IGRALA se 77. minuta utakmice između Hrvatske i Danske. Momčad Zlatka Dalića imala je prednost i razvoj događaja bio je u potpunosti na njenoj strani. Hrvatska je pokušala izgraditi napad iz posljednje linije, kao i stotinu puta dotad na susretu. Josip Šutalo krivo je predao loptu iako nije bio pod velikim pritiskom, a ona je ubrzo došla do Christiana Eriksena koji je fantastičnim udarcem s 25 metara pogodio rašlje i poravnao rezultat.

Stvar je spasio Lovro Majer koji je minutu kasnije donio Hrvatskoj pobjedu, ali kiks Dinamovog dragulja mogao je Hrvatsku stajati pobjede, a onda i prvog mjesta u skupini. Dalićeva reakcija na tu pogrešku u narednim utakmicama pokazat će nam smjer u kojem vodi reprezentaciju.

Upravo je ta situacija indikator neke nove i bolje Hrvatske, a takva pogreška je porez na novi stil igre reprezentacije. Koliko god takve pogreške bile skupe, jedina prava odluka je istrpjeti ih. Sve drugo bio bi korak unazad, u Hrvatsku koju smo nedavno s velikom radošću ostavili u prošlosti.

Bilić i ostali komentatori su kod analize zanemarili najvažniju stvar

Većina stručnih komentatora sa sinoćnje utakmice je prokomentirala Šutalovu grešku, a među njima je bio i bivši izbornik Slaven Bilić. On je poručio: "Šutalo zna igrati i super je da to uvijek traži, ali nekad je bolje jednostavno izbiti loptu."

Na sličnom tragu su bili i ostali komentatori, a posebno oni na društvenim mrežama koji su razapeli mladog stopera i pisali kako se takve greške ne smiju dešavati u seniorskom nogometu, a kamoli na reprezentativnom nivou.

Ipak, takva analiza situacije uzima u obzir samo jednu stranu medalje. Naravno da greška nikad nije dobra i da je, u teoriji, bolje svaki put izbiti loptu u aut kada bi se moglo predvidjeti kad će do greške doći. Međutim, ovo nije bila situacija koja bi ikada u modernom nogometu trebala rezultirati izbijenom loptom.

Šutalo je tražio brzi pas prema Brozoviću kojim bi Hrvatska otvorila napad i već u ranoj fazi izbacila trojicu danskih igrača iz igre. Šutalo je pogriješio i umjesto hrvatske kontre vidjeli smo dansku rekontru.

Rizik koji je Dalić svjesno preuzeo

To je rizik stila igre i odabira stopera koji stalno traže organiziran izlazak iz prve faze napada. Jednostavno, nemoguće je od igrača tražiti da stalno iznosi loptu mirno i po podu i istovremeno očekivati da neće pogriješiti. S istim rizikom odlučio je živjeti i Real Madrid kad je od Ramosa tražio da mu bude organizator igre, kao i Barcelona s Piqueom.

Kada bi Dalić odabrao imaginarnog stopera koji je vrlo brz, ali i nizak, on bi napravio svjesno proračunat rizik u kojem će imati igrača koji sjajno brani tranziciju, ali će momčad istovremeno biti ranjivija u skoku.

Odabir Šutala i Gvardiola kao stoperskog para znači da će Hrvatska imati puno veću kontrolu i bolji ritam napada. Istovremeno, očekivati je da će češće dolaziti do gubitka lopte u opasnim zonama. Jedno ne ide bez drugog, posebno kod igrača koji se i dalje razvijaju.

Moderna i bolja Hrvatska

Ono što nam je donio ovakav izbor stopera detaljno smo opisali u ranijem tekstu. Njihova sposobnost da organiziraju napad donijela je stabilnost u prvoj fazi i omogućila je veznom redu da se podigne dovoljno blizu napadačkoj liniji.

Modrić je jučer često imao luksuz igrati u zoni desetke, a njegov dribling i pregled igre u završnici samo slučajno nisu završili golom ili asistencijom s obzirom na situacije u kojima se nalazio. Svjež Modrić koji može konstantno igrati u zadnjoj trećini terena ključan je za završnicu napada, koji je i dalje najmanje dorečena linija u momčadi.

Čak i kada je Danska uzela loptu, situacija je bila pod kontrolom. Brozović i Kovačić se nisu morali izvlačiti daleko izvan svojih pozicija po loptu pa su u defenzivnoj tranziciji mogli kvalitetno čuvati prostor iza leđa Sose i Juranovića.

Ukratko, stoperi koji znaju igrati pomogli su Daliću optimizirati učinak vezne linije, najboljeg dijela momčadi. Nije slučajno što je Hrvatska dominirala protiv Danske (dvaput) i Francuske baš u postavama sa stoperima koji su kreacijski malo rasteretili veznu liniju. To je lice nove i moderne Hrvatske koja može nadigrati svakog.

Pred Dalićem su dva puta. Oni ne vode lijevo i desno, nego naprijed i nazad

Dalić će do početka Svjetskog prvenstva imati još samo dvije utakmice. I kroz njih će morati isprofilirati jednu od rijetkih preostalih dvojbi u sastavu, a to je tko će biti drugi stoper uz Joška Gvardiola.

Ti putevi ne vode lijevo i desno, nego vode naprijed i nazad. Prvi je onaj koji vodi u budućnost ove reprezentacije i koji je vođen vizijom u kojoj jedna pogreška ne može i ne smije sakriti sve benefite koje ovakva igra donosi. Čak i ako je nekoj drugoj figuri dodijeljena ta uloga, a ne Šutalu.

Drugi put ide u suprotnom, krivom smjeru, ali on je jako primamljiv. Margina za greške je na turnirskom tipu natjecanja izrazito malena i svaki kiks može rezultirati odlaskom s turnira. Pretpostaviti staru garnituru stopera mladim snagama iz te je perspektive savršeno razumljiva i ljudska odluka, ali u nogometnom smislu je korak unazad.

Hrvatska je moćna. Ima vezni red koji je u najmanju ruku ravnopravan najboljima na svijetu i može dominirati protiv bilo koje reprezentacije na Mundijalu. Ali da bi došao u uvjete da to uspije, potrebno mu je prilagoditi i stil i kadar u ostatku momčadi.

Dalić mora vjerovati tu u viziju, čak i po cijenu skupe greške. Na Euru je istrpio Gvardiolove dječje bolesti, a danas ima vođu obrane za narednih deset godina. Na koncu, ne griješiti je lako ako se i ne pokušava igrati. A ova Hrvatska mora igrati.