NAKON što je iščupao dvije tijesne pobjede u Bostonu, Miami Heat je u trećoj utakmici finala Istoka uništio Boston Celticse 128:102 i došao do vodstva 3:0, koje nijedna NBA momčad nikad nije ispustila. Već u noći s utorka na srijedu može četvrtom pobjedom dovršiti posao i ući u svoje sedmo finale u povijesti.

Dok se svijet zgraža nad potpunim raspadom sustava u Celticsima, mentalnom slabošću ekipe koja već peti put u zadnjih sedam godina igra finale Istoka i nesposobnošću trenera Joea Mazzulle da je razdrma i taktički se nosi s iskusnim Erikom Spoelstrom, Miami s Jimmyjem Butlerom, Bamom Adebayom, veteranima koji su odavno izašli iz "primea" i gomilom igrača za koje nitko nije čuo dok nisu osvanuli u Heatovu rosteru, već mjesec dana igra kao najbolja momčad Istoka.

U sastavu Miamija čak je osam igrača koji nisu draftirani, odnosno u NBA su ušli na mala vrata nakon što su momčadi 60 puta preskočile njihova imena birajući klince s puno većim potencijalom. I dok takvi igrači često puno znače svojim momčadima jer ih je život naučio da se uvijek trebaju boriti i dokazivati, previše njih na jednome mjestu obično znači i nedostatak ozbiljnog talenta u ekipi.

A od te osmorice, čak su četvorica u osnovnoj Spoelstrinoj rotaciji u doigravanju, u kojem je Heat kao osmi nositelj došao na prag velikog finala, što je u NBA povijesti uspjelo samo New York Knicksima 1999. godine. No za cijelu priču najveću važnost ima jedan od preostale četvorice, 42-godišnji veteran Udonis Haslem, koji je u zadnjih sedam sezona odigrao manje od 100 utakmica.

Njegova uloga daleko nadilazi igračku, više služi kao dodatni pomoćnik trenera Spoa, redar u svlačionici i, što je najvažnije, čuvar pomalo misteriozne, ali uvijek prisutne Kulture Heata, kojoj se pripisuju svi neočekivani uspjesi koje ova momčad napravi.

Od Wadea i Shaqa preko LeBronove supermomčadi do Butlera i otpadnika

Miami je prvi naslov prvaka osvojio 2006. s Patom Rileyem na klupi, Dwyaneom Wadeom kao nadolazećom mladom superzvijezdom i Shaquilleom O'Nealom, koji je na vrijeme prepoznao Wadeovu veličinu i dopustio mu da ostane glavni igrač momčadi, a naposljetku i MVP finala.

Uslijedila su četiri finala s LeBronom Jamesom od 2011. do 2014., od kojih su iz središnja dva izašli s titulom, a prije tri godine u pandemijskom bubbleu Jimmy Butler ih je senzacionalno vodio do krune na Istoku, da bi u finalu LA Lakersi ipak bili prejaki.

Bili su nadomak ponavljanja i prošle godine, ali Butlerova trica za vodstvo desetak sekundi prije kraja majstorice s Bostonom nije pronašla cilj i Celticsi su se provukli u finale. Na press-konferenciji nakon utakmice Butler je samouvjereno rekao: "Imamo dovoljno za naslov, imat ćemo dovoljno sljedeće godine, bit ćemo u istoj ovoj poziciji, ali tada ćemo dovršiti posao."

Tada je to zvučalo kao izjava čovjeka teško pogođenog doživljenim porazom, još toliko emotivnog da se od doživljene boli brani praznim najavama u stilu "pokazat ću ja vama". Ta je rečenica u međuvremenu pala u zaborav, pogotovo jer je Miami na ljeto izgubio neke ključne igrače poput P.J.-a Tuckera i cijelu sezonu izgledao kao momčad za play-in i ništa više od toga.

Čak je i u play-inu Miami izgubio prvu utakmicu od Atlante, da bi se ukrcao na doslovno posljednji vlak za doigravanje pobjedom protiv Chicaga, koja ga je poslala na "nepobjedive" Milwaukee Buckse u prvom krugu. Povrh svega, već na startu serije najbolji Miamijev šuter Tyler Herro slomio je ruku.

Mjesec dana kasnije Giannis Antetokounmpo i Bucksi odavno su na odmoru, baš kao i New York Knicksi, koji su Heatu stali na put u drugom krugu. Nakon sinoćnje utakmice i Celticsi mogu početi s rezervacijama letova i smještaja u egzotičnim odredištima, na kojima će sa sebe isprati ljagu zbog debakla koji su doživjeli.

I opet se, kao i prilikom pohoda na finale u bubbleu prije tri godine, kao i lani kad su došli do konferencijskog finala, kao i nakon svake pobjede velikim preokretom, kao i nakon svake utakmice u kojoj su se provukli odlučnošću i borbenošću, opet se naveliko govori o Kulturi Heata.

Kako je Butler dospio u Miami?

Štoviše, i kad Miami dovodi novog etabliranog igrača, u američkim se medijima redovito postavlja pitanje kako će se uklopiti u Kulturu Heata. Samo za jednog čovjeka nije bilo nikakve dileme. Kad je 2019. Jimmy Butler odlučio napustiti Philadelphiju, prihvatio je ponudu Miamija baš zbog Kulture Heata. Butler je bio savršena zvijezda za Miami, Miami je bio savršen dom za Butlera.

Jimmy je imao teško djetinjstvo, otac ga je napustio kad je bio beba, a majka ga je izbacila iz stana kad mu je bilo 13 godina. Bio je beskućnik, selio se od prijatelja do prijatelja, a tek je dolaskom u NBA pronašao očinsku figuru u Tomu Thibodeauu, koji je bio trener Chicago Bullsa kad su ga 2011. izabrali kao 30., posljednji pick prve runde drafta.

Thibs je trener stare škole, izrazito zahtjevan prema igračima, koji inzistira na radu i disciplini i kod kojeg je teško steći povjerenje. Do tog statusa Butler je napredovao u trećoj sezoni kad je postao stalni starter i igrao čak 39 minuta po utakmici. U četvrtoj je prvi put zabijao 20 poena u prosjeku.

No u drugom krugu doigravanja Bullsi su ispali od Cleveland Cavaliersa s povratnikom LeBronom Jamesom, a Thibodeau je dobio otkaz. Zamijenio ga je Fred Hoiberg, koji je bio puno blaži prema igračima, što je Butleru smetalo i nije se sramio to javno reći. 

Na ljeto 2017. Bullsi su trejdali svojeg najboljeg igrača u Minnesotu, koju je tada vodio Thibs i koju je Butler uveo u prvo doigravanje nakon 14 godina. No smetalo mu je što mu Wolvesi ne žele dati maksimalno produljenje ugovora dok mlade zvijezde Karl-Anthony Towns i Andrew Wiggins zarađuju ogroman novac samo na temelju talenta.

Legendarna je priča o treningu na kojem je poveo četvoricu igrača koji su se pokušavali nametnuti da uopće upadnu u momčad protiv Townsa, Wigginsa i ostalih startera, igrao luđačku obranu i razigravao suigrače te donio pobjedu a da gotovo uopće nije pogledao na koš, samo igrajući košarku onako kako se treba igrati.

"Ne možete pobjeđivati bez mene, platite me", urlao je Butler odlazeći s treninga, a nekoliko tjedana kasnije Wolvesi su ga razmijenili u Philadelphiju. Iako su ispali u drugom krugu, što im je krajnji domet svake godine u eri Joela Embiida, došli su sve do majstorice protiv kasnijeg prvaka Toronta, u kojoj je Kawhi Leonard zabio nezaboravni šut sa sirenom.

Sixersi su nakon te sezone morali birati hoće li dati novi ugovor Butleru ili Tobiasu Harrisu i naginjali potonjem jer nisu bili sigurni mogu li "kontrolirati Jimmyja". Kad je to čuo, Butler je prelomio umjesto njih i otišao u Miami. U Kulturu Heata.

Što je Kultura Heata?

Da bi bilo jasno zašto su Butler i Miami savršen spoj, potrebno je konačno objasniti što je zapravo Kultura Heata. Naime, iako svaki klub teži određenoj momčadskoj kulturi, Heat je jedini od njih 30 u NBA ligi u kojem jedan način razmišljanja i ponašanja za sve vrijedi godinama, pa i desetljećima.

A nitko je ne može objasniti kao čovjek koji je njeno utjelovljenje, koji je u klubu već 20 godina, koji je dio momčadi postao 2003. baš kao i Dwyane Wade, koji je kao starter sudjelovao u osvajanju naslova 2006., kao rotacijski igrač u LeBronovoj eri i kao zastrašujući autoritet u Butlerovoj.

"To je stil života. Ne možeš se samo uključiti u to kad sezona krene i isključiti kad završi jer se tako ozlijediš na pripremama za iduću sezonu. Moraš biti u formi tijekom cijele godine. Kultura Heata je disciplina, radna etika i uživanje u uspjesima ljudi koji je s tobom žive", rekao je Haslem u intervjuu za GQ.

Haslem je trenutačno najstariji igrač NBA lige, u kojoj je jednako dugo kao i LeBron James, samo što on nije došao u NBA direktno iz srednje škole kao Odabrani, nego poslije četiri godine na sveučilištu i jedne u Francuskoj nakon što nije izabran na draftu 2002. Heat mu je dao priliku na pripremama za iduću sezonu, a sve ostalo je povijest.

Baš kao Butler, Haslem se za sve u životu morao izboriti sam, radom, disciplinom, borbenošću, ustrajnošću, odlučnošću, dokazivanjem svoje vrijednosti svima koji u nju ne vjeruju. Iako gotovo uopće ne igra i već godinama je više u ulozi pomoćnog trenera, Spoelstra na njega troši vrijedno mjesto u rosteru.

"Držim taj visoki standard, kontroliram svlačionicu. Spoelstra mi daje vladavinu u momčadi. Vjeruje mi, a za to su bile potrebne godine. On je vođa, a ja sam tu da pazim da se sve to provede", rekao je Haslem.

Igrači Heata moraju se držati tih visokih standarda, koji traju cijelu godinu. Na početak priprema moraju doći potpuno spremni, bez kilograma viška ili neželjenog masnog tkiva, u izvrsnoj kondiciji i bez šuterske zahrđalosti od ljetnog ljenčarenja. Oni koji ne zadovolje, ne mogu započeti pripreme dok se ne dovedu u red, a samim time i padaju u momčadskoj hijerarhiji.

U njoj se mogu penjati na utakmicama dva na dva ili tri na tri na dane utakmica, treninzima s kojima su započeli u eri Velike trojke (James, Wade, Chris Bosh) kako bi svi bili u pravom ritmu. Svi novi igrači moraju prolaziti isto makar im to bilo ispod časti.

"Ne smiješ se prema nikome odnositi bez poštovanja, nema glupiranja i ludog pričanja. U nekim klubovima superzvijezde mogu činiti što hoće, ali ovdje smo svi jednaki. Moraš se toga držati i ja se brinem za to. Ovdje nepoštovanje drugih nije dopušteno", rekao je Haslem.

A najbolji primjer za to dogodio se prošle godine kad su se Butler i Spoelstra žestoko posvađali na klupi usred utakmice, a trener je svoju zvijezdu čak i pitao želi li da se potuku. Čim je Butler pokazao znakove agresivnosti prema treneru, Haslem je krenuo prema njemu, spreman naučiti disciplini čak i zajebanog tipa poput Jimmyja.

I dok se cijeli svijet zgražao nad tim scenama, pričao o raspadu sustava i kontemplirao o posljedicama takvog sukoba, unutar kluba su znali da je to samo još jedan dan u uredu jer taj incident nije nastao iz nepoštovanja ili mržnje, nego iz obostrane želje za pobjedom.

