KAKO postići više s manje? Kako bez love doći do uspjeha? Kako pobijediti konkurenciju koja ima više kapitala? Pitanja su to koja muče ne samo nogometne djelatnike nego i znanstvenike, poduzetnike i entuzijaste u različitim djelatnostima. Povijest nas uči da je moguće. Jednako nas tako uči da niste favoriti. Kuća uglavnom dobije, ali ne uvijek.

U nogometu, pogotovo modernom, upogonjenom TV pravima i marketingom, postoji vrlo velika korelacija između uspjeha - pogotovo ligaškog - i klupskog budžeta. Još je veća korelacija između uspjeha i količine novca koji trošite na plaće igrača. 

Dugoročno, gotovo da nije riječ o jakoj korelaciji, nego o kauzalnosti. Ona je (uglavnom zbog random faktora malog uzorka) manja u kup natjecanjima, pa tako i u Ligi prvaka - ali na uzorku od 38 utakmica gotovo je pa neumoljiva. U rasponu od nekoliko sezona vrlo je uvjerljiva.

Kako postizati više u nogometu?

Jedan od načina, gotovo u svim djelatnostima života, na koji možete s manje postići više je da živite u budućnosti. Morate postići ono što će za koju godinu ili desetak godina biti mainstream prije nego što to doista postane. A to upravo rade Matthew Benham i njegov Brentford, ekipa s daleko najmanjim proračunom u Premier ligi.

Način na koji to radi Brentford nije jedina metoda. Postoje i druge momčadi, kako u Premier ligi tako i u Europi, koje uspijevaju kontinuirano postizati rezultate koji su veći od njihovog proračuna. 

Jedan od primjera je Wolverhampton, koji sada zauzima mjesto adekvatno svom proračunu, ali to u prošlosti nije bio slučaj. Međutim, on je manjak novca kompenzirao bliskim odnosom s Jorgeom Mendesom, jednim od nogometnih superagenata.

Na taj način uspio je, prije svega iz njegove portugalske baze, dovesti igrače koje inače ne bi mogao dovesti za manje novca od njihove tržišne vrijednosti. Neki će reći kako je to dobar deal, drugi da je to ugovor s vragom, ovisno o perspektivi.

Freiburgova tajna

Osim toga, ove sezone vjerojatno najveći overachiever u ligama Petice je njemački Freiburg, ekipa koja je s vrlo malim proračunom došla do finala kupa, a u prvenstvu se bori za mjesta u Ligi prvaka. Njihova tajna je mješavina strpljivosti, dobre akademije, pozitivnog okruženja i povoljne geografske pozicije, odmah uz francusku granicu.

Sada im dividende isplaćuje povjerenje u najdugovječnijeg trenera u ligama Petice - Christiana Streicha - koji je izgradio momčad koja ima i talent i igru. No, situacija je to koju je zapravo nemoguće kopirati. 

Brentfordova metoda iz baseballa

Brentfordova metoda gotovo je univerzalno primjenjiva, a potječe zapravo iz baseballa. Ako ste gledali film Moneyball, jasno vam je o čemu se radi, a tada je Billy Beane - generalni menadžer Oakland Athleticsa - imao isti problem. Trebao je s najmanjim proračunom lige ostati u konkurenciji s momčadima koje su otimale njegove igrače jer su imale novca za veće ugovore. 

S Paulom de Podestom napravio je revoluciju u tom sportu koja se, u ponekim sportovima brzo, a u ponekima sporo, širi i na ostatak svijeta. Dakako, za potrebe određenog sporta potrebno je smišljati nove i inovativne metodologije, ali princip ostaje isti - rješenje se krije u brojkama.

Kako je Benham pronašao rješenje u brojkama?

Da bi stvar bila jasnija, potrebno je poznavati čovjeka koji je za kormilom Brentforda. Riječ je o fizičaru koji je novac zaradio vrteći brojke i smišljajući inovativne metode i algoritme za klađenje. Kroz svoju firmu SmartOdds izgradio je reputaciju i poslovni uspjeh, a kada se prilika pružila 2012., nije ju propustio. Mogao je za relativno malen novac, svega 700 tisuća funti plus otplatu ponekih dugova, postati većinski vlasnika kluba za koji je navijao kao dijete.

Klub je odlučio voditi jednako kako je vodio i prethodni biznis: analizom i brojkama. Da bi stvar bila bolja, odlučio je kupiti i danski Midtjylland, koji je trebao poslužiti kao poligon za više riskantne ideje, koje bi potencijalno kasnije mogle funkcionirati i u Engleskoj.

Iz Danske je doveo aktualnog trenera Thomasa Franka, mirnog tipa koji također nije bio profesionalac kao igrač, već više djeluje kao netko iz akademskog svijeta. Nešto slično kao Arsene Wenger kada je sredinom devedesetih dolazio u Premier ligu. 

Benhamu je bilo jasno da se s konkurencijom ne smije natjecati u stvarima gdje nema šanse pa je povukao i poneke radikalne poteze. Ukinuo je kompletan omladinski pogon jer Brentford jednostavno nije mogao privući razinu talenta među mladim nogometašima kako to mogu napraviti ne samo Chelsea već i Crystal Palace ili Fulham. Također, kako mu je bilo jasno da ne želi ući u posao s tipovima poput Jorgea Mendesa, ostalo je da iskoristi svoje znanje iz klađenja te upogoni novi način praćenja i evaluacije igrača.

