Srpski reprezentativac u Splitu: Hrvatska ima najbolju ekipu u Europi, ali nema glavu
ILIJA Đoković, 24-godišnji playmaker, novi je igrač Splita. Potpisao je ugovor na jednu sezonu, a pripremama novog kluba priključit će se 27. srpnja.
Đoković je u karijeri igrao za Jagodinu, Borac iz Čačka i FMP, a u kvalifikacijama za SP u Kini 2019. igrao je za A selekciju Srbije koju je tada vodio Sale Đorđević. S kadetskom reprezentacijom Srbije osvojio je 2012. europsku broncu, a s juniorskom dvije godine kasnije europsko srebro.
Riječ je o jako dobrom playu, s odličnim pregledom igre, izvrstan je u pick igri i fanatično igra obranu. Trebao bi biti veliko pojačanje za klub s Gripa.
Đoković nam je ispričao zašto je odlučio doći u Split, dao je i zanimljiv pogled na vječno pitanje nedostatka vrhunskog playa u hrvatskoj košarci te pokušao objasniti zašto hrvatska reprezentacija, premda nakrcana talentom, ne može do pravog rezultata. Novi play Splita pričao je o svojim idolima, o Toniju Kukoču, a rekao je i kako jedva čeka doći na Poljud.
Zašto si odlučio doći u Split?
''Kontakt je postojao već neko vrijeme. Ljudi iz kluba su me nekoliko puta zvali, uvjeravali su me da sam im potreban i tada sam prelomio. Osjetio sam iskrenu želju kod njih da me zaista žele. Mislim da je ovo korak naprijed u mojoj karijeri i siguran sam da sam donio pravu odluku."
Koliko znaš o sredini u koju si došao?
"O povijesti samog grada ne znam puno, ali želim naučiti. Bio sam više puta u Splitu, upoznao sam ljude i to što sam vidio me oduševilo. Grad je prekrasan, svi ljudi s kojima sam bio u kontaktu su me srdačno dočekali i oduševljen sam."
Znaš li da je tvoj sadašnji klub tri puta zaredom bio prvak Europe i da je službeno proglašen za najbolji košarkaški klub 20. stoljeća?
"Naravno da znam. Vidio sam na Gripama i mural posvećen toj generaciji, a gledao sam snimke i čitao sam puno o njima. Bez brige, jako dobro znam u kakav sam klub stigao."
Božo Maljković je legenda kluba. Danas je u Beogradu. Jesi li se čuo s njim, tražio možda od njega neki savjet?
"Nisam osobno bio u kontaktu s Božom, ali potpredsjednik Splita je svaki dan na liniji s njim i rekao mi je da je Božo dao zeleno svjetlo i da mi je zaželio sreću."
Tvoj bivši klub Borac je sa Splitom ove sezone ušao u ABA ligu. Kako to da si se odlučio za Split, a ne recimo za Borac u kojem si igrao i gdje bi se sigurno brže prilagodio?
"Borac je prošle sezone igrao sjajno i radi se o odličnoj ekipi, ali s njima za razliku od Splita nisam imao nikakav ozbiljan kontakt. S druge strane, Split me dva mjeseca nagovarao da dođem i odluku nije bilo teško donijeti. Također, u jako sam dobrim odnosima s trenerom Borca Marinovićem. Kad smo se zadnji put čuli, rekao sam da idem u Split. Iskreno se oduševio i samo mi je poručio: 'Sretno mali, vidimo se na utakmici.'"
Je li istina da si u zadnji trenutak dobio poziv da nastupiš za reprezentaciju Srbije na Univerzijadi 2017. u Kini i da si se za potrebe vize slikao u WC-u nekog kafića i izborniku fotografiju poslao na Viber?
"Živa istina. Nevjerojatna priča. Dosta je igrača otkazalo u zadnji trenutak i izbornik Zoran Todorović me nazvao doslovce pred sam let za Kinu. Kad me nazvao, ja sam bio u kafiću u Jagodini. Pitao me želim li igrati za reprezentaciju. Nisam mogao vjerovati. Trebala mu je kopija putovnice i moja fotografija. Kako sam bio u kafiću, izbornik mi je rekao da odem u WC jer tamo mogu uhvatiti bijelu pozadinu. Sutradan sam otišao u Beograd i priključio se reprezentaciji, a nakon toga me Sale Đorđević pozvao u A selekciju u kvalifikacijama za SP u Kini 2019."
