Bio je jedinstven i avangardan. Već je 26 godina prošlo od smrti Kreše Ćosića
NA DANAŠNJI dan prije 26 godina preminuo je Krešimir Ćosić, jedan od najboljih hrvatskih i europskih košarkaša svih vremena. Imao je samo 47 godina.
Zbog liječenja limfoma išao je na relativno rutinsku operaciju koštane srži, ali na kraju mu je, uslijed slabljenja imunološkog sustava, presudio hepatitis.
Rođen je 26. studenog 1948. u Zagrebu, ali odrastao je u Zadru, gdje se počeo baviti košarkom i već kao 20-godišnjak imao tri osvojena naslova prvaka Jugoslavije. Bio je igrač daleko ispred svog vremena, tip centra kakvi su danas sve traženiji, koji znaju sve s loptom. Danas je najbolji primjer takvog tipa igrača Nikola Jokić, najvjerojatniji MVP ove NBA sezone.
Ali u to vrijeme Ćosić je bio avangardan i unikatan primjerak košarkaškog čuda. S 211 cm, mekanim šutom i fantastičnim pregledom igre bio je praktički nezaustavljiv. Na to ga je prisililo odrastanje na zadarskim terenima na kojima su ga tjerali da igra daleko od koša jer je bio toliko viši od ostalih klinaca da bi inače bilo nepošteno.
Kao čovjeka formirala su ga iskustva iz Amerike, gdje je tri godine proveo na sveučilištu Brigham Young, u gradiću Provo, u saveznoj državi Uti. Uskoro je prihvatio mormonsku vjeru i do kraja života propagirao mir i ljubav.
Nakon toga vratio se u Zadar, ali komunistički režim nije odobravao njegova uvjerenja te je čak bio optužen da je špijun.
Do kraja karijere igrao je za Olimpiju, bolonjski Virtus i Cibonu te osvojio ukupno šest naslova prvaka Jugoslavije i tri kupa te dvije titule prvaka Italije i jedan Kup pobjednika kupova. Uslijedila je manje uspješna trenerska karijera, u kojoj je proveo dvije godine kao izbornik Jugoslavije.
Kao igrač s reprezentacijom je osvojio 14 medalja na najvećim natjecanjima, među kojima jedno olimpijsko, dva svjetska i tri europska zlata.
Posljednje godine života proveo je kao savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Americi i podizao međunarodnu svijest o ratu u svojoj domovini. Preminuo je 25. svibnja 1995., a već iduće godine postao je prvi Hrvat i tek treći neamerikanac primljen u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu.