VELIKI problem hrvatskog nogometa je slaba posjećenost utakmica, pogotovo onih koje nemaju epitet derbija i nisu dio najvišeg državnog ranga, Prve HNL. I dok neke europske države čak i u nižim nogometnim rangovima vikendima pune stadione s više desetaka tisuća gledatelja, u Hrvatskoj se većina prvoligaša muči s dostizanjem četveroznamenkaste brojke posjetitelja. Posebice se to osjeti zimi, odnosno u prosincu kada nezainteresiranost hrvatskim nogometom postane još izraženija.

Ipak, još uvijek postoje lijepe priče koje daju nadu u bolju budućnost. Jedna takva priča dolazi iz Rijeke, ali nije projekt Damira Miškovića. Radi se o Rijekinu gradskom rivalu sa Sušaka koji će u 2019. godini proslaviti stogodišnjicu svog postojanja.

U prosincu gledaniji su bili samo Dinamo i Osijek 

Za razliku od većine prvoligaša koji se muče s manjkom gledatelja, riječki trećeligaš od početka sezone ruši rekorde i ostvaruje brojke kojih bi se mnogi, daleko veći klubovi u Hrvatskoj posramili. U studenom, primjerice, nekadašnjeg prvoligaša s Krimeje gledalo je više ljudi nego Osijek i Rijeku zajedno u HNL-u, dok su u prosincu gledaniji od Orijenta bili samo Dinamo i Osijek.

Prema dostupnim podacima sa službenih stranica Prve HNL, najviše je ljudi prvog vikenda prosinca gledalo okršaje Dinama i Gorice (2477) i Osijeka i Rijeke (2134), dok su manje zanimljivi bili oni Rudeša i Hajduka (899), Istre i Intera (666) te Lokomotive i Slavena s uvjerljivo najmanjim brojem posjetitelja - 220.

Prvi put nakon dugo vremena Orijent je napunio svoj stadion do kraja. Dogodilo se to u 3. prosinca ove godine kada je na Krimeji gostovala NK Opatija u sklopu regionalnog derbija. Senzacija Treće lige Zapad dovela je do toga da se na Sušaku nakon dosta dugo vremena tražila karta više.

Na kraju polusezone uspavani div sa Sušaka zauzima deveto mjesto najposjećenijeg hrvatskog kluba. U prosjeku kultnu Krimeju posjećuje 755 ljudi, što znači da je Orijent prosječno od početka sezone punio malo manje od 60 % kapaciteta svog stadiona s obzirom na to da je za potrebe Treće lige Zapad bila otvorena samo tribina kapaciteta 1300 mjesta. Impresivan je to podatak koji, kada uspoređujemo Orijent s hrvatskim prvoligašima, stavlja klub sa Sušaka na prvo mjesto prosječne ispunjenosti stadiona. Nitko u Hrvatskoj nije imao bolji postotak popunjenosti svog stadiona ove sezone.

Riječki trećeligaš NK Orijent 1919 najljepša je nogometna priča u okvirima domaćeg u 2018. godini i može poslužiti kao inspiracija mnogim većim klubovima

Stogodišnja povijest i zapaženi uspjesi

Malo je ljudi u Hrvatskoj uopće upoznato s činjenicom da Rijeka osim prvoligaša s Rujevice ima i još jednog nogometnog velikana, a to je Orijent sa Sušaka. Klub je osnovan 1919., nakon završetka 1. svjetskog rata i kroz cijelu njegovu povijest pratile su ga burne situacije. Suvišno je spominjati kakve je posljedice svjetski sukob ostavio na sve, a pogotovo koliko je bila komplicirana situacija na području Kvarnera, odnosno Rijeke i Sušaka.

Te godine Sušak je postao samostalan grad, dok je sve zapadno od Rječine pripalo Talijanima. Takav splet okolnosti značio je i velik priljev Hrvata koji su iz svih krajeva tadašnje države dolazili u potrazi za poslom, a rezultat tog doseljavanja brza je i velika urbanizacija Sušaka. Počeo je razvoj luke, željeznica, cesta, vodovoda, gimnazije, kupališta, hotela itd., a do 1931. godine Sušak je postao osmi grad po veličini u Banovini Hrvatskoj, iza Zagreba, Splita, Osijeka, Šibenika, Karlovca, Mostara i Dubrovnika.

Tek nakon Drugog svjetskog rata doći će do ponovnog ujedinjenja, ali za početak nogometne priče na Sušaku moramo se vratiti u 1919. godinu. Grupa lokalnih mesara, pekara, ličilaca, bravara i ljudi sličnih zanimanja odlučili su u djelo sprovesti ideju koja je dugo vremena živjela u njihovim glavama. Osnovali su jedinstveni nogometni kolektiv na području Sušaka i nije trebalo dugo da ga Sušačani, uglavnom radnička klasa, brzo prigrli. Za neobično ime za naše prilike zaslužan je lokalni mesar Franjo Matković, koji se prisjetio svog putovanja u Ameriku, gdje je u nekoj luci vidio parobrod imena “Orient”.

Također, zauvijek će se pamtiti i Matkovićeve antologijske riječi: “Ja san rekal neka bude “Orient”, i bil je “Orient”!”

Ubrzo su došle i prve garniture, crvene košulje te bijele hlačice, što će i dan danas ostati zaštitni znak kluba s Krimeje. Ne dugo nakon osnutka, počela je izgradnja stadiona na Krimeji koji su danonoćno gradili stanovnici Sušaka dobrovoljnim radom, često pritom obavljajući uz to i svoje uobičajene poslove. Stadion Krimeja svečano je otvoren 1923. godine, a zanimljiv podatak je da su u svibnju te godine gostovala dva velikana hrvatskog nogometa - Hajduk i 16 godina stariji HAŠK. Splitski klub odnio je tijesnu pobjedu s 3:2, dok je klub s Pešćenice pobijedio s 1:0.

Dolaskom novog svjetskog rata jenjavaju i sportske aktivnosti na Sušaku. Teren je bio uništen, igrači su se rasuli po bojištima, ali Orijent je unatoč svemu odbio želju okupacijskih vlasti da se natječe u okupiranom području. Posljedice ratnih razaranja osjetile su se još dugi niz godina, a onda je 1953. ponovno sve došlo na svoje. Vraćeno je ime Orijent koje je u jednom periodu bilo izgubljeno i započeta je nova klupska era. Tijekom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina Orijent se natječe u drugoj jugoslavenskoj ligi i 1968. bilježi nevjerojatan uspjeh pod vodstvom legendarnog Ivana Đalme Markovića te osvaja prvo mjesto i to sa zavidnom gol-razlikom od 70:27. Ali kako se u to doba osvajanjem regionalne lige nije osiguravao plasman u viši rang, Orijent ne uspijeva to učiniti kroz dodatne kvalifikacije.

Tako je u kvalifikacijama za Prvu ligu Jugoslavije izgubio od Crvenke nakon izvođenja jedanaesteraca. U Rijeci je bilo 2:1 pred krcatom Krimejom, a u Vojvodini 1:2.

Povijest se tako ponovila više puta u narednim sezonama, ali posebno će se pamtiti početak osamdesetih, kada je novi-stari trener Đalma Marković svojim jedinstvenim pristupom i revolucionarnim metodama nanizao seriju od 46 utakmica bez poraza (tijekom 2 uzastopna prvenstva 82./83. i 83./84., ostvaren je jedan jedini poraz u čak 52 utakmice). Fascinantno, klub u periodu od '84. do '87. osvaja Republičku ligu i igra famozne kvalifikacije za ulazak u drugu ligu, ali iz tih susreta (Split, Zagreb, Mladost Petrinja, Šparta) uvijek izlazi pognutih glava.

Dugogodišnja tradicija koja nikada nije prestala biti njegovana

Orijent je oduvijek bio poznat po mladim i domaćim igračima, atraktivnom nogometu, iznimnoj požrtvovnosti i zapaženije nastupe bilježio je u kup-natjecanjima. Najveći uspjeh u Jugoslaviji ostvaren je u 1981. godine kada je jedna od ponajboljih generacija Orijenta čiji su dio bili Gračan, Tičić, Matrljan, Milenković, Močinić, Koljanin i dr. izbacili Zagreb i OFK Beograd, a onda izgubili u četvrtfinalu jugo-kupa na jedanaesterca od Budućnosti. Do dana današnjeg Krimeja nije doživjela atmosferu i broj ljudi na stadionu kao te slavne ’81., kada je postavljen i rekord od 8000 natiskanih gledatelja.

Još jedno ime iz te godine ne može proći nespomenuto. Naime, Orijent je u svom prvom trenerskom mandatu od 1979. do 1981. godine vodio Josip Joško Skoblar, najslavniji hrvatski nogometaš i trener koji je iza sebe ostavio neizbrisiv nogometni trag, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.

Prvu ligu Orijent je dočekao tek u HNL-u i to 1996. godine. Premijeru u elitnom društvu imali su na Poljudu, a na Krimeji je prvi gost bila Rijeka.

Financijski krah, a onda ponovni uzlet i povratak na staze stare slave

Financijski problemi bacili su klub u Županijsku ligu. Tamo se zadržao sve od kobne 2014. godine kad je proglašen bankrot, ali sušački ponos nije ugašen i skupina ljudi okupljena oko predsjednika Emilija Margana dodala je imenu dodatak “1919” i nastavila s radom. Ideja se nije mijenjala, a tradicionalne klupske vrijednosti ostale su netaknute. Orijent je svoje postojanje temeljio na omladinskom pogonu i školi nogometa koja broji preko 250 djece.

Novaca nije bilo, ali se nekako preživjelo. U naredne dvije sezone pod vodstvom mladog trenera Danila Butorovića napredovali su ekspresno dva ranga i došli do Treće HNL Zapad, gdje se i danas natječu. Spletom okolnosti i zbog sve većih financijskih problema predsjednik Emilio Margan podnio je ostavku, a Sušak je uskoro doživio nešto što može poslužiti kao primjer svakome malom klubu, a bogate povijesti, u Hrvatskoj i šire.

Da duh starih vremena na Krimeji nastavi živjeti i danas pobrinula su se Orijentova djeca - Marinko Koljanin i Saša Matijaš. Koljanin je javnosti poznatiji kao dugogodišnji trener i sportski radnik nekoliko vrhunskih klubova. Bio je član jedne od jačih Orijentovih generacija od 1967. do 1981. godine, uz imena poput Gračana, Matrljana, Tičića, Močinića, Milenkovića… Bio je pomoćnik Ottu Bariću u Austriji, kasnije radio u HNK Rijeka kao sportski direktor, za čije vrijeme su na Kantridu došla dva trofeja Hrvatskog Kupa (2005. i 2006.), ali i samostalno kao nogometni trener vodio nekolicinu klubova u Kuvajtu, Omanu, Jordanu i Saudijskoj Arabiji.

Upravo on kao dopredsjednik doveo je Sašu Matijaša, nekadašnjeg vratara u mlađim kategorijama Rijeke, a danas poznatog gospodarstvenika s poslovnim adresama u Njemačkoj i Kini. Matijaš je kao mlad otišao u Njemačku, gdje je počeo svoju vratarsku karijeru u 2. Bundesligi, ali je zbog teške prometne nesreće morao sve prekinuti.

Umjesto mirovine, koju je mogao dobiti, odabrao je obrazovanje i upustio se u biznis u tekstilnoj industriji te uspješno posluje već dugi niz godina. Matijaš je bio i manje ili više aktivan član HNK Rijeka sve dok klub nije kupio Talijan Gabriele Volpi. Svojedobno je bio izgledni kandidat za predsjednika Rijeke, ali je Robert Ježić tada odlučio da će posljednji predsjednik u njegovu mandatu biti Ivan Turčić.

Spoj modernog i tradicionalnog kao recept za uspjeh

Nisu Matijaš i Koljanin, unatoč svojim uspješnim poslovanjima tijekom prethodnih godina, ni blizu financijske moći kao što je to, primjerice, predsjednik kluba u zapadnom dijelu grada, ali su svojim znanjem i dugogodišnjim iskustvom rada u inozemstvu u vrlo kratkom roku uspjeli preporoditi klub i vratiti u život jedan od najstarijih hrvatskih klubova bogate povijesti.

