Foto: Getty images

U ŠESTOM kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, Island je u Reykjaviku rezultatom 1:0 svladao Hrvatsku. Strijelac za vrijedna tri boda domaće momčadi postigao je branič Bristol Cityja Holgur Magnusson u 90. minuti susreta. Ovom pobjedom Islanđani su nastavili sjajan četverogodišnji niz nepobjedivosti na domaćem terenu, bodovno se izjednačivši s Hrvatskom na prvom mjestu, čime su uvelike zakomplicirali situaciju u skupini I uoči posljednja četiri kola.

>>> Ovo je očaj, hrvatski igrači zaslužuju boljeg trenera

>>> Čačić: Ne znam jesam li trebao mijenjati, sve je to ki bi, da bi 

Hrvatska je s druge strane, iz jedne prilično komotne pozicije, došla u situaciju da je prvo mjesto, jedino koje direktno vodi na svjetsku nogometnu smotru, vrlo upitno. Naime, izabranike Ante Čačića iščekuju još dva teška gostovanja, u Istanbulu i Kijevu, a u slučaju eventualnih neuspjeha, moglo bi se lako dogoditi da im izmakne i to drugo mjesto za dodatne kvalifikacije.

Ukleti šesti mjesec: Četiri remija i tri poraza u 13 lipanjskih susreta

Potvrdilo se tako da je lipanjski termin u jednu ruku i uklet za Hrvatsku. U dosadašnjih 13 kvalifikacijskih susreta u ovom terminu od 1995. godine do danas, hrvatski nogometaši su upisali svega šest pobjeda, uz četiri remija (Makedonija, Rusija, Ukrajina, Azerbajdžan) i čak tri poraza (Ukrajina, Škotska, Island). Ono što posebno bode u oči jest podatak da je riječ o drugom, ako ne i trećem razredu europskog nogometa.

U jednu ruku to je i razumljivo, s obzirom na to da je Hrvatska oduvijek imala veliki broj prvotimaca u najvećim europskim klubovima kojima sezona traje praktički do početka lipnja pa igrači na okupljanje stižu potpuno iscrpljeni, međutim s druge strane nejasno je kako izbornici uvijek posrću na istim stepenicama, ne učeći na greškama svojih prethodnika.

Hrvatska reprezentacija - talac Čačićeve tvrdoglavosti

Ono što je, uz sve navedeno, bilo očekivano jest to da će izbornik već početkom drugog poluvremena posegnuti za izmjenama kako bi barem donekle osvježio momčad, no ovaj je samo nastavio upozoravajuću praksu svojih očajnih reakcija tijekom susreta. Iz utakmice u utakmicu Ante Čačić tvrdoglavo se drži svojih ideja, iako je jasno da one nemaju nikakvu logiku.

Dakle, u trenucima kada se iscijeđeni hrvatski nogometaši jedva vuku travnjakom Laugardalsvöllura i kad je jasno da Islanđani sve više stežu obruč, kako susret odmiče, Čačić je prvu izmjenu napravio tek u 63. minuti, a drugu dvije minute prije isteka regularnog vremena. Upravo nevjerojatno, pogotovo kada je poznato da na klupi ima vrlo zahvalne i pokretne veznjake Roga, Pašalića pa i Bradarića.

"Bogata" klupa s rezervama trebala bi biti forte Hrvatske, a izbornik je uopće ne koristi

Jer upravo bi klupa s rezervama, na kojoj Hrvatska u ovom trenutku ima vrlo kvalitetne alternative, uz spomenute još i Franka Andrijaševića, Duju Čopa, Mateja Mitrovića te Ivana Santinija, trebala biti ono što donosi prevagu u ovakvim dvobojima, a to izbornik Čačić ni najmanje ne koristi. Naprotiv, samo još više umara ionako potrošene zvijezde Reala, Juventusa, Intera itd...

U tom svjetlu isticati izostanke četvorice standardnih igrača - Danijela Subašića, Vedrana Ćorluke, Šime Vrsaljka i Ivana Rakitića - kao svojevrsno opravdanje za ovaj posrtaj smiješno je i neukusno. Hrvatska ima takav igrački potencijal da je nedopustivo odigrati jednu tako blijedu i neuvjerljivu partiju kao što je to bio slučaj u Reykjaviku.

Dosta je bilo gluposti - Kramarić kao najkompletniji hrvatski napadač mora igrati u prvih 11

No, nije samo pitanje izmjena jedino koje nam se javlja nakon Islanda. Jedno od najzanimljivijih je ono o statusu Andreja Kramarića. Napadač Hoffenheima imao je fantastičnu sezonu u Bundesligi, a dojma smo da bi, svojim kretnjama i kreativnošću, bio puno bolja opcija od Kalinića. Krama je trenutno najkompletniji napadač Hrvatske i idealno rješenje kad se od napadača traži opetovano sudjelovanje u kreaciji.

Interesantno je i primijetiti to kako se izbornik protiv Islanda pomamio za onim famoznim Allegrijevim rješenjem s Mandžukićem na lijevom krilu. Nažalost, taj eksperiment nije upalio jer ne samo da Mandžo nije pružio ni izbliza onoliko koliko daje u dresu Stare Dame, već je istovremeno izgubljen i Perišić koji na desnoj strani nije ni približno ubojit kao na svojoj prirodnoj lijevoj.

S bekovski dvojcem Pivarić - Jedvaj u Rusiju ni ne moramo ići

Iako na dalekom sjeveru Europe to možda nije toliko došlo do izražaja, valja napomenuti kako se bekovske pozicije pretvaraju u pravu rak-ranu reprezentacije. Odlaskom Srne ostali smo samo na Vrsaljku na desnoj strani, a njegovom ozljedom kao bekovski par na Islandu je predstavljen dvojac Pivarić - Jedvaj. Ne treba ni govoriti da s njima u Rusiji nemamo što tražiti.

Ono što ovoj reprezentaciji nasušno nedostaje jest i onaj voljni moment koji su B reprezentativci nedavno pokazali u dvoboju s Meksikom. Naravno, teško je tražiti od hrvatskih nogometaša da na terenu izgaraju kao Islanđani jer je to ipak trademark i tajna uspjeha ovih Nordijaca, međutim teško se oteti dojmu da je u Reykjaviku prije svega nedostajalo žara i borbenosti.

Povratak Lovrena jedina dobra stvar islandskog poraza; Istanbul je biti ili ne biti Ante Čačića

Na koncu, ako iz ovog dvoboja možemo izvući pozitivnu stvar, onda je to nesumnjivo povratak Dejana Lovrena. Povratnički dvoboj stoper Liverpoola odigrao je prilično solidno i zaista je dobro znati da uoči raspleta kvalifikacija možemo računati na njegove usluge. Hrvatska nažalost nije Francuska ili Španjolska da se takvih igrača može tek tako odreći.

Da rezimiramo. Atmosfera oko hrvatske reprezentacija već dugo vremena nije bajna, ali ako ništa, Čačić je donedavno dobrim rezultatima uspješno ušutkivao kritičare. No u posljednjih šest utakmica, iako većinom prijateljskih, Hrvatska je dobila tek dvije. Pomalo se gubi kompaktnost i uigranost, a vremena je sve manje. Rujan će biti ključan. Kosovo na Maksimiru pa Turska u Istanbulu. Ako tu zapne, već će se glasno razgovarati o njegovu nasljedniku. Možda je i vrijeme...