DINAMO je prije samo par tjedana bio u iznimno teškoj situaciji. Započela je žestoka unutarnja borba između Mamića i Antolića za prevlast u klubu, otišao je ključni igrač Mislav Oršić, a sportska politika dovela je do toga da ima prilično tanak kadar na većini pozicija.

Hajduk je doveo Ivana Leku za trenera i činilo se kako ima dobru šansu da ulovi hrvatskog prvaka, koji je u tranzicijskoj fazi. Nedjeljni derbi dat će odgovor na pitanje je li taj lov i "službeno" gotov, ali osim lošeg Hajduka, za nastavak Dinamove dominacije najviše je zaslužan Plavi 9. Bruno Petković ozlijedio se uoči nastavka sezone, no pojavio se kad ga je momčad najviše trebala.

Dinamova prednost je lagodna, ali mogla je biti puno manja

Dinamo trenutno ima osam bodova prednosti nad Hajdukom, što je golem zalog, a uz to Plavi imaju i jednu utakmicu manje u odnosu na suparnika. Prvenstvo bi tako moglo biti gotovo riješeno ako Dinamo pobijedi u nedjelju. Dojam je da je to zaostatak u kojem samo teorija drži Bijele u igri.

Međutim, ta razlika je mogla biti osjetno manja. Dinamo se jako mučio u nastavku prvenstva. Igrači su umorni, klupa je kratka, a susret s prvakom Hrvatske za svaku momčad lige najveća je poslastica i jedna od najvećih utakmica sezone.

Dinamo je već u prvom kolu nastavka remizirao kod kuće protiv Gorice, kojoj je to bio deveti bod u sezoni, a na tom učinku je ostala i danas, četiri kola poslije. Dva tjedna kasnije Dinamo je izgubio dva boda i u Koprivnici te je situacija izgledala pomalo zabrinjavajuće.

U zadnja dva kola, u kojima je Dinamo igrao protiv Istre i Varaždina, prvak je bio neprepoznatljiv u prvim poluvremenima utakmica. Nije zabio gol ni kreirao ozbiljniju šansu. Dinamo je u drugim poluvremenima tih utakmica bio sasvim druga momčad, a velike zasluge za to idu Bruni Petkoviću.

Mlaki Dinamo igra tek kad Petković uđe u igru

Ovisnost Dinama o Petkoviću nije neobična. Plavi su dosad imali dvije referentne točke u napadu, dva igrača koji specifičnim sposobnostima mogu napraviti razliku u zadnjoj trećini terena. Jedan je bio Oršić, koji je zbog fantastičnog udarca bio opasan i kad primi loptu uz liniju i kad s njom zabode prema sredini terena.

Drugi je Petković, koji je izvanredan sidrun i može leđima okrenut golu razigrati veznjake i krilne napadače koji napadaju zadnju liniju suparnika. Bez njih dvojice Ante Čačić je prisiljen smišljati sasvim novi koncept igre u završnoj trećini, ali dosad nije našao dovoljno dobro rješenje. Zbog toga je efekt Petkovića toliko jak i vidljiv.

Tek u drugim poluvremenima navedenih utakmica Dinamo je zaredao sa solidnom igrom na suparničkoj polovici, stvorenim šansama, a onda i golovima. Petković je ona iskra koja kreacijom i inspiracijom može stvoriti nešto ni iz čega, a ta njegova kvaliteta, koja se na trenutke čini neopisivo lagana i urođena, stigla je kad ju je momčad najviše trebala.

Protiv Istre je u samo 45 minuta igre skupio četiri ključna dodavanja, najviše na utakmici. Nitko nije imao više točnih centaršuteva od njega, a samo su tri igrača pokušala više driblinga. Sva trojica su igrala 45 minuta više. Njegov učinak i promjena ritma utakmice bili su vrlo očiti i u susretu protiv Istre.

Drmić se jako muči

Kad usporedimo Petkovića u zadnjih nekoliko utakmica s Drmićem, postoji drastična razlika u brojevima koja u dobroj mjeri govori o tome da je švicarski napadač u lošoj formi, a u još većoj mjeri pokazuje da Dinamo igra sasvim različitim stilom ovisno o tome koji je od dva napadača u igri.

Drmićev utjecaj na igru je, barem na lopti, minimalan. Rijetko se po nju povlači kako bi razigrao suigrače i nema toliku sposobnost kreiranja s igračem na leđima. On voli napadati prostor i trčati u tranziciji. Problem Dinama u HNL-u je to što mu nitko neće dati ni prostor ni tranziciju.

Dinamo je bolja momčad s Petkovićem čak i kad samo stoji na terenu

Nije Petković ni izbliza odigrao te dvije utakmice na svojoj pravoj razini, što njegov učinak u tim susretima čini još dojmljivijim. U obje je utakmice promašio dvije mrtve šanse, ali se barem našao u njima, a momčad je bila u dovoljno dobrom ritmu da ih kreira.

Priča oko Dinama i Petkovića zapravo je vrlo jednostavna. Oršić je bio najkonstantniji i najefikasniji igrač, ali koncepcijski je Petković uvijek bio najvažniji igrač Dinamovog napada. Sad kad nema Oršića, ovisnost Dinama o Petkoviću još je veća jer momčad ima igrača manje koji može napraviti razliku i riješiti utakmicu.

Petković i dalje zna nervirati navijače kad izgubi loptu zbog poteza viška ili bespotrebno komplicira pred golom. No rolanje polovine Splitove obrane u situaciji u kojoj bi 999 od tisuću igrača nabilo svom snagom po golu i dribling prije drugog gola Plavih kod Varaždina klasa su koju imaš ili nemaš. Plavi 9 je ima, a Dinamo je s njim bolja momčad čak i kad samo stoji na terenu.