U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

OSVOJENI US Open Juana Martina del Potra iz 2009. godine do današnjeg dana još je uvijek posljednji Grand Slam turnir u muškoj konkurenciji koji je osvojio tenisač rođen izvan Europe. Otad je odigran ukupno 61 Grand Slam uz prethodnu dominaciju Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Rogera Federera, a sada se čini da slijedi isto preko Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera.

Del Potrova titula stigla je pet godina nakon što je njegov sunarodnjak Gaston Gaudio senzacionalno osvojio Roland Garros preokrenuvši Guillermu Coriji u finalu rezultatom 0:6, 3:6, 6:4, 6:1, 8:6. Time je prekinut 25-godišnji post Argentinaca bez Grand Slam naslova u muškoj konkurenciji.

Sedamdesete godine prošlog stoljeća, kao i početak 80-ih, obilježili su tenisači poput Björna Borga, Johna McEnroea i Jimmyja Connorsa, no jedan ljevoruki Argentinac stvarao je svoje ime i pritom postao jedan od najboljih tenisača u povijesti zemljanih terena. Iako je Rafael Nadal prvi sinonim za tu podlogu, ovaj čovjek ima gotovo 200 pobjeda više na zemlji od legendarnog Španjolca i rekorder je ATP Toura. Ovo je priča o njemu, simbolično, na njegov rođendan.

Prvi trener bio mu je frizer

Guillermo Vilas rođen je 17. kolovoza 1952. u Buenos Airesu, ali odrastao je uz more, igrajući u teniskom klubu Náutico Mar del Plata gdje je njegov otac José Roque Vilas, javni bilježnik, bio predsjednik kluba. Njegova majka María Isabel "Maruxa" Beroiz de Vilas bila je domaćica.

Náutico Mar del Plata osnovan je 1925. godine, a prvi teniski teren izgrađen je 1941. Tek je 60-ih godina, dolaskom kondicijskog trenera Felipea Locicera, bavljenje tim sportom podignuto na višu razinu.

Locicero, koji je najprije bio frizer u klubu prije nego što je postao trener, primijetio je 10-godišnjeg dječaka koji je satima udarao loptu o zid. Prepoznao je njegov talent te je Guillermovu ocu rekao kako ima iskustva s radom s mladim igračima i ubrzo je postao njegov prvi i najvažniji učitelj, čovjek koji je oblikovao ne samo Vilasovu tehniku, već i njegovu filozofiju igre.

"Moj učitelj bio je Felipe Locicero. Prenio mi je svoju mudrost kroz knjigu Billa Tildena. Bila je komplicirana jer je pokrivala bit i osnove tenisa. Ali tehnika je uvijek ista; ono što se mijenja je primjena", jednom se prisjetio Vilas. Svojeg trenera opisao je kao svog jedinog i najvećeg učitelja.

Prvu Grand Slam pobjedu ostvario je kao tinejdžer

Vilas se na Touru pojavio 1968. godine kao 16-godišnjak te je debitirao u rodnom Buenos Airesu, turniru koji je tijekom karijere osvojio osam puta, uključujući i šest zaredom. Prvi Grand Slam nastup imao je na Wimbledonu 1970. godine kada je ispao u prvom kolu, dok je prvu pobjedu ostvario dvije godine kasnije na Roland Garrosu kada je od kvalifikacija stigao do trećeg kola.

Kad se pojavio na Roland Garrosu, Vilas je imao tek 19 godina, ali već je nosio u sebi posebnu mješavinu umjetničke duše i ratničke žestine koja će ga učiniti jedinstvenim. Njegov jednoručni topspin bekend bio je revolucionaran i po mnogima najsnažniji u teniskoj povijesti, a forhend je pogađao s takvim topspinom da je lopta skakala visoko i neugodno za protivnike. Bio je neumoljiv u igri s osnovne crte.

