VELIKI broj ljudi u Hrvatskoj ne zna tko je zapravo Ivica Vastić pa se trenutak kada je ovaj 39-godišnji nogometaš objesio kopačke o klin čini zgodnim za jedne "omanje" memoare. I dok ga neki smatraju izdajnikom koji je 1991. napustio domovinu, drugi veličaju njegovu životnu snalažljivost kojom je svojoj relativno siromašnoj obitelji osigurao egzistenciju.

Ivica je svojim poštenim pristupom osvojio srca mnogih, a dovoljno o tome govore riječi njegovog suigrača Haasa: "Ivo? Genijalan nogometaš, istinski režiser na terenu, i to bez zrna samodopadnosti i samouzdizanja." "Der Standard" je pak vijest o njegovu odlasku popratio naslovom: "Ivica Vastić, original i magija!" 

Početak rata i odlazak iz Radničkog kluba Split u Austriju

Vratimo se malo u prošlost, u predvečerje Jugoslavije, preciznije 1990. godinu i trenutke kada je tada 21-godišnji Ivica igrao za Radnički nogometni klub Split, gdje je na Parku mladeži svojim pogocima zabavljao Splićane. U RNK Split Vastić je došao godinu ranije iz tadašnjeg kaštelanskog Jugovinila, a sadašnjeg GOŠK Adriachema gdje je igrao u juniorima.

I dok je miris rata u Splitu bivao sve snažnijim, a njuh Hajdukovih skauta za talente sve upitnijeg afiniteta, Ivica je u dogovoru s ocem pokušao zatomiti razočaranje i pronaći utjehu u inozemstvu. Naravno da je kao i tisuće drugih kaštelanski dječaka sanjao samo o jednom – dresu njegovog Hajduka i dresu hrvatske reprezentacije, međutim nije mogao ili pak nije smio dobiti priliku. Priliku je Vastić potražio i u zagrebačkom Dinamu, ali ni tamo nije prošao.

Kao što smo rekli, uz pomoć svog oca koji mu je sredio angažman, Ivica Vastić odlučio je sreću potražiti u Austriji, točnije First Vienna FC-u, tada solidnom prvoligašu, a danas slabom trećeligašu. Treba napomenuti da je Ivica već tada važio za jednog vrlo talentiranog i sposobnog igrača te da je u spomenuti klub doveden kao pojačanje. First Vienna bio je klub u vrhu austrijskog nogometa, a u sezonama ranije redovito je igrao u Kupu Uefa. Tako je primjerice u sezoni 89`/90` u drugom kolu ispao od velikog Olympiakosa i to zbog gola u gostima.

U dresu ovog austrijskog kluba Vastić se zadržao samo jednu sezonu, u kojoj je skupio 11 ligaških nastupa i pritom postigao šest golova, da bi već sljedeće sezone prešao u klub koji danas više ne postoji i koji se zbog financijskih problema preimenovao, VSE St. Polten za kojega je u 34 utakmice zabio 18 golova. Dobre partije u dresu St. Poltena nisu ostale nezamijećene pa Vastić sljedeće sezone prelazi u FC Admiru Wacker za koju je u 17 nastupa zabio sedam golova. Drugi dio sezone 1993./1994. Vastić odlazi na posudbu u bundesligaški Duisburg, gdje u deset nastupa nije zabio niti gol.

Vastićev i Osimov Sturm važna točka europske nogometne karte

No, to nije pokolebalo Vastića, pogotovo kada je na kraju sezone interes pokazao Sturm Graz, a posebice njegov novi trener, čuveni bosanski strateg Ivica Osim koji je u godinama prije vodio FK Željezničar, reprezentaciju Jugoslavije, Partizan i na kraju grčki Panathinaikos. Vastić je već onda važio kao kvalitetan napadač, a u tri austrijske godine zabio je 31 gol, što je bila i više no dovoljna referenca za Osima, njegovog velikog poklonika. Dolaskom dvojice Ivica, Sturm je ispisao nekoliko najljepših stranica svoje nogometne povijesti.

Odmah u prvoj sezoni Sturm je osvojio sjajno drugo mjesto u domaćem prvenstvu, a već sljedeće sezone Osim i njegovi puleni osvojili su svoj prvi trofej, pobijedivši u finalu Kupa Admiru Modling. Te su sezone opet bili drugi u prvenstvu. Još jednu sezonu trebali su u Grazu pričekati prije no što će se na gotovo bezobrazan način okititi svojim prvim naslovom prvaka Austrije. Naime, Sturm je čak sedam kola prije kraja osigurao prvo mjesto, a za poraz nije znao čak 26 utakmica. To je bio početak strašnog magičnog trokuta Mario Haas, Ivica Vastić i Hannes Reinmayr.