"Nije se oteglo kroz sezonu, trajalo je možda još jedan dan, baš kako i treba, jer sve je to bilo zbog kompetitivnosti. Gubili smo jer nismo igrali u skladu s vlastitim standardima. Svatko može puknuti u nekom dijelu sezone, posebno u našoj svlačionici u kojoj se sve ohrabruje da kažu ono što misle. To je za nas bilo kao običan dan na treningu. 

Stalno jedni drugima govorimo sranja na treningu, toliko smo kompetitivni da ga Spo ponekad mora prekinuti i poslati nas kući. To je sve zbog ogromne gladi za pobjedama, ništa osobno. Nitko od nas igrača nije se previše uzbudio. Uostalom, nakon toga počeli smo igrati bolje i vraćati se u utakmicu", prisjetio se incidenta Bam Adebayo u podcastu J.J.-a Redicka.

Mnogi će psiholozi potvrditi da je puno bolje izbaciti iz sebe ono što nas tišti nego nezdravo nakupljati negativnu energiju i puknuti u najgorem trenutku. A Kultura Heata to ne samo da dopušta nego i ohrabruje. I to je dio treninga mentalne čvrstoće i smirenosti u ključnim trenucima, koje su se savršeno vidjele u seriji protiv Celticsa.

Na primjer, u drugoj utakmici serije Boston je imao desetak poena prednosti u posljednjoj četvrtini, ali njegovi su igrači bili ti koji su paničarili, dok je Heat pribrano grickao zaostatak i do kraja preokrenuo. U trećoj, nakon što je Miami poveo 20 razlike, njegovi igrači nisu podignuli nogu s gasa, nego otišli na 30.

Nitko ne prihvaća Kulturu Heata kao otpadnici koji se žele svima dokazati

Ključno za Kulturu Heata je da je svi prihvate i žive jer tako imaju prednost nad suparnicima, igraju zajednički, s istim ciljem, i tako nadoknađuju više nego očit manjak kvalitete u odnosu na suparnike.

Osmorica igrača u Heatu nisu bez razloga ostala nedraftirana. Redom se radi o igračima koji imaju određene kvalitete, ali i više nego jasne limite u drugim aspektima. Primjerice, Duncan Robinson i Max Strus izuzetni su šuteri, ali u ofenzivnom repertoaru ne nude puno više od toga, a u defenzivnom gotovo ništa, posebno Robinson.

Caleb Martin je igrač za prljave poslove, koji na terenu radi od svega po malo, ali ništa na iznimnoj razini osim nezasitne želje za pobjedama i spremnosti da učini što god je potrebno da momčad do njih dođe. Nigerijac Gabe Vincent prije tri godine dobio je priliku zahvaljujući dvosmjernom ugovoru, a svojim je igrama ove sezone istisnuo šesterostrukog All-Stara Kylea Lowryja iz petorke.

Strus je prvo istisnuo Robinsona iz rotacije, ali obojica su profitirala ozljedom Tylera Herra, koji bi se mogao vratiti za finale. Martin je najvažniji igrač s klupe, a Vincent starter koji je već triput u ovogodišnjem play-offu dohvatio barem 20 poena.

Svi su oni do današnjih uloga, a time i na korak do finala, došli jer su živjeli Kulturu Heata, odbacili komfor koji uživa većina NBA igrača. Kad Butler sazove trening u tri ujutro, a to radi puno češće nego što zdrav razum nalaže, svi se odazovu.

Uz njih četvoricu, Butlera i Adebaya, rotaciju Heata za ovo doigravanje čine tri veterana - Lowry, Kevin Love i Cody Zeller. Dok je Zeller dugogodišnji rotacijski NBA centar, prva dvojica su višestruki All-Starovi i prvaci - Love s Clevelandom, a Lowry s Torontom. 

