NIKO KOVAČ će za točno mjesec dana, 25. svibnja, u svom rodnom Berlinu igrati svoje prvo veliko finale s Bayernom. Bavarci će u finalu kupa igrati protiv Red Bull Leipziga, a Kovaču će ovo biti treće finale njemačkog kupa u nizu.

Prije dvije godine je s Eintrachtom izgubio od Borussije Dortmund (1:2), a lani je s Eintrachtom svladao Bayern (3:1).

Kovač može dostići Čika

Bivši hrvatski izbornik specijalizirao se za kup, ali još nije najuspješniji hrvatski trener u ovom natjecanju. Ta čast i dalje pripada legendarnom Zlatku Čajkovskom. Čik je s Bayernom osvojio njemački kup 1966. i 1967. godine, a bila je to generacija Seppa Maiera, Franza Beckenbauera i Gerda Müllera.

Čajkovski je jedan od samo petorice trenera u povijesti njemačkog nogometa koji su osvojili dva kupa zaredom. Uz njega to su Dietrich Weise (Eintracht, 1974., 1975.), Hennes Weisweiler (Köln, 1977., 1978.), Huub Stevens (Schalke, 2001., 2002.) i Felix Magath (Bayern, 2005., 2006.).

Nakon 25. svibnja šesti bi mogao postati Niko Kovač.

Znate li tko je bio veliki Zlatko Čajkovski?

No prisjetimo se tko je bio veliki Zlatko Čik Čajkovski.

Bayern je danas simbol, gigant, jedan od najtrofejnijih i najbogatijih svjetskih klubova s armijom navijača po cijelom svijetu, ali prije nešto više od pola stoljeća ne samo da nije bio najpopularniji klub u Njemačkoj nego nije bio ni prvi u gradu.

U Münchenu su svi navijali za Zehcigere (Šezdesetaši, na bavarskom), a Bayern je u to vrijeme bio umjetan, nebitan klub koji je tek tražio prostor za značajniji iskorak. I našao ga je kad je u Bavarsku stigao Hrvat koji je od provincijskog kluba u samo deset godina stvorio prvaka Europe i jedan od najvećih klubova na svijetu.

Bayern je danas simbol, a prije nešto više od pola stoljeća nije bio ni najbolji klub u svom gradu

Uprava Bayerna sredinom šezdesetih nije odustajala i plan im je bio pod svaku se cijenu što prije izboriti za svoje mjesto u eliti, a da bi to postigli, kontaktirali su Zlatka Čajkovskog. Za one koji ne znaju tko je bio Čik (taj nadimak je dobio zbog svog niskog rasta: bio je visok svega 163 centimetra, što je mnoge asociralo na opušak od cigarete), reći ćemo da je ovaj rođeni Zagrepčanin bio jedan od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena. Prije rata bio je član HAŠK-a, a 1946. državnim je dekretom (navodno, kako je nastupio za reprezentaciju NDH, dobio je uvjet - ili u Partizan ili pred streljački vod) zajedno s još nekolicinom vrhunskih zagrebačkih nogometaša prebačen u Beograd, kako bi postao član Partizana, tek oformljenog armijskog kluba.

Čik je bio član čuvene reprezentacije Jugoslavije koja je na Igrama u Helsinkiju osvojila srebrnu medalju nakon poraza u finalu od Puškaševe Mađarske. Tu reprezentaciju mnogi kroničari smatraju za najbolju u povijesti bivše države. 1953. nastupio je u momčadi FIFA-e protiv Velike Britanije (4:4), zajedno s Bernardom Vukasom, Vladimirom Bearom i Brankom Zebecom. Toliko je dobar igrač bio Čik. Od 1955. do 1958. igrao je za Köln, a igračku karijeru je 1960. zaključio u Hapoelu iz Haife. Diplomirao je za zvanje nogometnog trenera na Njemačkoj sportskoj akademiji u Kölnu, u klasi profesora Hennesa Weisweilera, i 1961. sjeda na klupu Jaraca s kojima je već sljedeće sezone osvojio naslov prvaka Njemačke.

Hrvat je stvorio FC Hollywood

Tada je uslijedio poziv predsjednika Bayerna Wilhelma Neudeckera:

''Dođi, imamo jako puno talentiranih klinaca u juniorima.''

Čik je u to vrijeme bio jedan od najmlađih i najtalentiranijih trenera u Njemačkoj, mogao je birati klub u koji će otići i pravi misterij je zbog čega je odabrao poluprofesionalni klub iz Münchena.

Navodno je - prije nekoliko godina Bild je izbacio tu priču - za sve bila kriva Čikova žena Rada.

''Komandant'' zbog ćevapčića nije želio u Barcelonu

Čajkovski je bio veseljak, dobričina, a red u kući držala je njegova supruga koju je nerijetko čak i pred medijima zvao Komandant. Legenda kaže da je Čik na stolu imao sjajnu ponudu Barcelone, ali Rada je jednom rečenicom stopirala odlazak u Kataloniju.

''U Barceloni nema ni ćevapčića ni ražnjića, ali u Münchenu ima'', rekla je Rada i tako postavila temelje najvećem njemačkom klubu.

Čajkovski je u pet godina, koliko je proveo u Bayernu, napravio čudo. Kako je imao nos za prepoznavanje mladih igrača, u prvu momčad ubacio je golobrade Franza Beckenbauera, Gerda Mullera i Seppa Maiera te je na njima gradio budućnost kluba. Najprije je Bayern uveo u Bundesligu (1965.), a potom je osvojio dva kupa i Kup pobjednika kupova (1967.).

 Kaiser priznao: "Hrvati su stvorili Bayern"

Nakon osvajanja prvog europskog trofeja za Bayern Čik je skupio kofere i otišao u Hannover. Međutim, premda je promijenio boju dresa, Bayern je ostao njegov klub.

Te sezone sudbina je htjela da je u zadnjem kolu Hannover gostovao kod Bayerna kojemu je pobjeda trebala za prvi naslov prvaka Njemačke.

Tamo gdje stao Čik, nastavio je Zebec

''Pobijedili smo 2:1, a Čik je poslije utakmice uletio u našu svlačionicu i suznih očiju povikao: 'Moji dečki!' i stao slaviti naslov s nama'', ispričao je prije dvije godine Franz Beckenbauer u intervjuu za FourFourTwo. ''On je od mene napravio pravog igrača, kao i od Maiera i Müllera. On je imao najveći utjecaj na naš klub, kao i Branko Zebec. Trenirali su me veliki treneri, Ernst Happel i Udo Lattek, ali njih dvojica bili su najveći. Hrvati su stvorili veliki Bayern!''

Trener koji je naslijedio Čajkovskog na klupi bavarskog giganta i koji je Bayernu donio prvi državni naslov bio je njegov klupski i reprezentativni suigrač Branko Zebec.

Zebec je nastavio tamo gdje Čik stao.