Živio je Orijent i u trenucima najtežih kriza, ali svatko tko ove jeseni navraća na Krimeju reći će da se oko velikog ponosa Sušaka kroji lijepa nogometna priča, ma koliko otrcano zvučala ova fraza.

Novi vlasnici dobro su znali da ne smiju dirati u klupsku tradiciju te su modernim pristupom oživjeli duh starog vremena, što je izazvalo euforiju i pozitivne kritike Sušačana, Riječana, pa i ljudi iz ostatka Hrvatske koji su primijetili ovaj projekt. U prvom planu to je odlična marketinška strategija kojom je Orijent nakon dugog niza godina ponovno postao prva tema u gradu. Na trenutak su Miškovićeva Rijeka i njeni recentni uspjesi postali sporedni, a fokus domaće javnosti je samo na Orijentu.

Orijentovo rukovodstvo je putem društvenih mreža u stalnoj komunikaciji sa svojim navijačima, otvoren je novi, moderno uređen fan-shop u kojem se prodaje veliki broj artikala s klupskim obilježjima, uređuju se objekti na i oko stadiona Krimeja... Na stadion dolazi “i staro i mlado”, a nijedna domaća utakmica ne prođe bez koreografije navijačke skupine Red Fuckers. I dok na zapadnom dijelu grada navijači bojkotiraju klub, upravu, stručni stožer i igrače, na istoku navijačka skupina osnovana osamdesetih godina jedan je od glavnih pokretača svih događanja oko kluba.

Stadionski ugođaj je fantastičan i na trenutke pomislite kako se nalazite u nekom manjem, ali i dalje vrlo posjećenom njemačkom klubu bogate povijesti i duge tradicije. Navijači se na Krimeji pojavljuju u proizvodima njihovog kluba, nema incidenata, a navijanje traje od prve do posljednje minute. Red Fuckersi bodre svoje miljenike gubili oni ili vodili.

Dio vrlo promišljene marketinške priče je i klupsko članstvo za kojim je iskazan također velik interes. Članovi tako pomažu klubu, ali imaju pravo dolaziti i na skupštine te birati predsjednika.

Momčad temeljena na mladim igračima polučila velike rezultate

Osim marketinških uspjeha, Orijent pruža i odlične partije na terenu. Gotovo nitko nije očekivao da će u samo nekoliko godina uspavani div sa Sušaka biti jedan od glavnih kandidata za plasman u Drugu HNL. Na polusezoni Orijent 1919 pod vodstvom trenera Marina Mikca drži treće mjesto s istim brojem bodova kao izravni konkurent iz Zagreba, Dubrava Tim Kabel. Uvjerljivo prvi je Vinogradar s deset bodova više.

Ono što je impresivno jest činjenica da Orijent svoj nedavni uspjeh gradi na tradicionalnim vrijednostima. Klub je u Treću ligu uveo mladi hrvatski trener Danilo Butorović. Izniman talent i vrlo perspektivan trener koji je igrom slučaja dobio bolju priliku i krajem rujna ove godine otišao u Al Ittihad, kod Slavena Bilića. Prilika mu je to da sakupi iskustvo i jednog dana vrati se u Orijent koji do tada možda dohvati i prvoligaški status.

Naslijedio ga je bivši igrač Rijeke i Orijenta i trener s inozemnim iskustvom Marin Mikac, a temelj momčadi su mu mladi, domaći nogometaši i nekoliko iskusnih. U prvom redu to su nekadašnji prvotimci Rijeke Vedran Gerc i Ivor Weitzer, ikona HNL-a koji je na Krimeji u studenom zabio jedan od najljepših golova u 2018. godini. Još jedan detalj po kojem se Orijent ističe.

Ipak, kostur momčadi čine dvadesetogodišnjaci kao vratar Popović, napadač Iličić, stoper Andrić, produkt Orijentove škole, a najmlađi prvotimac je veznjak Nino Mohorovičić, 18-godišnjak koji ima status juniora. Ljetno je bilo burno na Krimeji pa su tako dovedeni Mateo Monjac, Florian Fumić, Antonio Žeželj, Mateo Vidas, sve mahom mladi nogometaši koji su nekoć pohađali škole nogometa u Rijeci, Orijentu ili Pomorcu, a najnovije ime je Ivan Bjelić, povratnik iz Kuvajta i vrlo iskusan igrač za senzaciju sa Sušaka.

