

Prvi vodstvu Chicaga 4:3 pet minuta prije kraja, Jagr je presjekao dodavanja Hawksa, fantastično se riješio dvojice protivničkih igrača i onda svojim "trademark" udarcem bekendom pogodio za 4:4, a Lemieux je kasnije zabio za pobjedu.

"Ovo je najbolji gol koji sam u životu vidio. On je već sad nevjerojatan igrač, a siguran sam da će biti jedan od najboljih u povijesti ovog sporta", rekao je Lemieux nakon utakmice dok se Jagr crvenio kraj njega u svlačionici jer je to izjavio njegov najveći idol.

Chicago je tako prosuo vodstvo 4:1 u prvoj utakmici, a Penguinsi su došli do prve pobjede na putu do obrane naslova, koja je ispala puno lakša od očekivanog. Metla 4:0 u finalnoj seriji donijela je Pittsburghu i Jagru drugu uzastopnu titulu.

Tad 20-godišnji Čeh živio je život iz snova. Preko noći je upao u jednu od najboljih momčadi u povijesti NHL-a, bio je zvijezda u gradu koji do te 1990. nije imao pojma tko je on, a u tad pomalo dosadni NHL uveo je dašak onoga što mu je nedostajalo.

"U osamdesetima je hokej bio puno prirodniji nego danas. Uzmi pak, dodaj, odigraj akciju, zabij gol. U devedesetima je sve postalo šablonski - ubaci pak u trećinu, naguraj igrače u kornere ili iza gola i bori se za pak što dalje od gola. Jagr je bio onaj stari igrač iz osamdesetih, ali brži i brutalniji. Kad se činilo da nema nikakvog rješenja, on ga je odnekud našao. Jedan na jedan ili jedan na tri, svejedno. Nisi smio biti sekundu dekoncentriran kad je Jagr bio na ledu. To je bilo nedopustivo", rekao je golman Toronta Glenn Healy.

Do 1992. godine Jagr je osvojio dva Stanley Cupa sa svojim junakom iz djetinjstva Lemieuxom. Što god je radio, nailazilo je na simpatije svih koji su ga okruživali jer ih je zarazio svojim osmijehom i stalnom pozitivnom energijom.

"Mislim da je svaki čovjek na svijetu sanjao da barem jednom u životu bude slavan, da vidi kako je to. Lagao bih kad bih rekao da mi se nije svidjelo. Bio sam strašno popularan u Pittsburghu i to me hranilo", rekao je Jagr, kojeg su nakon jedne utakmice novinari pitali koje čokoladice najviše voli. Odgovorio je da voli KitKat i na kućnu adresu su mu počele stizati stotine KitKat čokoladica.

Rođendan prenosili na televiziji

"Sve sam ih pojeo. Šećer mi je davao puno energije i tjerao me da treniram još jače jer bih inače bio debeo. Uvijek sam jeo jako puno slatkiša i to mi nije smetalo jer se moj organizam s tim očito dobro nosio", rekao je godinama kasnije.

Jagr je bio megazvijezda. Tulum za njegov 21. rođendan prenosila je lokalna televizija. Dobio je vlastitu liniju maslaca od kikirikija nakon što je jednom prilikom rekao da maslac od kikirikija maže po preponama da se oporave, a proizvođač je to vidio kao idealnu marketinšku priliku.

Izgledao je atipično, što se sviđalo i djevojkama pa je istom brzinom kojom je skupljao golove i asistencije skupljao i djevojke gdje god je stigao. Nakon što je osvojio Stanley Cup 1992., njega i suigrače reporteri su uživo pitali što očekuju od pobjedničke parade, a Jagr je samo rekao da želi što više djevojaka i otvoreno ih je pozvao na zabavu.

Čeh je bio samo jedan u nizu sportaša koji je mlad jako brzo došao do puno novca. U Americi je živio sam, bez stalne djevojke ili, za njega, ne daj bože supruge te se prepuštao porocima. No, iako je burno živio izvan leda, na njemu je i dalje bio sjajan.

Tome je pomogla i činjenica da je Jagr bio vjerojatno najveći radnik u modernoj povijesti hokeja. Nijedan igrač prije njega nije dobio ključeve od dvorane Penguinsa u koju bi Jagr mogao doći kad god je poželio.

A znao je doći kasno navečer ili usred noći jer ne bi mogao spavati, kako je rekao, duže od četiri sata u komadu. Radio je kao konj, detaljno je proučavao što rade Mario Lemieux i ostali velikani i onda je to pokušao sam ponoviti na utakmicama.