Dovodili su igrače autsajdere u već afirmiranim nogometnim godinama

Baš kao i Billy Beane, htio je s malo postići puno. S pravim akvizicijama klub je već 2014. iz League One prešao u Championship, gdje je pet godina kontinuirano - ponovo s jednim od najmanjih budžeta - bio u gornjoj polovici ljestvice.

U sezoni 2019./20. bili su nadomak plasmana u Premier ligu, ali s dva poraza u dva posljednja kola te porazom protiv Fulhama nisu uspjeli. Za cijeli medijski svijet bili su luzeri, a Thomas Frank trener kojem "nedostaje ono nešto". Benham i Frank se na to nisu puno obazirali i zato su danas gdje jesu. 

Osim što nisu mogli računati na priljev najtalentiranijih klinaca, nisu mogli računati ni na druge modele akvizicije, koji uključuju direktan skauting, poznavanje tržišta i dugotrajne odnose, od kojih su neki proistekli i iz starih kolonijalnih veza, kakve primjerice imaju Ajax ili Benfica.

Zbog toga su od tih metoda također odustali i posvetili se isključivo akviziciji igrača autsajdera u već afirmiranim nogometnim godinama, koji su iz nekih razloga ostali neprimijećeni. 

Igrači duhovi i poseban skauting

Okrenuli su se zapravo igračima duhovima, onima koji se ističu u nekoj statističkoj kategoriji, ali ih drugi jednostavno vide kao deficitarne. Bilanca je doista neumoljiva: otkad je Benham preuzeo klub, Brentfordov saldo kupovine i prodaje igrača je plus 80 milijuna eura, čime je na prvom mjestu engleskog nogometa.

Ne samo da Benham nije investirao silan novac, kako to čine šeici ili razni multimilijarderi, već je klupskom politikom i vlastitom metodologijom u najvećem plusu engleskog nogometa. Primoran je raditi na taj način iz najjednostavnijeg mogućeg razloga - on vlastiti veliki novac i nema. Za njega su Brentford i Midtjylland također zapravo firme.

Kroz klub su prošla danas poznata imena engleskog i europskog nogometa: Ollie Watkins, Said Benrahma, Neal Maupay, Ezri Konsa, Chris Mepham, Andre Gray ili James Tarkowski. Svaki je od njih prodan za višestruko veću cijenu od one za koju je kupljen, a gotovo su svi nastavili biti uspjeh i za svoje buduće poslodavce.

Skautiranje i kockanje

Izgubiti svake sezone nekolicinu nositelja igre i najboljih igrača obično znači i stagnaciju kluba, ali Frank i Benham obično već imaju spremna rješenja, kao što je primjerice Ivan Toney odmah uletio na mjesto Ollija Watkinsa. 

Kada se pogleda statistika Premier lige, odmah upada u oči ono u čemu se ističu igrači Brentforda. Od svih igrača elitne engleske lige, Ivan Toney dobio je najviše duela, Ethan Pinnock najviše duela među obrambenim igračima, dok je Norgaard na drugom mjestu među veznim igračima. Da bi stvar bila bolja, njihova je efikasnost, a ne samo obujam, također impresivna. 

To jasno govori o načinu skautiranja i igre ove momčadi, koja je čak i atraktivna. Momčad je napunjena igračima dobre duel igre i jakih fizikalija, uklopljenih u profesorski sustav trenera Thomasa Franka.

Baš zato daleko najsiromašnija momčad Premier lige pet kola prije kraja nema više nimalo briga za ostanak. David Raya, Ethan Pinnock, Rico Henry, Christian Norgaard, Bryan Mbuemo, Ivan Toney i mnogi drugi za širu su nogometnu javnost potpuni anonimci. Pa opet, u Premier ligi pobjeđuju protiv ekipa i igrača puno većeg renomea.

Treba priznati da su imali i sreće jer su zbog potpuno izvanrednih okolnosti mogli dovesti Christiana Eriksena, igrača koji talentom i reputacijom odskače za nekoliko klasa od razine samoga kluba. Poanta ipak ostaje nešto drugo: u analitici vrlo često morate baciti kocku. Činjenica da se Brentford htio kockati s Eriksenom, a nitko drugi nije, isto nešto govori o njihovoj metodologiji i pristupu. Ovoga puta se isplatilo u potpunosti.

Što i kako dalje

Osim Brentforda, u Engleskoj na sličan način funkcionira i Brighton. Ništa čudno jer je njegov vlasnik Tony Bloom, bivši Benhamov poslovni partner. Treba također napomenuti kako vrlo sličnu metodologiju primjenjuje i Liverpool, čiji je transfer-guru Michael Edwards - iako ni približno medijski eksponiran - vjerojatno jednako zaslužan za noviji klupski uspjeh kao i trener Jurgen Klopp. 

Generalno gledajući, nogomet je i dalje konzervativan biznis u kojem postoji niz predrasuda, zabluda i gluposti kod vrlo dobro plaćenih funkcionera koji ne poznaju analitički pristup. Međutim, jednako kako je Bean/DePodesta metoda s vremenom postala gotovo pa mainstream u baseballu, tako će uskoro i Bloom/Benham metoda postati standard ili barem nešto nalik na standard u nogometu.

Kada se to dogodi, bit će vjerojatno potrebno novo unaprjeđenje algoritma. Dotad će klubovi poput Brentforda i Brightona ili Midtjyllanda i Ostersunda postizati uspjehe veće od svog proračuna. To, uostalom, na višem nivou, čini i Liverpool.