Kako pravo na plasman u Drugu HNL ostvaruju dvije prvoplasirane ekipe Treće HNL Zapad, u nastavku sezone očekuje se žestoka borba između Orijenta i Dubrave, koju vodi bivši dinamovac Igor Cvitanović.

„Osnovni cilj je nastupanje u 3. HNL, ali dugoročna ambicija je stabilan drugoligaš“

Orijentova kandidatura za Drugu HNL već je istaknuta, a iz kluba kažu da će učiniti sve kako bi za to ispunili uvjete. Iako je predsjednik Matijaš jednom prilikom za SN izjavio da je „osnovni cilj kluba, bez obzira na to tko ga vodio, nastupanje u minimalno Trećoj ligi“, ambicija je Sušačanima svakako na dugoročne staze stvoriti stabilnog drugoligaša.

Bio bi to, dakako, najljepši poklon Orijentu za stogodišnjicu koju će proslaviti u godini koja nam slijedi.

„Naš cilj je da mladi igrači sa Sušaka, iz Rijeke i regije igraju u Orijentu. Zanimaju nas profili nogometaša koji su željni afirmacije i traže odskočnu dasku u svojoj karijeri. Moram istaknuti da mi kao klub koristimo samo 5 % javnog novca, dok se kod ostalih taj postotak vrti na oko 70-80 %. Naš temelj je omladinski pogon, domaći igrači, Riječani i Sušačani s kojima planiramo napasti Drugu HNL. Uvjete za to imamo i zatražit ćemo licencu. Orijent je uspavana ljepotica i najveća poveznica sa Sušakom nekada“, kazao nam je dopredsjednik kluba Marinko Koljanin, pa istaknuo da se planiranje za nadogradnju Krimeje događa unatoč zimskoj pauzi.

„Najavljeno je stavljanje umjetne trave iza golova, planiramo urediti i tribine. Bit će to crveno-bijele sjedalice na glavnoj tribini i dodatno ćemo urediti svlačionice. Moram istaknuti da nas u svemu podržava Grad Rijeka, koji je sjajan partner i učinit će sve što je neophodno u vezi stadiona i infrastrukture kako bismo dobili licencu za Drugu HNL. Surađujemo i s Rujevicom. Damir Mišković nam je u nekoliko navrata zbog obilnih kiša ustupio njihove termine za treniranje. Uostalom, on je svoju kratku vratarsku karijeru započeo upravo kod nas u Orijentu“, objašnjava Koljanin.

Uskoro veliki revanš s OFK Beogradom

Proslavu stogodišnjice upriličit će utakmice s velikom četvorkom HNL-a, reprezentacijom Hrvatske, ali i jednim poznatim regionalnim klubom s kojim Orijent ima poveznicu iz prošlosti, a ranije je spomenut u tekstu. Za Index Koljanin otkriva da su trenutno u tijeku pregovori s OFK Beogradom koji je prepoznao Orijentovu lijepu priču i želi im jednom revijalnom utakmicom čestitati stogodišnjicu postojanja.

„Želimo rođendan proslaviti dostojanstveno, kako i priliči jednom stogodišnjaku. Imali smo susret s HNS-om i pozdravili su napredak našeg projekta. Predsjednik Davor Šuker obećao nam je i financijsku pomoć za obilježavanje obljetnice kluba i rekao da će dovesti reprezentaciju na Krimeju. Započeli smo i snimanje dokumentarca o Orijentu, bit će objavljena i monografija“, priča nam Koljanin, pa zaključuje:

„Orijent je kao uspavana ljepotica, romantična priča s malo novca, ali posve transparentna.“

Za kraj, Orijent je veliki dokaz da se uz ozbiljnu organizaciju i dobru strategiju može uspjeti. Pogotovo se to odnosi na druge hrvatske klubove jer i među njima ima kultnih imena, pa i stogodišnjaka duge tradicije.