NEKI SU plasman Curaçaa na Svjetsko prvenstvo opisali kao čudo, nešto što zahtijeva vjeru u višu silu. I doista, bilo je nečeg nadnaravnog u onoj noći u Kingstonu prije dva tjedna, kada je mala karipska nacija osigurala remi s Jamajkom i povijesni plasman na Mundijal 2026. godine.

Na čelu nogometnog saveza stoji Gilbert Martina, bivši investitor u uzgoj ribe i direktor u zdravstvu, pod čijim je vodstvom ostvaren san. Predsjednik nogometnog saveza Gilbert Martina razumije zašto se riječ "čudo" neprestano spominje. Igrači Curaçaa mole se prije svakog treninga i utakmice, ne kao pripadnici jedne vjere, već kao znak jedinstva. Za njih je vjera polazišna točka.

"Počinjemo s molitvom: molimo se da budemo zahvalni što živimo. Molimo se da zahvalimo za put koji je pred nama. Duhovnost, religija, kako god to želite nazvati, ključni je dio tima", rekao je Martina za portal GOAL.

Naravno, nije sve u molitvi. Taktika, izvedba na terenu i malo sreće također su ključni, ali za Curaçao je molitva bila čin ujedinjenja nacije od samo 155.000 stanovnika. Za usporedbu, Grad Split ima 190 tisuća.

Ipak, za Martinu je cijeli put bio prožet nečim višim. "Ja to nazivam božanskim putovanjem. Čarobno je. Kada se sve poklopi, svemir se uskladi s vašim ciljem, tada se događa magija."

Čovjek koji voli velike snove

Priča o uspjehu Curaçaa započela je puno prije odlučujuće utakmice 18. studenog. Za Martinu je proces krenuo još 2002. godine, kada je angažiran u savjetodavnoj ulozi. Njegovo imenovanje bilo je neobično jer nije imao iskustva u nogometu.

Bio je poslovni čovjek, direktor osiguravajuće kuće, diplomirani inženjer kemije s poslijediplomskim studijem iz ljudskih resursa. No bio je domaći čovjek – rođen i odrastao na otoku, studirao u Nizozemskoj i vratio se kući, što je put koji su prošli mnogi reprezentativci. Martina je bio idealna osoba za privlačenje investicija u savez koji je jedva postojao.

"Od tog trenutka sam vjerovao, jer volim velike snove. Volim velike planove. Moj djed je govorio: ‘Na svakom groblju imate izvrsne planove.’ Dakle, ovo nije bio plan za groblje. Morali smo to ostvariti", rekao je.

Iako je to bio posao sa strane dok je vodio zdravstveno osiguranje, savjetovao bolnice pa čak i ulagao u uzgoj ribe, Martina je strpljivo gradio temelje za budućnost. "Nemamo ogromne resurse poput Nizozemske, poput Njemačke, poput Brazila. Ali veličina, resursi nisu važni kada idete za višim ciljem", istaknuo je.

Neovisnost i nogometni uzlet

Ključan se trenutak dogodio 2010. godine, kada je Curaçao stekao neovisnost od Nizozemske. Iako je Nizozemska i dalje zadužena za obranu i vanjske poslove, Curaçao je postao samostalna nacija. To je otvorilo vrata službenom priznanju FIFA-e 2011. godine, kada su rangirani kao 151. reprezentacija svijeta. Uskoro je uslijedilo i članstvo u CONCACAF-u.

Ipak, počeci su bili teški. Infrastruktura je bila loša, a rezultati skromni – od 2011. do 2014. ostvarili su samo šest pobjeda. No u pozadini se marljivo radilo. Savez je uspio uvjeriti brojne igrače iz europskih liga, koji su imali podrijetlo s otoka, da zaigraju za reprezentaciju.

Do 2020. godine momčad je bila sastavljena od profesionalaca iz nizozemske, belgijske i turske lige. "Naši igrači za naš sport svi su se školovali u Nizozemskoj i Europi", objasnio je Martina. Uspjesi su počeli stizati. Osvojili su Karipski kup 2017., a na Gold Cupu 2019. stigli su do četvrtfinala, gdje su tijesno izgubili od SAD-a. Bilo je jasno – Curaçao je postao ozbiljna nogometna momčad.

Odlučujući koraci prema Mundijalu

Proširenje Svjetskog prvenstva na 48 momčadi i činjenica da su tri CONCACAF nacije (SAD, Meksiko i Kanada) domaćini olakšali su put, no Curaçao je i dalje morao odraditi svoj dio posla.

Ključan potez bilo je imenovanje iskusnog nizozemskog stručnjaka Dicka Advocaata za izbornika. Kada je Martina u travnju 2025. postao stalni predsjednik saveza, prioritet mu je bio osigurati financije i što više utakmica.

"Financiranje je vrlo važno, jer je ovo vrlo skupo, a savez nema toliko novca za sponzoriranje i pokrivanje svih troškova. Stoga je dovođenje sponzora bilo ključno. Ove godine odigrali smo 10 utakmica, a većinu tih troškova pokrila su dva naša sponzora, jedan od njih zrakoplovna tvrtka", rekao je.

Sreća u ždrijebu donijela im je ključne domaće utakmice u listopadu. Ona protiv Jamajke, 10. listopada, bila je posebna. Na 15. godišnjicu Dana neovisnosti stadion Ergilio Hato bio je krcat. Kada je Livano Comenencia, bivši igrač Juventusove akademije, zabio za vodstvo, tribine su eksplodirale. Pobjeda od 2:0 lansirala ih je na vrh skupine. "Bila je to ogromna, ogromna zabava, ogroman dar", prisjetio se Martina.

Ostvarenje čarolije

Kada je Curaçao u studenom deklasirao Bermude sa 7:0, Martina je znao da je povijest nadohvat ruke. Osjećao je to. Remi Trinidada i Tobaga protiv Jamajke značio je da im je u posljednjoj utakmici u Kingstonu bio dovoljan i bod. Iako je izbornik Advocaat morao napustiti kamp zbog osobnih razloga, momčad se nije povukla. Odigrali su 0:0, osigurali prolaz i postali najmanja zemlja po površini i broju stanovnika koja se ikada plasirala na Svjetsko prvenstvo.

Uslijedilo je neopisivo slavlje igrača i navijača na terenu. Dva tjedna kasnije Martina i dalje emotivno govori o tom trenutku. "Kada idete za višim ciljem, sve dok imate pravi način razmišljanja, pravi stav i istinski se povežete s tom nevidljivom silom koja je oko vas, tada se događa magija", inzistira.

A što se tiče samog turnira? Martina poručuje da ne planiraju biti samo prolaznici. Putovanje ovdje ne završava, jer on vjeruje u čuda i moli se za njih svaki dan. "Nećemo biti turisti. To vam mogu reći. Nadam se da ćemo imati dobru skupinu s jakim momčadima. Govorim vam, svaki veliki protivnik – Njemačka, Brazil, kako god ga nazvali – pazite na Curaçao", zaključio je samouvjereno.