U sljedećim sezonama Sturm je na krilima Vastića osvojio još jedan naslov prvaka i Kup, dok je još dva puta bio drugoplasirana momad prvenstva. Tih je godina austrijskom prvaku išlo sjajno i u Ligi prvaka, gdje su redovito igrali u natjecanju po skupinama, a u sezoni 2000./2001. čak prošli i u drugu fazu. Navijačima kluba iz Graza uvijek će u sjećanju ostati trenuci kada su na legendarnom Gruabnu padali velikani poput Marseillea, Feyenoorda, Rangersa, Galatasaraya, Monaca, Panathinaikosa pa i Croatije Zagreb. Nakon toga, Sturm tako daleko više nikada nije otišao, štoviše nije došao niti blizu, a često je gubio već u prvim kolima.

Japanska avantura i povratak u Austriju

Kada je 2002. godine otišao Ivica Osim, posljednje zbogom Sturmu rekao je i 32-godišnji Ivica Vastić, koji je u 250 utakmica za Sturm kroz osam godina zabio sjajnih 124 gola, postavši legendom kluba. Sa Sturmom je Vastić na kraju osvojio dva naslova austrijskog prvaka te po tri austrijska kupa i Superkupa. S momčadi iz Graza, kojoj je bio i kapetan, tri puta je nastupao i u Ligi prvaka, što je za tako mali klub bio ogroman uspjeh, a uz to je čak četiri puta (1995, 1998, 1999, 2007) proglašen za najboljeg nogometaša Austrije, dok je dva puta bio i prvi strijelac austrijske lige.

Odlaskom iz Sturma, Vastić se okušao u Japanu, tamo gdje mnogi poznati veterani odlaze ubrati posljednji unosan ugovor prije odlaska u mirovinu. Nije Vastić znao da je njegov kraj još sedam godina daleko. Za Nagoyu Grampus Eight Vastić je odigrao 27 utakmica u kojih je zabio 13 golova. Ipak, nije Vastić dugo izdržao u Japanu pa se već sljedeće sezone vraća u Austriju gdje 67 puta nastupa za Austriju Beč, zabivši pritom 14 golova.

2005. godine Vastić sa 36 godina potpisuje za LASK iz Linz za kojega nastupa i dan danas. Iako u poznim godinama, kada mnogi igrači već odavno na televiziji gledaju nogomet, Vastić upisuje 93 utakmice i sjajna 53 gola za LASK, koji igra važnu ulogu u tamošnjem prvenstvu. Kada mu se pridodaju spomenuti golovi Vastić je sa 185 golova treći najbolji strijelac u povijesti austrijskog nogometa. Ispred njega su samo Peter Pacult sa 187 golova i neponovljivi Hans Krankl sa nedostižnih 269 golova.

Od debija 1996. protiv Švicarske, preko sjajnog gola Čileu do vraćanja duga svojoj Hrvatskoj

Svo ovo vrijeme Vastić je nastupao za austrijsku reprezentaciju, još od 1996. godine kada je dobio austrijsko državljanstvo, procijenivši da u Hrvatskoj neće dobiti priliku. Vastić je do 2005. godine, kada je okončao reprezentativnu karijeru skupio 46 nastupa, postigavši pritom 13 golova. Najupečatljiviji je onaj za izjednačenje protiv Čilea (1-1) u završnim minutama utakmice u skupini Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine, gdje je Austrija osvojila treće mjesto iza Italije i Čilea.

Nakon toga Vastić nije nastupao za Austriju sve do spektakularnog poziva na EURO 2008, gdje je otišao sa za napadača nevjerojatnih 38 godina. Postigavši gol iz jedanaesterca na utakmici protiv Poljske, Vastić još jednom ušao u povijest postavši sa 38 godina i 257 dana najstariji strijelac u povijesti europskih nogometnih prvenstava. Tim golom Vastić je na jedan način vratio svoj dug Hrvatskoj...Naime, taj pogodak pomogao je Bilićevoj momčadi da kolo prije kraja grupne faze natjecanja osigura četvrtfinale, a što je najvažnije i da se odmore glavni igrači za susret protiv Turske, kao i to da igraju bez opterećenja od eventualnih žutih kartona.

Povratak u Graz na UPC Arenu

Na koncu što reći, možda tek da je priča o Ivici Vastiću priča je o jednom od mnogih mladih i sposobnih ljudi koji su u potrazi za egzistencijom krenuli van granica Lijepe naše. Ali ovaj ne samo da je u tome uspio, štoviše Vastić je postao legenda austrijskog nogometa. Potpisnik ovih redaka svjedočio je prijateljskoj utakmici pred SP 2008. godine u Grazu između Austrije i Malte.

Na tribine UPC arene natiskalo se tada gotovo 16 tisuća navijača da bi vidjelo svog ljubimca, koji se nakon šest godina vratio kući. Iako "papir" svašta podnese, trenutak kada je Vastić ušao u igru teško se može opisati, a da ne izgleda patetično... Vastić je tamo Bog, Isus i cijeli sijaset svetih ili povijesnih osoba, ovisno o svjetonazoru.

Nažalost, Vastić svoju želju da zaigra za Hajduk nikada nije ispunio, ali je zato ispunio želje svojim roditelja, obitelji i prijatelja postavši vjerojatno najbolji, najkompletniji i najcjenjeniji nogometaš kojeg su simpatična Kaštela ikada dala.

Vedran Buble
Foto: AFP