Ogroman teret na leđima

Jagr nije bio najbrži igrač, ali su ga tisuće i tisuće čučnjeva, sklekova i trbušnjaka, na koje ga je otac tjerao kao dijete, učinili nevjerojatno jakim. Do 1997. godine došao je do 115 kilograma čiste snage i bio je u naponu, ali iz Penguinsa je već polako nestajala magija.

Mario Lemieux je prvi put završio karijeru zbog bolesti, otišle su i druge zvijezde i sav teret očekivanja najednom je pao na Jagrova leđa. Klinac koji je živio san i koji je uživao igrajući uz idole iz djetinjstva sad je trebao postati nositelj jedne od najvećih franšiza u povijesti NHL-a.

"Ne mislim da sam jaka osoba. Pokušavam to biti, ali nisam. Samo glumim snagatora. Veliki sam emotivac, ali moram biti hladan jer će me inače ljudi povrijediti. Nekada jednostavno moraš biti zao, moraš se praviti snažan. Većina ljudi ima prijatelje, ali nema novac.

Kod mene je obrnuto. Ja ne mogu svaki dan razgovarati s pravim prijateljima jer one s kojima sam se družio kad sam imao pet godina više praktički ne poznajem. Da sam mogao preseliti cijelu Čehoslovačku u Ameriku, bio bih možda sretniji", rekao je Jagr 1997. godine novinarima u Pittsburghu i prvi put otkrio neku mekšu, emotivniju stranu svoje ličnosti.

Osjetila je to i jedna djevojka koja ga je u to vrijeme nagovorila da konačno ošiša tu groznu fudbalerku i napravi "normalnu" frizuru. Na ledu je i dalje bio zvijer, što je demonstrirao i na Olimpijskim igrama u Naganu 1998. godine.

Prvi put u povijesti NHL je zaustavljen na nekoliko tjedana kako bi profesionalci mogli igrati na Olimpijskim igrama, a Kanada je u Japan došla s najjačim sastavom u povijesti Igara. Patrick Roy, Martin Brodeur, Chris Pronger, Eric Lindros, Theo Fleury, Brendan Shanahan, Mark Recchi, Steve Yzerman i ispred svih njih Wayne Gretzky samo su neki od megazvijezda s kojima je Kanada osvanula na Igrama.

Čudesni Dominator i Česi šokirali Kanađane

No, strašne Kanađane u polufinalu je zaustavila Češka predvođena nestvarnim Dominikom Dominatorom Hašekom, koji je radio čuda na golu i omogućio svojoj momčadi da nakon 1:1 i produžetaka prođe na penale. U finalu je Hašek zaključao gol i protiv moćnih Rusa, koji nisu uspjeli zabiti nijedan gol, i Češka je golom Petra Svobode pobijedila 1:0 i senzacionalno osvojila zlatnu medalju.

Jagr se u Ameriku vratio kao olimpijski pobjednik, ali brzo se morao otrijezniti od epskog slavlja jer je njegova franšiza upala u ozbiljne financijske probleme. Iako su Pittsburgh Penguinsi redovito igrali u play-offu, nisu od 1992. uspijevali napraviti zapaženiji rezultat.

Dugovi su se gomilali, troškovi su bivali sve veći i sve su glasnije bile glasine da će Penguinsi u nemilosrdnoj prirodi američkog profesionalnog sporta preseliti u drugi grad. Te 1999. je bilo praktički riješeno da postanu Kansas City Penguins. Novca nije bilo ni za elementarne troškove.

"U svlačionici često nije bilo tople vode. Nisu mogli naručiti palice pa smo ih mi igrači morali sami unaprijed platiti i kraj je bio zaista vrlo blizu", prisjetio se Jagr koji je zbog ozljede propustio sve utakmice prve runde doigravanja protiv New Jersey Devilsa, da bi se neočekivano vratio u sastav za šestu utakmicu.

Penguinsi su gubili 3:2 u seriji i 2:1 dvije minute do kraja utakmice. Onda je Jagr prvo zabio gol za 2:2, da bi u produžetku još jednim golom izborio sedmu utakmicu koju će Pittsburgh dobiti i izbaciti favorizirane Devilse. Američki mediji pisali su da je Jagr uništio Devilse igrajući na jednoj nozi.

"Pa da, u to vrijeme sam bio toliko dobar da sam mogao igrati na jednoj nozi. To je bio jedan od najemotivnijih trenutaka u mojoj karijeri. Da nismo dobili tu utakmicu, franšiza bi otišla u Kansas City. Ovako smo osigurali još nekoliko domaćih utakmica na kojima se dobro zaradilo i sanirani su oni ključni dugovi.

Onda je u franšizu kao suvlasnik ušao Mario Lemieux i situacija se popravila, ali za velikog Jagra mjesta više nije bilo. Njegov ugovor bio je ogromno opterećenje za salary cap Penguinsa koji su pokušavali složiti novu momčad.

Najveći ugovor u povijesti

Jagr je osjetio da je vrijeme za rastanak i 2001. je kao vlasnik pet trofeja Art Ross, koje je 1995., 1998., 1999., 2000. i 2001. godine osvojio kao igrač s najviše bodova otišao u Washington Capitalse. Odlasku je kumovala i izjava tadašnjeg suvlasnika Marija Lemieuxa, koji je otvoreno prozvao Jagra zbog slabih igara u doigravanju.

Jagrov ugovor s Capitalsima bio je do tada najveći ugovor u povijesti NHL-a. Washington mu je dao 77 milijuna dolara za sedam godina s opcijom produljenja za još jednu godinu. Trebao je biti lik oko kojega će se graditi moćna franšiza, ali nikad nije uspio ispuniti očekivanja.

U to vrijeme Jagr je postao sve veći ovisnik o klađenju na koje se nepovratno navukao 1997. godine. Do 2000. godine nagomilao je pola milijuna dolara duga na kladionici Caribsports.com i čak 3.3 milijuna poreznog duga. Sredinom devedesetih godina bio je stalni gost MGM Granda u Las Vegasu, a u Ceasars'u u Atlantic Cityju imao je privatni stol i kreditnu liniju od pola milijuna dolara.

"Klađenje nije bila baš, recimo to tako, pametna odluka. Trošio sam puno vremena i novca na to, ali nisam imao druge zanimacije osim hokeja", rekao je Jagr, koji se u Washingtonu zadržao do 2003. godine.

Njegov ugovor bio je veliko opterećenje i za Capitalse, koji su tad 31-godišnjeg Jagra trejdali New York Rangersima, jedinoj franšizi koja je bila spremna preuzeti njegov ugovor uz uvjet da će Capitalsi i dalje plaćati trećinu njegove plaće.

U Rangersima mu je išlo puno bolje nego u Capitalsima. Momčad je ušla u doigravanje u svakoj od tri sezone u kojima je Jagr bio u sastavu, ali više od toga nije mogla. Tijekom "lockouta" u sezoni 2004./2005., kad se NHL nije igrao zbog kraha u pregovorima oko kolektivnog ugovora, Jagr je igrao u svojem Kladnu i kratko u ruskom Avangardu iz Omska.

Kraj NHL karijere. Barem je tako izgledalo

Tamo je obećao ljudima iz kluba da će se jednog dana vratiti, a taj dan došao je 2008. godine kad mu je istekao ugovor s Rangersima i kad je postao free agent. Imao je ponude Pittsburgha, Edmontona, pa čak i NY Rangersa, ali nitko 36-godišnjaku nije želio platiti koliko su nudili Rusi.

Sedam milijuna dolara po sezoni na dvije godine uz opciju produljenja na još jednu. Bez poreza. Bio je to kraj njegove velike NHL karijere, odnosno tako je barem izgledalo. Otišao je u Rusiju kao deseti najuspješniji igrač u povijesti NHL-a s 1599 poena.

"Hvala svima na veličanstvenim godinama i svim ponudama koje sam imao, ali ne zaboravite - ja sam Europljanin, a Rusija je blizu Češke. Nedostaje mi dom. Dok sam bio u Omsku tijekom lockouta, oduševio sam se s ljudima, ali i ligom. Želim nešto novo", rekao je Jagr, čiji je nomadski život dobio još jedno novo poglavlje.

No, iako je u Omsk, tada jedan od najjačih klubova u ruskom KHL-u, došao kao čovjek koji bi ih trebao odvesti do titule, Jagr je u prvim mjesecima doživio tragediju. Tijekom utakmice protiv Vitjaža njegov 19-godišnji suigrač Aleksej Čerepanov sjeo je na klupu kraj Jagra nakon jedne izmjene.

Suigrač mu preminuo na klupi

Naslonio se na leđa, zatvorio oči i potpuno problijedio. Jagr je bio jedan od prvih koji je alarmirao liječnike da nešto nije u redu. Jagr i suigrači odnijeli su ga u svlačionicu gdje su ga liječnici pokušali spasiti. Prebacili su ga u bolnicu, ali ga nisu uspjeli spasiti. Utvrđeno je da je imao srčanu manu, koju su liječnici Avangarda duže vrijeme pokušavali liječiti lijekovima.

"To je nemoguće opisati, taj osjećaj da ti je suigrač otišao dok je sjedio kraj tebe. Pokušaš ići dalje, ali ni srcem ni tijelom nisi na treninzima i utakmicama, nego negdje drugdje. Bilo je užasno teško, nikad nisam proživio nešto slično", rekao je Jagr koji je par mjeseci kasnije doživio novi šok.

Usred utakmice u siječnju 2009. trener Wayne Fleming, koji je inzistirao na njegovu dolasku, neobjašnjivo je podnio ostavku nakon druge trećine i nije se više nikad pojavio u klubu. Ni Jagru ni Avangardu nije bilo jasno što se dogodilo, a krenule su glasine da je KHL u problemima.

"Ne žalim što sam došao. Ne možete nikad u životu pretpostaviti što će se dogoditi, pa pogledajte što se nama dogodilo u par mjeseci. Možda bih bio sretan i u Americi, ali time se ne zamaram", rekao je Jagr.

No, zov NHL-a uvijek je negdje odzvanjao u Jaromirovoj glavi. U veljači 2009. izjavio je da mu je samo trebao mali odmor od napornog ritma u NHL-u i da je spreman vratiti se, ali ga je ugovor vezao za Omsk barem do 2010. Za divno čudo (ili zbog još milijuna) ostao je još jednu godinu, da bi 2011. najavio povratak.

Šokantan potez

Imao je ponudu Edmonton Oilersa i Pittsburgh Penguinsa, čiji ga je vlasnik Mario Lemieux osobno nazvao. Sasvim logičan rasplet bio je povratak u Penguinse, ali se Jagr odlučio za šokantan potez. Umjesto u Pittsburgh, otišao je u smrtne neprijatelje - Philadelphia Flyerse.

"Moja odluka nije imala smisla nikome, a najmanje Lemieuxu. On je to shvatio osobno. Da sam ja navijač Pittsburga, ne bi ni meni bila jasna, ali je bila logična. Penguinsi su imali posloženu momčad i linije i ne bih imao preveliku minutažu. Želio sam otići negdje gdje ću igrati.

Nitko ne može do kraja shvatiti drugu osobu jer ne živi njezin život. Ne znamo okolnosti koje su dovele do nečijih odluka i zato ih ne treba preispitivati", rekao je Jagr kojeg su u prosincu 2011. dočekali zvižduci po povratku u Pittsburgh. Zabio je gol u pobjedi Flyersa protiv mrskih rivala.

"Znate što? Puno puta u životu osjećate nepravdu, da su vas nepravedno kritizirali. Da, često nailazimo na nepravdu, ali ja nikad nisam kukao. Budimo iskreni, u prošlosti su me hvalili u trenucima kad nisam radio ništa posebno. 

Bih li se sad trebao uzrujavati kad me kritiziraju? Naravno da ne. Život je na kraju priče pošten, sve je to negdje pedeset-pedeset, tako da se ne zabrinjavam", priznao je Jagr koji je u 42. godini trenirao više nego ikad.

Kao i u svim franšizama do tada, i u Flyersima je imao ključ od dvorane kako bi mogao trenirati kad ga je bila volja. Za klizaljke bi zavezao utege dok je nizao krugove po ledu, a u teretani je radio kao životinja.

S 42 godine drugi strijelac lige

Nakon te sezone 2011./2012. Jaromir Jagr je tijekom novog lockouta još jednom otišao igrati u svoj Kladno iz kojeg je, kad je NHL ponovno krenuo, otišao kao drugi strijelac češke lige. Sljedeće sezone je kao 42-godišnjak prešao u Dallas Starse u kojima je stigao do 1000. asistencije u karijeri.

Eric Nystrom, njegov deset godina mlađi suigrač, te ga je sezone iz nepoznatih razloga prozvao Jimmy umjesto Jags, kako su ga uvijek zvali u NHL-u. Tadašnji trener Glen Gulutzan prepričao je kako je Nystrom bio oduševljen kad je vidio na semaforu brojku 1000 i Jagrovo prezime.

"Nystrom je bio jako bedast i nije bio svjestan Jagrove veličine. Kad se Jags, odnosno Jimmy, kako ga je zvao, vratio na klupu, Nystrom mu je čestitao na jubileju jer je mislio da se brojka 1000 odnosila na broj poena. 'Glupane', odgovorio mu je Jagr i pogledao ga s gađenjem. 'To je tisuću asistencija. Tisuću poena imao sam prije deset godina'", prepričao je Gulutzan.

To je bilo prije deset godina. Da vam netko kaže da danas, s 51 godinom na grbači, Jaromir Jagr i dalje igra hokej nakon što je poslije Dallasa bio još u Bostonu, New Jerseyju, Floridi i Calgaryju, rekli biste mu znate već što. No, neuništivi Čeh još nije završio igračku karijeru niti namjerava tako skoro. U međuvremenu je postao samotnjak koji tu i tamo ima neku djevojku.

Bez njih ne može čak ni nakon što su ga pokušavale ucjenjivati. Prije šest godina jedna 18-godišnja manekenka prijetila mu je da će objaviti fotografiju s njim u krevetu ako joj ne plati. Jagr joj se nasmijao u lice i rekao da radi što želi, pa je ona na društvenim mrežama objavila fotografiju. Jagra to uopće nije diralo.

Kupio klub iz djetinjstva

Puno važnije mu je bilo kupiti Rytiry, Vitezove iz Kladna, momčad u kojoj je počeo igrati hokej i u čijem rosteru je i danas. Iako ove sezone nije odigrao nijednu utakmicu, ljetos je najavio da će sigurno zaigrati. Za sada utakmice gleda iz lože ili s klupe, s koje tu i tamo urla na igrače.

"Da nije bilo ovoga grada i ovoga kluba, ne bi bilo ni mene kao hokejaša. Tko zna što bi bilo sa mnom i kakva bih bio osoba. Ovaj grad me izgradio i osjećam da mu moram nešto vratiti", rekao je Jagr koji danas ima 135 kilograma i, kaže, nema problema s težinom.

"Kao prvo, meni je hokej zabavan. Kao drugo, ako prestanem igrati i trenirati, udebljat ću se, a onda ću morati ići na svakakve operacije koljena, leđa i kukova. To bi me slomilo psihički i to ne želim. 

Želim biti sretan, a ovo što radim za sebe i svoju zajednicu me čini sretnim", rekao je Jagr, koji je u veljači ove godine upisao 1099. profesionalni gol i preskočio i Gretzkyja na ljestvici profesionalaca koja ne uključuje samo NHL.

Jagr je ključan što sponzori i dalje sponzoriraju Kladno, a on vrijeme izvan treninga provodi u radu s klincima, koje pokušava odučiti od stvari koje je on loše radio i poticati ih da rade ono što im najbolje ide.

"Želim da vrijeme između smrti i trenutka kad sam se prestao baviti hokejom bude što kraće"

"Zašto radim sve ovo? Volim svoj posao. Ako ne bih radio ovo što radim, vjerojatno bih morao učiti nešto ispočetka pa zašto onda ne bih radio ono u čemu sam dobar, a ovo je sjajan posao. Nije ni težak kao neki drugi ili kao posao kojim su se moji roditelji bavili.

Ne moram ustajati u šest sati ujutro i doći s posla u pet poslijepodne. Imam puno novca i imam sve što mi treba. Ne znam koliko dugo ću još živjeti, ali želim da vrijeme između moje smrti i trenutka kad sam se prestao baviti hokejom bude što kraće. 

I to sigurno neće biti najzabavnije razdoblje. Tako da ću igrati dokle god budem mogao. Do smrti? Do smrti, ako budem u stanju. Ako ništa drugo, neću biti ružan i debeo. To nikako ne bih želio", rekao je nedavno vitez Jagr kojeg uskoro čeka povratak u Pittsburgh, koji ga je 2017. godine u zadnjoj sezoni u NHL-u u dresu Calgary Flamesa ipak dočekao ovacijama.

Penguinsi će u veljači 2024. godine umiroviti dres s brojem 68. Bit će to kraj jedne velike ljubavne priče između jednog čovjeka i jednoga grada koja traje 33 godine, od kada je klinac koji nije znao riječi engleskog nasamario menadžere NHL franšiza kako bi mogao zaigrati u klubu koji je želio.

"Pittsburgh je uvijek bio moj grad, obožavao sam život tamo. Nikad nisam zapravo želio otići, ali morao sam", rekao je Jagr koji će na svečanu ceremoniju umirovljenja doći s 28 godina mlađom djevojkom Dominikom Branisovom s kojom je u vezi već par godina, najduže od svih.

Barem se to promijenilo.