SRBIN UNIŠTIO SRBIJU Do finala je svaki koš slavio s tri prsta, a onda je natrpao drugu domovinu

Z.A.

Zadnja nadopuna: 06:59, 18. rujna 2017.

SRBIN UNIŠTIO SRBIJU Do finala je svaki koš slavio s tri prsta, a onda je natrpao drugu domovinu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: FIBA

GORAN DRAGIĆ ima veliku i bogatu karijeru u NBA-u, ali utakmicu života odigrao je za jednu od njegovih dviju domovina. I to u finalu Eurobasketa, za pobjedu Slovenije protiv Srbije 93:85.

Za 31-godišnjeg Dragića koji se tako nakon 12 godina idealno i senzacionalno oprostio od reprezentacije, ovo finale bilo je "win-win" situacija, jer koliko god voli Sloveniju, ništa manje ne ljubi Srbiju.

Otac Marinko je Srbin iz bosanskog Zvornika, odakle je s 15 godina došao u Sloveniju i tamo upoznao Mojcu. Kao plod njihove ljubavi rodio se Goran.

Ali Dragiću porijeklo, nacionalnost i vjera koje baštini po ocu nikako nisu samo dio obiteljskog folklora ili prošlosti. On do svoje srpske i pravoslavne strane te rodbine od Zvornika do Požarevca itekako drži. Znaju to svi koji prate njegovu karijeru još prije ovog EP-a.

Ako ste gledali Sloveniju na Eurobasketu, morali ste primijetiti da Dragić svaku uspješnu akciju za Sloveniju slavi na srpski način, s visoko podignuta tri prsta obje ruke. Prilikom napetih situacija redovno se križa s tri prsta, a poslije finala, na dodjelu nagrade za MVP-a prvenstva, došao je s pravoslavnim "krstom" oko vrata.

Srbima sve ovo, kao i podatak da je Dončić također po ocu Srbin, dok je i slovenski izbornik Srbin Igor Kokoškov, donekle olakšava tugu nakon poraza u borbi za zlato. Tješe se, naime, da su "Srbi izgubili od Srba."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Slovenski Srbin ili srpski Slovenac Dragić, kako god, koji je nakon polufinala poručio "U finalu želim Srbiju", partijom u finalu Eurobasketa 2017. ušao je u povijest.

Zabio je 35 koševa, sve do kraja treće četvrtine. Od toga 26 u prvom poluvremenu i čudesnih 20 samo u drugoj četvrtini. Iz igre je gađao 12/22 (54 posto), za dva poena je pogodio 9/15 (60 posto), trice 3/7 (42 posto) i slobodna bacanja 8/9 (88 posto). Dodao je sedam skokova, tri asistencije i dvije ukradene lopte.

Sjajna Dragićeva šuterska statistika bila bi još bolja da nakon nevjerojatne druge dionice nije počeo igrati "sam" i da se nije ozlijedio.

Njegovo soliranje ima opravdanje. Jer Luka Dončić, drugi najbolji igrač Slovenije, ozlijedio se, pa je Dragić kao kapetan i jedini preostali izvanserijski igrač morao preuzeti odgovornost. Mudrijaši s fejsa predbacuju mu da je nakon fantastične druge četvrtine, forsiranjem zamalo pokopao Sloveniju. Koji to igrač, k tome još jedina preostala svjetska klasa i vođa momčadi, ne bi "forsirao" nakon takvog prvog poluvremena?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svaka čast Prepeliču, Blažiču, Randolphu i Nikoliću koji su na kraju, nakon što su im se vođa i najveća zvijezda ozlijedili, prelomili utakmicu. Ali da nije bilo Dragića i njegova prvog poluvremena, slovenski neočekivani heroji na kraju bi zabijali počasne, a ne pobjedničke koševe.

Dragić je savršeno okrunio karijeru u reprezentaciji vođenjem Slovenije do prve košarkaške medalje u povijesti i to zlata bez poraza na cijelom Eurobasketu, što je prvi takav podvig nakon Litve 2003.

Za 22,6 koševa, 5,1 asistencije i "hrpu liderskih osobina" po susretu, FIBA mu je dodijelila mjesto u idealnoj petorci i naslov najkorisnijeg igrača Eurobasketa.

Dragić je tako u reprezentativnu mirovinu ispraćen i službenom potvrdom povika kojim su ga pozdravljali navijači jedne od dvije njegovih domovina: "MVP, MVP!"

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.