Selfie iz WC-a kafića u Jagodini za potrebe vizeHrvatska košarka desetljećima vapi za pravim playem, dok u Srbiji to nije slučaj. Čak je u trofejnoj momčadi Jugoplastike play bio Beograđanin Zoran Sretenović. Imaš li ideju u čemu je problem?
"Roko Leni Ukić je ozbiljan play, Rok Stipčević također. Istina, u posljednjih nekoliko godina nisam vidio da u Hrvatskoj postoji neki mladi play koji je kapacitet za reprezentaciju. Teško mi je sa strane objasniti zašto je to tako. Da bih nešto pametno rekao, morao bih najprije provesti neko vrijeme u Hrvatskoj i trenirati s tim momcima. Ovako mogu samo pričati iz svoje perspektive. Pretpostavljam da ni u Hrvatskoj situacija nije bajna, ali u Srbiji je stanje katastrofalno kad pričamo o novcu. Tko se odlučio igrati košarku za život, mora biti spreman da nema zezanja i da mu o tome ovisi gola egzistencija. Imaš dvije opcije - ili ćeš raditi na traci i životariti ili ćeš igrati košarku. Treće opcije nema. Od malih nogu sam shvatio da mi nema druge nego da ginem na terenu i da nikad i nikome neću dozvoliti da me gazi. Da ispred mene izađe Nando de Colo, neću mu priznati da je bolji dok to ne dokaže na parketu. Nama je košarka u genima, s njom se ne šalimo i taj karakter nam je usađen od malena. Košarka u Srbiji predstavlja borbu za bolji život i tu možda leže odgovori na tvoje pitanje. Možda je i točno da Hrvatska godinama nema playa kao što je Teodosić, ali rekao bih da je na svim ostalim pozicijama, od dvojke do petice možda i najtalentiranija u Europi."
Zašto Hrvatska ne može ostvariti dobar rezultat, a recimo u Srbiji je peto mjesto na svijetu označeno debaklom?
"Mislim da je sve stvar glave, ništa drugo. Vaša košarka mi se čini jako slična našem nogometu. Možda ću sad ispasti kontroverzan, ali kao da ih dolazak u reprezentaciju ne zanima i kao da su tu došli kako bi samo odradili obavezu. Zaista ne vidim nikakvo drugo objašnjenje jer imate fantastičnu reprezentaciju."
Tko su tvoji košarkaški idoli?
"Dejan Bodiroga i Saša Đorđević. Njih dvojicu sam kao mali pokušavao kopirati i imitirati. Danas obožavam Sloukasa. Obožavam njegov način igre. Ljevoruk je i više voli asistirati nego dati koš."
Kad smo kod asistencija, jedan bivši košarkaš kluba s Gripa je svojedobno izjavio kako puno više voli asistirati nego zabiti jer asistencija čini dvojicu igrača sretnim, a koš samo jednog. Znaš li tko je to rekao?
"Naravno. Toni Kukoč. Kakav je to igrač bio, kakva klasa i veličina. Mislim da nema snimke na internetu s njim na parketu a da ju nisam gledao. Pogledao sam svaku utakmicu Bullsa od 1994. do 1998. Toni je maestro kakav se jednom rađa. Nevjerojatno je s kakvom je lakoćom igrao u NBA ligi, među takvim igračima. Toni se doslovce šalio s protivnicima. Rekao bih da nije ostvario pun potencijal jer se posvetio momčadi Bullsa, a krivo mi je jer je zaslužio da uđe u Kuću slavnih."
Znaš li da dolaziš u grad koji je zaluđen Hajdukom? Planiraš li posjetiti Poljud?
"Apsolutno. Nemam nikakvih predrasuda, a o atmosferi na Poljudu kad Hajduk igra zna se i izvan Hrvatske. Volio bih otići na koju utakmicu Hajduka i svakako ću zamoliti nekog od suigrača da me povede. Jedva čekam."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati