PRVENSTVA se osvajaju na malim utakmicama. Ta fraza je postala pomalo izlizana floskula iako je točna. Jednostavna matematika kaže da momčadi koje pretendiraju na naslov prvaka tijekom sezone imaju puno više utakmica protiv ekipa koje nisu izravni konkurenti za titulu nego protiv onih koje jesu, a svaka utakmica vrijedi tri boda, neovisno o emotivnom naboju ili percipiranoj važnosti.

U SuperSport HNL-u se situacija dosta promijenila prije 11 godina, kada su uvedeni četverokružni sustav i Liga 10. Promijenila se i zato što su prije u konkurenciji za naslov prvaka postojali Dinamo (uvijek kao favorit) i Hajduk, ali od početka Lige 10 je Rijeka jako narasla, pa i osvojila jedan naslov prvaka, te joj se prije par sezona, nakon ulaska mađarskog kapitala u klub, pridružio i Osijek.

Iz tog razloga, umjesto nekadašnja dva velika derbija po sezoni, imamo ih 24. Svaka od ekipa iz vrha će odigrati 12 utakmica protiv ostalih članova velike četvorke, tako da derbi-utakmice u konačnom zbroju bodova imaju veću važnost nego prije, ali i dalje će svaka od tih momčadi odigrati još 24 utakmice protiv malih ekipa.

Hajduk osvaja daleko više bodova protiv jačih protivnika

Ako nisi sposoban u kontinuitetu pobjeđivati u malim utakmicama, koliko god bio dobar u derbijima, na kraju ne možeš biti prvak. Od ekipa koje su se iskristalizirale kao pretendenti za titulu najveći problem s malim utakmicama ima Hajduk. Iznimno je uspješan u derbijima, gdje u prosjeku osvaja 2.2 boda po utakmici i uvjerljivo je najbolji u toj kategoriji, ispred Rijeke, koja osvaja 1.40 bodova po utakmici u derbijima.

Pomalo je fascinantno koliko je Dinamo ove sezone loš u derbijima, sa samo jednom pobjedom u šest odigranih utakmica, a ta pobjeda se dogodila još u kolovozu protiv Osijeka na Opus Areni golom Stefana Ristovskog u 96. minuti. S prosječnim učinkom od 0.83 boda po utakmici, Dinamo je u susretima protiv velike četvorke lošiji od Istre 1961 (0.86 po utakmici) i Slaven Belupa (1.14 po utakmici).

 

Samo dvije momčadi u ligi osvajaju više bodova protiv velike četvorke nego protiv ostalih protivnika i to su (iznenađujuće) Slaven, koji osvaja 0.14 bodova u prosjeku više, i Hajduk kao ekstremni primjer koji osvaja čak 0.29 bodova po utakmici više protiv percipirano jačih protivnika nego protiv slabijih.

Koliko god lijepo izgleda statistika Hajduka protiv jačih protivnika, od tri pobjede i dva remija uz samo dva primljena gola u pet utakmica, toliko loše izgleda statistika protiv ostalih protivnika. Protiv ostatka lige osvaja 1.91 bod po utakmici, što je lošiji učinak od Varaždina (2 boda po utakmici).

Rijeka je u tim utakmicama uvjerljiva s prosjekom od 2.27 bodova po utakmici, a Dinamo, unatoč krizi igre i rezultata, i dalje osvaja 2.1 bod po utakmici. Kada im se vrate ozlijeđeni igrači i prestanu igrati Ligu prvaka, logično je i očekivano da će taj učinak poboljšati, a Hajduk ne izgleda kao ekipa koja može pratiti takav ritam.

 

Hajduku je svaka utakmica 50-50

Pobjede u derbijima momčadi Gennara Gattusa neće značiti puno ako se ponovi niz kakav trenutno imaju - već četiri utakmice nisu slavili protiv manjih protivnika. Samo za usporedbu, Hajduk je prošle sezone osvajao 2.10 bodova po utakmici protiv slabijih ekipa (što je Dinamov učinak ove godine, kada je "očajan"), a Dinamo je osvajao 2.40 bodova po utakmici. Rijeka je najstabilnija jer je i prošle sezone imala sličan učinak kao ove sezone (2.25 bodova po utakmici).

Prošle sezone je razliku na vrhu između Rijeke i Dinama napravio učinak u derbijima, ali samo zato što su obje ekipe imale dobar učinak protiv slabijih. Ako ne pobjeđuješ u tim utakmicama, derbiji ne znače puno. Ako se ovakav trend nastavi, puno je realnije da ćemo na kraju sezone u borbi za vrh vidjeti opet Rijeku i Dinamo nego Hajduk.

Dojam je da Hajduk u svaku utakmicu ulazi kao da je 50-50. U derbijima je to normalno i očekivano, ali u susretima protiv slabijih protivnika Hajduk mora daleko bolje. I tu postoje dva faktora. Prvi je da Hajduk nema igru kojom bi dominirao u većini susreta. Možda najbolji pokazatelj je broj stvorenih velikih prilika. Dinamo ih je ove sezone stvorio 47, a Hajduk 25. Dojam je da Hajduk mora iskrvariti za svaki gol koji zabije i nema dovoljan volumen prilika da bi pobjeđivao u kontinuitetu.

Gattuso primjenjuje isti plan protiv svih protivnika

Onda dolazimo do drugog faktora, a to je da, kad igraš loše neku utakmicu, ipak uspiješ nekako pobijediti. Najbolji primjer je Rijeka koja je stvorila još manje velikih prilika od Hajduka (23), ali je primila samo pet golova u cijeloj sezoni. U utakmicama u kojima im ne ide sve po planu oni ne dozvole protivniku skoro ništa i uvijek se mogu na to osloniti te barem izbjeći poraz, a vrlo često im se dogodi da netko zabije gol ni iz čega, kao što je to napravio Mladen Devetak prošli vikend u Šibeniku.

Hajduk nema ni volumen napada, ni dovoljan broj kreiranih prilika, ni neprobojnu obranu (pogotovo) u prekidima da bi u kontinuitetu pobjeđivao u malim utakmicama. Ako se to ne promijeni, titula će mu ostati nedostižna. Dojam je da Gattuso primjenjuje istu taktiku i plan protiv jačih i slabijih protivnika, a to dugoročno ne može funkcionirati.

Žrtvovanje ofenzivnosti zbog bolje kontrole je opravdano protiv Dinama, Rijeke i Osijeka, ali protiv ostalih Hajduk mora dominirati na terenu. Ne mora svaki put pobijediti jer to je nemoguće, ali mora skupljati daleko više bodova u prosjeku protiv ekipa koje mu nisu ni blizu po plaćama i renomeu igrača. Ako izgubi utakmicu, onda je mora izgubiti jer je protivnik zabio jednu šansu, a Hajduk propustio svojih pet. Poraz mora biti posljedica nesreće, a ne sterilnosti na terenu.

Ako ne podigne razinu protiv tih protivnika, onda će u konkurenciji za vrh ostati onoliko dugo koliko mu Dinamo i Rijeka svojim propustima dozvole. Budući da je već tako učinkovit u derbijima, to bi bila velika šteta iz percepcije navijača Bijelih i još jedna propuštena šansa za prekid 20 godina suše.