Love je stigao u veljači kako bi popunio rupu na poziciji krilnog centra u petorci iako u doigravanju igra manje od 20 minuta po utakmici, ali sjajno se uklapa u sustav u kojem se od svih ostalih igrača očekuje da žive od kreacije Butlera i Adebaya i pogađaju otvorene šuteve koje im oni izrade.

Spoelstra u igri koristi jako puno uručivanja na vrhu linije za tricu, što ima sličnu funkciju kao pick-and-roll, ali brže dovodi šutere kojima Miami obiluje u otvorenu poziciju. Nakon toga samo je pitanje hoće li lopta proći kroz obruč ili ne.

Tako je, na primjer, Miami prošle sezone imao najbolji postotak trica u ligi od 37.9% te je završio osnovni dio sezone kao najbolja momčad Istoka. Ove sezone taj je postotak drastično pao na 34.4%, prema čemu je bio tek 27. u ligi, što je rezultiralo puno slabijim rezultatima i pozicijom tek osmog nositelja. 

A onda, u play-offu, isti ti igrači počeli su pogađati trice s 38.5% uspješnosti. I nije to posljedica skoka u šuterskoj formi jednog ili dvojice igrača, nego doslovno svih iz rotacije.

Drugi dio Heatovih uspjeha počiva na obrani, kojoj su u sezoni limitirali protivnike na 109.8 poena u prosjeku, što je drugi najbolji učinak u ligi, a u play-offu su ga popravili na 108.6. Iako se osim Butlera (2.2 ukradene lopte) nitko ne ističe statistički, na parketu svi rade kao jedan kako bi izbacili protivnike iz ritma, maksimalno im otežali šuteve i dolaske u pozicije na kojima se najugodnije osjećaju.

Iznimke koje potvrđuju pravilo

Sve je to donekle posljedica prihvaćanja vrijednosti Kulture Heata, u kojoj svi vrijede jednako i u kojoj za sve vrijede ista pravila. Iako se i u njima popušta za opće dobro, kao u slučaju Kylea Lowryja iz Toronta.

On je cijelu karijeru igrao s težinom većom od optimalne i takav nikako ne bi zadovoljio kriterije Kulture Heata o težini i postotku masnog tkiva, ali njega nisu tjerali da se steše jer bi tako izgubio neke važne karakteristike svoje igre. Primjerice, Lowryju velika stražnjica pospješuje postavljanje u obrani i zbog niskog težišta daje mu veću čvrstinu pa sa 6-7 kilograma manje jednostavno ne bi više bio isti igrač.

Zbog te fleksibilnosti Lowry je zahvalio klubu tako što nije radio probleme, nego je progutao ego kad ga je Spoelstra odlučio preseliti na klupu i njegovo mjesto startera dodijeliti Vincentu. Lowry je učinio ono što je najbolje za momčad, kao što je i klub pristao tolerirati njegovu guzičetinu jer mu je više u interesu da ima Lowryja u punoj snazi, nego igrača kojeg će protivnici razbacivati po terenu.

Kultura Heata pretvorila je Dwyanea Wade iz mršavog klinca u budućeg stanara Kuće slavnih. Kultura Heata naučila je LeBrona Jamesa kako osvajati naslove pa ju je nastojao primjenjivati i u Clevelandu i u Lakersima. Kultura Heata zadržala je Udonisa Haslema u rosteru NBA momčadi dok su njegovi vršnjaci odavno u mirovini. 

Kultura Heata, u konačnici, pomogla je i samom Heatu da 2019. dovede jednog od rijetkih ljudi koji su je živjeli prije nego što su postali njen dio. Sada su Butler i Miami jednu pobjedu udaljeni od novog finala. 

Pa čak ni čudesnom Nikoli Jokiću i njegovom Denveru neće biti svejedno. Miami će im na papiru biti možda i najlakši protivnik do sada, svijet će svakako vidjeti Nuggetse kao velike favorite. A to je situacija u kojoj se Jimmy i društvo s vječnom potrebom dokazivanja najbolje osjećaju.