ŠIBENIK je ovog vikenda ostvario jednu od najvećih pobjeda sezone u SuperSport HNL-u. Razbili su Osijek na Šubićevcu 4:1 u posljednjoj utakmici 28. kola. Ovo je značajna pobjeda za Šibenik, koji je i dalje posljednji na tablici, ali se primaknuo na samo bod zaostatka od Gorice. Osijek je osmi sa šest bodova više od Šibenika i sada je također uvučen u borbu za ostanak.

Pobjedu momčadi Rajka Vidovića donijeli su bivši igrači Osijeka Ivan Santini i Šime Gržan, koji su zabili po dva gola. Povijesno visoka pobjeda Šibenika nad Osijekom stigla je u kontekstu grčevite borbe igrača Šibenika za neisplaćene plaće, ali i teške situacije u kojoj se klub nalazi.

Dominantna izvedba Šibenčana posebno iznenađuje ako uzmemo u obzir ogromne razlike u uvjetima u kojima igrači obje ekipe rade. S jedne strane, Osječani su okruženi glamurom novoizgrađene Opus Arene, najboljom infrastrukturom u Hrvatskoj i redovito dobivaju plaće.

S druge strane, Šibenčani o svemu tome, nažalost, mogu samo sanjati i već godinama slušaju prazna obećanja. Teren na Šubićevcu mjesecima je poput oranice, na kojoj su se nerijetko ozljeđivali domaći i gostujući igrači, a svi infrastrukturni problemi kulminirali su ove sezone kad im je Uprava prestala isplaćivati plaće.

Ipak, borbeni Šibenik na terenu niže dobre igre i rezultate, a o nesvakidašnjoj situaciji u klubu razgovarali smo s pomoćnim trenerom Ivanom Božićem, najvažnijim čovjekom u stožeru trenera Rajka Vidovića.

Kako je izgledao prošli tjedan po pitanju pripreme za Osijek? Gdje ste sve trenirali, koliko i kako?

Izgledao je tako da su igrači odlučili prestati s treninzima dok im se ne isplate dvije plaće. Glavni trener i mi iz stožera to smo morali prihvatiti. Trenirali smo na malonogometnom igralištu u vlastitoj opremi i uz naš nadzor. Podijelili smo se u četiri ekipe i odigrali turnir. Nakon toga bismo svi zajedno popili piće i išli kući. Tako je bilo tri dana, sve do dana prije utakmice.

Na koji način i gdje se sada pripremate za utakmicu protiv Slaven Belupa?

Za Slaven se pripremamo normalno. Igrači su dobili plaću i premiju za pobjedu, a obećana je još jedna prije utakmice. Ovim putem moram zahvaliti ljudima u klubu koji su se pojavili, došli među nas i pokazali da razumiju da igrači nisu u štrajku iz revolta, nego zato što neki stvarno nemaju od čega živjeti - imaju troškove, obitelji.

S druge strane, moramo i mi razumjeti da i vlasnici mogu zapasti u probleme sa svojim investicijama i poslovima. Nitko nije lud da trpi kritike, da mu navijači skandiraju ružne stvari, a da istovremeno ima novac koji ne želi dati. Nije lako nikome, ali zato smo sad i najopasniji, ha-ha!

Kad ste dobili zadnju plaću?

Zadnju plaću dobili smo prije utakmice s Osijekom, i to za prvi mjesec. Dobivena je i premija za Osijek od Stipana i Denisa iz kluba.

Vama novac trenutno nije primarni motiv. Kako to izgleda u profesionalnom nogometu i jeste li već doživjeli ovakvu situaciju?

Osobno sam to doživio više puta u karijeri. Prije je to bilo normalno u 80 posto klubova. Plaće su bile male, pet do sedam tisuća kuna. U Šibeniku mi je najveća bila takva, a nije se primala po 10 mjeseci. Neki nisu dobili ni po 13 ili 14 mjeseci. Kad me pitate kako smo preživjeli, ne znam što bih vam rekao - nestvarno, ali istinito.

I još si uz to morao sam plaćati doprinose državi. Tako smo mi profesionalni igrači, osim možda u Dinamu, Hajduku i Rijeci, postali profesionalni dužnici državi. Mislim da je tko god je igrao nogomet u to doba danas u blokadi - osim ako nije zaradio vani.

U inozemstvu, primjerice u Belgiji, Italiji, Kini, Kazahstanu, gdje sam i ja igrao, ako igraš prvu ligu pet godina, nisi socijalni slučaj, nego si osigurao normalan život.

Što vi u stožeru na čelu s trenerom Rajkom Vidovićem možete učiniti u ovakvim situacijama?

Trener i stožer mogu samo stati uz igrače. Ne možemo ih nagovarati da treniraju jer ne znamo u kakvim je tko domaćim problemima. Možemo im jedino dati pametan savjet, jer neki od nas iz stožera su to prošli osobno, i pomoći im da ne donesu pogubnu odluku ni za sebe, ni za klub, ni za grad.

Je li bilo nervoze na treninzima otkad su počeli problemi?

Ni najmanje. Momci treniraju kao da imaju Dinamove plaće, vjerujte mi, to je nevjerojatno. Pravi je gušt raditi s njima.

Kako se igrači nose sa situacijom? 

Sve prebacujemo na šalu. Trener i mi u stožeru ne dopuštamo da se u klubu priča o novcu ili situaciji. Kad uđemo u prostorije, dok ne izađemo, nema kuknjave. Prihvatili smo da je tako kako je i idemo gaziti dalje. Nitko nije došao u Šibenik da bi se obogatio. Svi znamo da nam je ovo samo stanica do boljeg sutra. Sve drugo bilo bi zavaravanje.

U kojem se trenutku pojavio taj timski duh? Što je bila prijelomna točka? 

Pojavio se kad smo vidjeli da su nas svi otpisali. Čak mi je i tata rekao: "Ne treba ti trener da budeš zadnji", ha-ha! Naravno da igračima nije ugodno stalno slušati da nisu za prvu ligu. A ja tvrdim da jesu - i imaju i kvalitetu i karakter. To su već pokazali.

Koji igrači pokazuju najpozitivniji duh u ovim teškim trenucima? 

Reći ću vam samo jedno, svi naši stariji igrači su najpozitivniji i prvi dolaze na treninge. To nama trenerima puno olakšava jer su oni primjer mlađima. Da toga nema, mi bismo već odavno bili bivši.

Ivan Santini izgleda kao ključna figura u svemu. Što možete reći o njemu i njegovu utjecaju na momčad?

Santini je čovjek koji ima ozbiljnu karijeru. Prošao je sve, i reprezentaciju. A ovdje se bori i gine kao da nema ništa i kao da čeka transfer sutra. Umjesto da igra iz gušta u Zadru, on ovdje daje sve od sebe. To je ta stara nogometna glad za pobjedom, bilo da igraš utakmicu poslije škole ili u prvenstvu. Takvih je danas sve manje. Imamo Ademija u Dinamu sličnog karaktera i još možda tri-četiri takva igrača, govorim o starijima, koji drže svlačionicu i koji su istinski vođe.

U sličnim situacijama u drugim klubovima neki stariji igrači bi financijski pomagali mlađima. Ima li takvih slučajeva kod vas?

Naravno da pomažu, tako i treba biti. Mladi igrač mora ginuti na svakom treningu. Ako pogriješi na utakmici, možemo to tolerirati. Ali stariji, njima se na treningu može progledati kroz prste, ali na utakmici moraju biti prvi.

Pisalo se da su neki igrači izbačeni iz stanova. Je li to točno?

To je bio nesporazum. U Šibeniku ljudi žive od turizma, pa su se stanovi morali napustiti do određenog roka.

Imate li predodžbu što će biti s klubom sljedeće sezone ako ostane u ligi, a što ako ispadne?

Nadam se i vjerujem da će gospodin Karajica i ljudi oko njega napraviti ono što je najbolje. Još jednom, nema posla na svijetu u kojem nema krize. To su faze. Imaju ozbiljnu tvrtku sa 650 zaposlenih i treba sve to pokriti. Mi se nadamo boljem sutra jer gore od ovoga ne može biti.