ZA one koji površno prate košarku, sjajni rezultati Finaca na Eurobasketu predstavljaju iznenađenje. Za mnoge košarkaška "egzotika", Finci su u prvom kolu pobijedili jednog od favorita turnira Francusku, zatim su u dramatičnoj završnici izgubili od Slovenije, a jučer su se poigrali s nekadašnjom košarkaškom silom Grčkom.

 

Kad je Hrvatska na Eurobasketu u Litvi 2011. jedva pobijedila Finsku, mnogi su u javnosti ismijavali  izbornika Joku Vrankovića i hrvatske košarkaše. Dotad je Finska u svijetu sporta bila poznata po skijaškim skakačima, vozačima Formule i relija, bacačima koplja, Lasseau Virenu i Jariju Litmanenu i površni pratitelji košarke teško izboren trijumf protiv Finaca smatrali su sramotom.

 

No u zadnjih šest godina ova skandinavska zemlja profilirala se kao ozbiljna košarkaška nacija koja njeguje privlačan stil igre – brza i atraktivna košarka s puno šuteva za tri poena, mnogo vica i imaginacija u igri.

 

Finci možda nemaju širinu i dugu klupu te će ih taj hendikep vjerojatno koštati u nokaut fazi, kad se susretnu s puno boljim reprezentacijama europske košarke, ali imaju dvojicu sjajnih igrača – Petterija Koponena i Jamara Willsona - te jednog koji će biti budućnost europske košarke.

 

Lauri Markkanen, 20-godišnji 213 centimetara visoki centar Chicago Bullsa, prvo je ime dosadašnjeg dijela Eurobasketa. 

 

Premda ima samo 20 godina, ovaj dječak koji izgledom i igrom podsjeća na legendarnog Dirka Nowitzkog, u reprezentaciji ima sve ovlasti. Uz pomoć Jamara Willsona srušio je Francuze, a ono što je napravio Poljacima još će se dugo prepričavati. Bila je to simultanka genijalca kakvu smo posljednji put na Eurobasketu vidjeli u polufinalu u Francuskoj prije dvije godine, kad je Pau Gasol sam pobijedio domaćina.

 

Poljaci su 50 sekundi prije kraja regularnog dijela imali osam razlike, a onda je na scenu stupio Markkanen.

 

15 sekundi prije kraja pogodio je sva tri slobodna bacanja. Deset sekundi prije kraja, kod 66:64 za Poljsku, ukrao je loptu, zaletio se preko cijelog terena i zakucao za produžetak. Poljaci su bili nadomak pobjedi i u prvom produžetku, kad je Slaughter pogodio za njihovo vodstvo 78:76, a ostalo je 13 sekundi do kraja. Međutim, ponovno je hladan bio Markkanen koji je tri sekunde prije kraja pogodio za 78:78 i drugi produžetak. 

 

U dodatnom vremenu postigao je šest od 12 koševa Finske i bio je junak trijumfa. Markkanen je utakmicu završio s 27 koševa, devet skokova, dvije asistencije te po jednom ukradenom loptom i blokadom.

 

Protiv Slovenaca je odigrao također veliku partiju. Ubacio je 24 koša i imao sedam skokova, ali je u dramatičnoj završnici bio tragičar. Međutim, u Finskoj nikoga za to nije bilo briga. Racionalan skandinavski mentalni sklop, lišen pretjerane euforije i strasti,  svjestan je da su greške dio košarkaškog odrastanja, a ovaj dečko već sad pokazuje da će biti jedan od najvećih. Kod takvih igrača u njihovim formativnim godinama neke se stvari moraju istrpjeti. Primjerice, nakon tragične i bizarne utakmice u polufinalu SP-a 1986., kad je u zadnjim sekundama napravio korake i omogućio SSSR-u da pobijedi Jugoslaviju, Vlade Divac je kasnije rekao da je više iz tog poraza naučio nego iz svih pobjeda u karijeri.

 

A onda su na red došli Grci. Možda Heleni nisu ono što su nekad bili, no dvostruki prvak Europe u kakvom god sastavu igrao, uvijek je među favoritima. Finci su bez većih problema pobijedili 89:77, a Markkanen je ubacio 16 poena i uhvatio pet skokova.

 

To je bila jako dobra statistika, no mladi Finac oduševio je ponajprije dojmom. Snaga, silina, moć, košarkaško znanje i sportska inteligencija osobine su koje krase ovog igrača i Grci protiv Markkanena nisu imali rješenja. 

 

Tukli su ga, povlačili, čupali za dres, ali pomoći nije bilo. Ovaj bi sve to izdržao, zabio i dječački bi se nasmiješio kao da je to što radi najprirodnija stvar na svijetu.

 

Za njega to možda i je.