Foto - Po cijenu smrti: Sportaši postali kolateralne žrtve profita i napretka tehnologije
Tekst: Tibor Toromanović
Foto: AFP
NAKON pogibije mladog gruzijskog sanjkaša Nodara Kumaritašvilija sportaši su još jednom pozvali na ograničavanje tehnologije, dok organizatori OI-ja nisu spremni u potpunosti preuzeti odgovornost.
Olimpijske igre zamišljene su kao slavlje sporta i časnog sportskog života, no pred ovogodišnje izdanje u Vancouveru strašna tragedija navela je na razmišljanje treba li ograničiti brzine i stopirati napretke tehnike u vrhunskom sportu. Samo nekoliko sati prije otvaranja Igara mladi gruzijski sportaš izgubio je život na opasnoj stazi, za koju su organizatori ranije ponosno govorili kako je najbrža na svijetu.
Svako novo izdanje OI-ja donosi novitete i napretke, no je li zaista došlo vrijeme za ozbiljne restrikcije? Još od početka skijaške sezone natjecatelji apeliraju da su staze postale preopasne, te da je sve teže zadržavati kontrolu pri utrkama. Zbog munjevitog napretka tehnologije brzine postaju neslućene, toliko da zimski sportovi ujedno postaju i najopasniji. Dojma smo da se odgovorni ne snalaze u takvoj situaciji.
Velike tvrtke koje proizvode opremu moraju donositi nove, bolje i brže modele, te iz sezone u sezonu pratiti trendove. Zbog popularizacije zimskih sportova potrebna su nova probijanja granica, osuvremenjivanje staza i borilišta, a konkurencija u tom svijetu zaista je žestoka. Svatko želi biti bolji, svaka inovacija donosi novi profit. Strašno je što danas, iako nitko od odgovornih neće to potvrditi, sigurnost natjecatelja pada u drugi plan.
Nakon pogibije Gruzijca sportaši su još jednom izrazili zabrinutost, a iz MOO-a su beskrupulozno nesreću pripisali sanjkaškim greškama. Na stazi na kojoj je moguće postići brzinu od 150 km/h ne može biti kriv što njegove vještine nisu bile dovoljne za obuzdavanje sanjki u utrci sa smrću.
"Pokazalo se da je sportaš prekasno izašao iz zavoja broj 15, što nije uspio ispraviti, pa je prekasno ušao u zavoj broj 16. Iako je pokušao popraviti situaciju, u konačnici je izgubio kontrolu, što je dovelo do tragične nesreće", stoji u zajedničkom priopćenju istražnih tijela.
Da tim priopćenjem pokušavaju smiriti situaciju i ograditi se potvrđuje činjenica da Nodar nije bio prvi koji je izletio, već su se ranije brojni sanjkaši žalili na sigurnost staze. Osim toga, prostim okom je vidljivo da ona nije na vrhunskoj razini. Jesmo li u krivu ako smatramo da je nedopustivo uz takav kanal brzine postavit željezne stupove i što se pitamo da li u jeku tehnoloških napredaka staza mogla biti bolje osigurana?
Žalosni primjer gruzijskog sportaša potvrđuje kako manifestacija mora ići dalje po cijenu ljudskih žrtava, uz kurtoazno izražavanje sućuti otvaranje je održano bez velikog pijeteta. Sanjkaške utrke bit će nastavljene, znakovito je i to što je dan poslije organizatorima naloženo da bolje osiguraju stazu. Kako to obično biva, tek je ljudska žrtva potaknula na maksimalnu sigurnost. Zbog toga će kobni zavoj i kraj trkališta biti bolje osigurani pred natjecanje.
Rezignirana prvakinja: Igraju se našim životima
Svjetska sanjkaška prvakinja Anja Huber bila je najoštrija u kritici organizacije.
"Ti ljudi ne shvaćaju da se igraju s našim životima!", rekla je dvostruka osvajačica zlata na SP-ima, te je bila vidno uzrujana zbog cijelog nesretnog slučaja. Rezigniran je bio i Adam Rosen, koji se na istoj stazi ozlijedio u listopadu:
"Kao u većini sportova, mi u sanjkanju smo također kao obitelj. Takav iznenadan i tragičan gubitak duboko utječe na nas. Kao sportaši, vjerujemo da MOO i Sanjkaški savez ne bi trebali imati drugih prioriteta osim naše sigurnosti. Kako izvan staza, tako i na njima. Znam da će se pobrinuti za to, ako bude trebalo da će uvesti nove mjere sigurnosti", rekao je Rosen.
Nije problem staze korištenje manje iskusnim sanjkašima, budući da se bez ozljeda prilikom izlijetanja uspio izvući i vladajući u toj disciplini, olimpijski pobjednik Armin Zoeggler.
Problem sigurnosti u skijanju postaje vrući krumpir
Ove sezone dogodila se se brojna izlijetanja na skijaškim stazama, a između ostalih u Lake Louisu teško je stradao najbolji kanadski skijaš John Kucera. Na istom skijalištu vratni kralježak ozlijedio je Amerikanac T.J. Lanning.
"Sve nas je zabrinuo sve veći broj ozljeda i to teških. U kontaktu smo s brojnim znanstvenicima kako bi nam pomogli kod u traženju riješenja", rekao je koncem 2009. godine direktor Svjetskog kupa za skijaše Günter Hujara. Potom je organiziran sastanak FIS-a po tom pitanju.
U Val Gardeni glave FIS-a u suradnji sa znanstvenicima sa sveučišta u Oslu i Salzburgu tražile su rješenja.
"Postoji nekoliko ideja kako bolje zaštititi skijaše od udesa. Od promjena na skijaškoj opremi, do pripreme snijega i staza, zaštitnih ograda, te skijaških vrata. Sve ideje ćemo dobro proučiti i u praksi probati", najavio je predsjednik FIS-a Gian Franco Kasper dodavši kako je osnovana i posebna komisija koja će razmotriti sve ideje.
Četvrta smrt u povijesti ZOI-ja
Kumaritašvili je četvrti sportaš koji je izgubio život prilikom ZOI-ja. Austrijski spustaš Ross Milne i Britanski sanjkaš Kazimier Kay- Skrzypecki poginuli su tijekom treninga 1964. u Innsbrucku, a Švicarac Nichlas Bochatay sudario se s topom za izbacivnje snijega 1992. u Albertvilleu. Natjecao se u skijaškom trčanju, koje je tad bilo pokusni sport. Nakon njegove pogibije natjecanje nije održano.
Smrt mladog gruzijskog sportaša razlikuje se po tome što se dogodilo pri najvećoj brzini, od čak 144 km/h. Iako su OI osmišljene kao natjecanje protiv protivnika i vremena, zaista nema smisla zbog atrakcije i novih dostignuća u zalog stavljati ljudske živote. Čas je za ozbiljne promjene i velike odluke, vremena za razmišljanje više nema. Sportašima može pomoći samo djelovanje, ali prije, a ne poslije nesreća.