NA KRAJU svakog prijelaznog roka slijede spekulacije koji je klub kako potrošio novac te koji će nogometaši biti najbolja pojačanja, a tko igrači na koje je bačen novac. Iako treba proći vrijeme kako bi se takve spekulacije pokazale točnima ili pogrešnima, indikatori uvijek postoje.

I baš zato poneki klubovi uspiju kupiti igrača ispod cijene (ne računajući akvizicije igrača kojima su istekli ugovori) i tako pogode jackpot. Izdvojili smo pet igrača koji su kupljeni ‘ispod cijene’ pa tako, barem na prvu, predstavljaju najbolji omjer cijene i dosad pokazane kvalitete. Razlozi zašto su bili relativno jeftini doista su različiti...

Ismael Bennacer, 21, prešao iz Empolija u AC Milan za 16 milijuna eura.

Alžirac je prošle sezone bio jedno od pozitivnih iznenađenja Serie A te vjerojatno najvažnija Empolijeva karika. Nakon klupske sezone bio je prvotimac i ključni igrač veznog reda alžirske reprezentacije koja je osvojila Afrički kup nacija. Statistički gledajući, prošle godine u talijanskom prvenstvu nije postojao igrač veznog reda koji bi bio toliko dominantan u svim elementima duel igre.

Zašto je potplaćen?

Milan je dobio igrača koji bi cijelo desetljeće mogao biti važna karika veznog reda za relativno malen novac iz zapravo jednostavnog razloga; Bennacer je prošao ispod radara jer igra u manjem talijanskom klubu i jer je tek tijekom Afričkog kupa nacija zablistao za Alžir. Milanu je bio “pod nosom” pa su ga na vrijeme unaprijed zakaparili.

Nabil Fekir, 26, prešao iz Lyona u Betis za 19,75 milijuna eura.

Mnogi su bili u nevjerici kada su vidjeli da je Betis za manje od 20 milijuna eura uspio dovesti igrača koji je samo jedno ljeto ranije bio na pragu Liverpoola, a cijena je tada bila trostruko veća. Fekir je tijekom SP-a nastupio u svim utakmicama osim protiv Belgije, pa se može reći da je bio prva rezerva svjetskih prvaka. Igrač u najboljim nogometnim godinama na najatraktivnijoj poziciji u nogometu obično košta značajno više. Pogotovo kada je dvanaesti igrač svjetskih prvaka.

Zašto je potplaćen? 

Doista je čudno vidjeti igrača koji je godinama jedan od najboljih igrača Ligue 1 kako odlazi u zapravo manji klub od Lyona, a da je za današnje pojmove za njega plaćen gotovo pa smiješan iznos. Ali tajna se krije u krhkosti njegovih koljena zbog kojih mu je prošle sezone i propao transfer u Liverpool te zbog kojih uvijek mora biti uključen u poseban trenažni proces. Betis je jednostavno odlučio kako su njegove nogometne kvalitetne vrijedne tog rizika.

Renato Sanches, 22, prešao iz Bayerna u Lille za 20 milijuna eura.

Prije samo tri godine Bayern je bio voljan platiti 75 milijuna eura (računajući sve bonuse) ovog istog igrača, koji je tada imao tek 19 godina. Kao još tinejdžer, Renato Sanches je bio prvotimac Benfice, koja je tada bila prvak Portugala te ekipa koja je igrala četvrtfinale Lige prvaka. Što je još važnije - bio je važna karika Portugala, reprezentacije koja je osvojila Euro 2016.

Zašto je potplaćen? 

Ukratko, zato jer je u Bayernu zapravo potratio tri važne godine svoga razvoja. Nije se uspio nametnuti ni kod Ancelottija ni kod Kovača pa mu je cijena drastično pala, naročito nakon posljednjih problema s disciplinom. Međutim, ovo bi za Lille morao biti pun pogodak. Lille stilom igre puno više odgovara igraču koji je prije svega fizički dominantan, a još je važnija činjenica kako se posljednjih sezona malo koji klub može usporediti s Francuzima po pitanju razvoja mladih igrača. Ovo je čista win-win situacija kako za igrača, tako i za klub.

Julian Brandt, 23, prešao iz Bayer Leverkusena u Borussiju Dortmund za 25 milijuna eura.

Da slučajno postoji neki engleski igrač koji igra na poziciji krilnog napadača ili isturenog veznog, a odigrao je s 23 godine već 25 utakmica za svoju reprezentaciju, koštao bi vjerojatno preko 100 milijuna eura. Osim impozantnog broja nastupa za reprezentaciju, Brandt je prošle godine bio najbolji igrač Bayer Leverkusena, četvrte ekipe Bundeslige, a ujedno i drugi najbolji asistent u Njemačkoj.

Zašto je potplaćen?

Imao je klauzulu u ugovoru koja mu je omogućavala prelazak u Dortmund za relativno mali novac. Takav tip poslovanja moguć je zapravo samo u Bundesligi, gdje veći klubovi često kupuju igrače od manjih za novac koji je ispod današnjih standarda. Postoji prešutan dogovor na razini lige da se pokuša što je više moguće najbolje njemačke igrače zadržati u “matičnoj zemlji” pa baš zbog toga često Bayern, a u posljednje vrijeme i Borussija, mogu odraditi ovakve poslove.

Eden Hazard, 28, prešao iz Chelseaja u Real Madrid za 100 milijuna eura.

Pravo je pitanje; je li moguće igrača platiti čak 100 milijuna eura, a da je on svejedno potplaćen? Ako je on Eden Hazard, onda je moguće. Riječ je o igraču koji već godinama spada među samu svjetsku elitu i zapravo je najbolji ofenzivac kada isključimo izvanzemaljce - Messija, Ronalda, pa i Neymara, ujedno i tri najplaćenija sportaša na našem planetu. Njegove prošlogodišnje brojke samo slijede trend koji postavlja godinama; u svim bitnim napadačkim kategorijama sama je elita Premier lige.

Zašto je potplaćen?

Barcelona je ovoga ljeta snubila Neymara, za kojeg je PSG tražio gotovo pa 250 milijuna eura. Griezmann i Joao Felix plaćeni su više od njega. Hazard, koji ima usporedive napadačke brojke kao Neymar, a pritom je u posljednje vrijeme i daleko manje sklon ozljedama, nije na tolikoj cijeni iz dvaju razloga; dolazi s relativno malog tržišta i nije toliko marketinški isplativ te je već pomalo i bio ucjenjivao Chelsea koji ga je morao pustiti, taman i malo ispod cijene.