Na Roland Garrosu 1973. godine ostvario je svoju prvu veliku Grand Slam pobjedu nakon što je u drugom kolu sa 6:2, 5:7, 8:6 eliminirao branitelja naslova Andresa Gimena. Bio je to nagovještaj onoga što dolazi i signal da se na teniskim terenima pojavio netko potpuno drugačiji.

Umjetnička duša i playboy

Ono što je Vilasa izdvajalo od svih ostalih tenisača nije bila samo njegova nevjerojatna igra. Guillermo je bio intelektualac među sportašima, čovjek koji je između mečeva pisao poeziju i komponirao glazbu. "Možda sam trebao biti Brazilac", govorio je dok je tapkao štapićem po zidovima, oponašajući ritam brazilske glazbe.

Tijekom karijere objavio je dvije knjige poezije: "125" iz 1974. godine koja je prodana u 15.000 primjeraka i "Cosecha de Cuatro" (Žetva četvorice) 1977. godine. Druga knjiga sastojala se od pjesama koje je pisao između 1974. i 1977., a od ukupno 400 stranica pjesama koliko je napisao, u knjizi se našlo točno 100. Njegove pjesme nisu imale konkretno vrijeme ili mjesto te su bile univerzalne teme koje je osjećao putujući svijetom.

"Vilas je bio playboy koji je snimao glazbene albume i sve to. Nije bio čovjek s divljim načinom života poput Maradone; bio je vrlo pristojan, ali i pomalo kicoš. To što je bio kicoš, a istovremeno opsesivno posvećen tenisu, učinilo ga je fascinantnim likom. Ta je generacija bila vrlo karizmatična", kazala je argentinska spisateljica Mariana Enriquez objasnivši Guillermov status u Argentini tih godina.

Vilas je bio i stilska ikona koja je definirala izgled tenisa 70-ih godina. Njegova duga kosa vezana šarenim trakama oko čela postala je jednako prepoznatljiva kao i njegov stil igre. Za razliku od poslovnih traka Björna Borga, Vilasove trake bile su živopisne i hipijevske, odražavajući njegovu umjetničku osobnost. Njegove kratke hlačice, PUMA tenisice i elegantan stil pokreta učinili su ga miljenikom žena.

Smatran je jednim od najseksepilnijih sportaša svoje ere, čovjek koji je svojom karizmom i talentom osvajao ženska srca širom svijeta. Za razliku od mnogih sportaša svog vremena, Vilas je otvoreno uživao u svojoj publici i statusu međunarodnog playboya.

Povijesna 1977. godina

Vilas je svoje prvo Grand Slam finale igrao 1975. godine u Parizu kada ga je sa 6:2, 6:3, 6:4 porazio Borg, kojemu je to bio drugi od šest osvojenih Roland Garrosa. Rekord koji je stajao do pojave Nadala koji ga je obesmislio osvojivši ga čak 14 puta.

Godinu dana kasnije igrao je dva Grand Slam četvrtfinala, na Wimbledonu i Roland Garrosu, te polufinale na US Openu, a onda je eksplodirao 1977. godine. Ta godina smatra se jednom od najboljih godina nekog tenisača svih vremena.

Sezonu je otvorio finalom Australian Opena u kojem je izgubio od Roscoea Tannera s 3:0 u setovima, no onda je odlučio sve promijeniti, uključujući trenera, način servisa i strategiju. Pod vodstvom Iona Tiriaca, rumunjskog trenera i menadžera koji je postao njegov mentor i prijatelj, Vilas je te godine ostvario nešto što do tada nitko nije uspio. Osvojio je 16 turnira, uključujući Roland Garros i US Open, ostvarivši pritom čak 145 pobjeda uz samo 14 poraza.

U finalu Roland Garrosa, na kojem nisu nastupili Borg i Connors, protiv Briana Gottfrieda odigrao je možda najdominantniju partiju u povijesti Grand Slam finala. Rezultat 6:0, 6:3, 6:0 govori sve o toj predstavi poslije koje je postao prvi igrač iz Latinske Amerike koji je osvojio Grand Slam. "Sve mi je u tom finalu bilo usporeno. Bio sam na svakoj lopti u pravom trenutku, pogađao sam što sam htio i osjećao sam da sam nadmoćan", prisjetio se Vilas kasnije.

Vrhunac sezone bio je US Open, zadnji put kad se taj turnir igrao na zemljanim terenima. U finalu protiv Jimmyja Connorsa Vilas je nakon izgubljenog prvog seta sa 6:2 promijenio taktiku. Umjesto svog uobičajenog stila igranja s osnovne crte, počeo je češće izlaziti na mrežu i bekend sliceom tražiti Connorsov forhend, čime je iznudio niz pogrešaka Amerikanca. Osvojio je sljedeća tri seta sa 6:3, 7:6, 6:0 za svoj drugi Grand Slam naslov.

Postavio je niz rekorda

Vilas je tijekom 1977. ostvario niz od 46 uzastopnih pobjeda na svim podlogama i nevjerojatne 53 uzastopne pobjede na zemljanim terenima. Prvi rekord stajao je samo jednu godinu jer je Borg 1978. ostvario niz od 49 uzastopnih pobjeda, dok je drugi bio na snazi 29 godina prije nego što ga je Nadal oborio, ostvarivši u konačnici 81 pobjedu na zemlji zaredom. 145 pobjeda u jednoj sezoni i do današnjeg dana je rekord Open ere.

Vilasov pobjednički niz prekinuo je Ilie Năstase u finalu turnira Raquette d'Or u Aix-en-Provenceu, ali ne fer igrom. Rumunj je koristio kontroverzni "špageti" reket s dvostrukim žicama koji je omogućavao ekstremni topspin i čudne odskoke lopte.

Nakon što je izgubio prva dva seta, Vilas je u znak protesta napustio teren smatrajući da reket daje nepoštenu prednost. Međunarodna teniska federacija mjesec dana kasnije uvela je privremenu zabranu korištenja tog reketa, dok je iduće sezone zabrana bila i službena.

"Bio sam potpuno zbunjen i obeshrabren putanjom tih lopti. Morate shvatiti da je Nastase uz takav reket jednostavno previše za mene", rekao je Vilas nakon napuštanja terena. Argentinac je nakon toga do kraja sezone pobijedio u 21 uzastopnom meču na zemlji, potvrdivši rijetko viđenu dominaciju.

Kontroverza oko broja 1

Unatoč toj nevjerojatnoj sezoni, Vilas nikada nije službeno bio rangiran kao broj 1 na ATP listi. Jimmy Connors zadržao je to mjesto tijekom cijele sezone, iako je osvojio "samo" osam turnira u odnosu na Vilasovih 16 i nije osvojio nijedan Grand Slam.

Problem je bio u rudimentarnom sustavu bodovanja koji je ATP koristio u ranim godinama svog postojanja. Kada je Vilas bio na vrhuncu, sustav se temeljio na prosjeku bodova po turniru. Taj je pristup obično favorizirao one koji su igrali manje turnira i briljirali na nekoliko velikih događaja, na štetu onih koji su se mučili više tjedana u godini.

Argentinski novinar Eduardo Puppo posvetio je trinaest godina svog života dokazivanju da je Vilas bio nepravedno uskraćen za prvo mjesto. Uz pomoć rumunjskog matematičara Mariana Ciulpana rekonstruirao je tjedne ljestvice za periode tijekom kojih ih ATP nije redovito objavljivao i dokazao da je Vilas trebao biti broj 1 tijekom najmanje sedam tjedana 1976. i 1977. godine.

No detaljna analiza, koja se proteže na otprilike 1200 stranica, nije uspjela uvjeriti ATP. Naravno, nisu mogli opovrgnuti podatke, već su se upustili u suptilnu igru riječi, govoreći da se povijest ne može prepraviti. Puppo i Vilas (preko svog odvjetnika) nastavili su borbu.

Unatoč nepobitnim dokazima, ATP je odbio retroaktivno priznati Vilasu prvo mjesto. Netflix je 2020. objavio dokumentarni film "Guillermo Vilas: Settling the Score" ili u prijevodu: "Guillermo Vilas: Poravnavanje računa" koji prikazuje tu borbu za povijesnu pravdu.

"Ne znam hoće li biti pravde, ali nije ni važno. Mislim, kao i Mats Willander, koji kaže da Vilas ne mora biti broj 1 da bi bio najbolji. Netko tko osvoji 16 naslova u godini, odigra 46 mečeva zaredom bez poraza, izgubi od igrača koji je igrao s reketom s dvostrukom žicom, osvoji dva od četiri Grand Slama i dođe do finala trećeg. U čemu je sumnja? Bio je najbolji na svijetu 1975. i 1977. Ako si najbolji na svijetu, moraš biti broj jedan. Mislim da je nepravda što nije bio broj jedan", rekao je jednom prilikom argentinski novinar Guillermo Salatino.

Nije mogao preko Borga

Borg i Connors bili su njegovi najveći rivali, ali protiv Šveđanina nikako nije mogao. Između 1976. i 1980. Vilas je izgubio 11 uzastopnih susreta protiv Borga. Van toga, ostao je trn u oku svima ostalima na zemljanim terenima.

Iako je Borg rezultatski dominirao u međusobnim susretima, svaki od njih bio je meč izdržljivosti i dugih izmjena, pogotovo na zemljanoj podlozi. Nisu se međusobno provocirali riječima ili gestama, već time koliko su duboko pomicali međusobne granice.

Vilas je čak razvio upotrebljivu igru za travnate terene, osvojivši naslove Australian Opena 1978. i 1979. protiv prosječnih igrača, no više nikada nije prijetio da postane broj jedan.

Na kraju, Vilasov ugled kao velikana svih vremena počiva na toj iznimnoj sezoni 1977. i njegovoj sposobnosti da se uzdigne iznad već stratosferskih razina Connorsa i Borga. Njegovo vrijeme na vrhu bilo je kratko, barem u usporedbi s vladavinom njegova dva glavna rivala, ali zaslužilo je priznanje za postizanje prvog mjesta na ljestvici.

Snimio je film u kojem je glumio sam sebe, a izlazio je s princezom

Iako njegova postignuća možda nisu dobila zasluženo priznanje, njegova je slava bila prepoznata širom svijeta te je nadišla teniske terene. Vilas je tako 1978. snimao film "Players", romantičnu dramu o mladom tenisaču koji se upušta u aferu sa starijom ženom.

U tom filmu glumio je sam sebe te je započeo vezu s hollywoodskom glumicom i tadašnjom kolegicom Ali MacGraw, koja je u to vrijeme imala 39 godina. Bila je razvedena od producenta Roberta Evansa, a Vilas je imao 26 godina. Iako je film komercijalno podbacio, potvrdio je Vilasov status seks-simbola.

Ipak, najglasovitija Vilasova afera bila je ona s princezom Caroline od Monaka početkom osamdesetih godina. Paris Match je 1982. godine objavio ekskluzivne fotografije para kako se kupaju i grle na nepoznatom otoku u Tihom oceanu nakon što se Caroline tajno susrela s Vilasom u Los Angelesu.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Vilas je bio redoviti gost glamuroznih zabava u Monte Carlu gdje je živio kao dio jet-set društva. Tu je upoznao i princezu Caroline, koja je bila dio istog društva vozača Formule 1, tenisača i ostalih sportaša. Njegov stan u Monte Carlu bio je mjesto okupljanja elite, a Vilas je bio poznat kao boem koji je živio daleko od tradicionalnih sportskih normi.

Argentinac je tada bio zaručen s Gabrielom Blondeau, no nakon tih fotografija spekuliralo se da bi se Vilas i princeza Caroline mogli i vjenčati. Službeni glasnogovornik kraljevske obitelji pokušao je umanjiti značaj afere tvrdeći da Caroline poznaje Vilasa već desetak godina, baš kao što poznaje i vozače utrka i druge tenisače u Monte Carlu. Međutim, fotografije su jasno pokazale da se radilo o nečem više od običnog prijateljstva.

Caroline je u to vrijeme bila 25-godišnja razvedena princeza koja se oporavljala od burnog razvoda od francuskog playboya Philippea Junota 1980. godine. Vilas je tada imao 29 godina i bio je na vrhuncu svoje popularnosti.

Oženio je 30 godina mlađu ženu

Vilas je tenisku karijeru završio 1989. godine sa 62 osvojene titule, uključujući četiri Grand Slama (dva Australian Opena te po jedan Roland Garros i US Open), a veliku većinu, njih čak 49, osvojio je na zemljanoj podlozi. Upisao je 681 pobjedu na toj podlozi na ATP nivou, što mu je donijelo status apsolutnog rekordera.

Nakon prvog umirovljenja 1989. godine Vilas se okrenuo glazbi. Počeo je stvarati techno-house glazbu, što je iznenadilo mnoge s obzirom na njegovu prethodnu sklonost rocku i poznanstva s glazbenicima poput Marka Knopflera iz Dire Straitsa, članova Rolling Stonesa i argentinskog rock glazbenika Flaca Spinette.

Svoju suprugu Phiangphathu Khumueang, tada 17-godišnjakinju iz Tajlanda, upoznao je kada je njemu bilo 47 godina te je ubrzo nakon toga odlučio okončati karijeru međunarodnog playboya. Par se vjenčao nekoliko godina kasnije, nakon čega su se skrasili u Monte Carlu gdje žive i danas.

Phiang se često opisuje kao diskretna i zaštitnički nastrojena partnerica koja je, osobito posljednjih godina, posvećena skrbi o Vilasu te vođenju obiteljskih obaveza i povezanih projekata. Par ima četvero djece.

Danas se bori s Alzheimerom

Danas, u dobi od 73 godine, Vilas se bori s Alzheimerovom bolešću. Fotografija koju je 2023. objavila njegova supruga na Instagramu šokirala je teniski svijet jer je pokazala koliko ga je bolest promijenila. Postupno je sve zaboravljao i sve što je želio bilo je da ga se prepozna kao broja jedan.

Unatoč bolesti, Vilasovo naslijeđe ostaje živo. U Mar del Plati, u Clubu Náutico gdje je sve počelo, otvoren je "Espacio Vilas", jedini muzej na svijetu s njegovim osobnim predmetima. Tu se nalazi njegov prvi reket s oznakama koje mu je napravio trener Locicero, kao i mnogi drugi artefakti iz njegove nevjerojatne karijere.

Njegova kći Andanin se u studenom prošle godine prvi put oglasila o stanju njezina oca. "Vrlo dobro mu ide, to je sve što mogu reći, jer ostalo je rezervirano za obitelj. I mi smo ljudska bića i ne volimo da ljudi pričaju samo radi pričanja, samo da bi se pojavili na televiziji ili napravili članak", rekla je.

Kralj koji je vladao na svoj način

Guillermo Vilas nikada nije bio konvencionalni tenisač. Bio je umjetnik koji je igrao tenis, intelektualac koji se našao na sportskim terenima te buntovnik koji je živio po svojim pravilima. Možda nikada nije službeno bio broj 1 na svijetu, ali u srcima teniskih fanova, posebice onih koji cijene ljepotu igre više od same brojke, zauvijek će ostati kralj zemljanih terena.

Vilas je bio čovjek koji je tenisu donio poeziju, čovjek koji je pokazao da se može biti i ratnik i umjetnik istovremeno. Njegova priča nije priča o tome što bi bilo kad bi bilo, već priča o čovjeku koji je živio točno onako kako je želio, s intenzitetom na terenu i strašću van njega.