Foto: Index, Marko Mišćević, Joško Ponoš, Davor Žunić, Damir Krajač / Cropix

PRVE navijačke aktivnosti u 2010. godini bile su nastavak onog iz druge polovice 2009. - iz suncem okupane Marbelle stizali su zahtjevi torcidaša za usvajanjem Kodeksa (njih 100-ak pohodilo je pripreme Bijelih na jugu Španjolske), a molbe su im i uslišane, na izmaku kolovoza na skupštini Hajduka.

> 2010. - najuspješnija godina hrvatskog klupskog nogometa

> Najviše su vas zanimali gadljivi obračun za HNS, Svjetsko prvenstvo i Srbi

> HNL na rubu regularnosti: Hajduk će pamtiti Ibričića i Kup, a Dinamo Bokšića i Vahu

> Hrvatska nogometna reprezentacija u 2010: Nije bitna godina bez poraza, nego godina bez SP-a

> Pregled 2010: Indexov nogometaš godine je Srđan Lakić

> Zlatna 2010.: Godina u kojoj su vaterpolisti oduševili Hrvatsku

> Rukomet 2010: Dobili smo najvećeg svih vremena, a ostali bez posljednjeg frajera s pokrićem

> Pregled 2010: Španjolci po prvi put u povijesti prvaci svijeta

I prije Marbelle, ali i čitavo proljeće stizale su u redakciju Indexa fotografije koje su snimili torcidaši diljem planete (Kongo, Kina, Panama, Nizozemska). Jasno, s jednim jedinim ciljem - ne bi li klupski vlastodršci Kerum i Svaguša promijenili mišljenje po pitanju usvajanja dokumenta upravljanja Hajdukom.

Krajem veljače nastavljen je HNL, ali prvi veći navijački dvoboj na tribinama uslijedio je u Kupu. Ždrijeb je Dinamo i Hajduk spario već u polufinalu, a na prvoj utakmici igranoj u Maksimiru po poluvrijeme je pripalo Boysima(prvo) i Torcidi (drugo), koja se kompletirala (oko dvije tisuće na radni dan, brojka za svaku pohvalu) na južnoj tribini tek sredinom nastavka, oko 65. minute. Za razliku od nategnutih 10 tisuća ljudi na Maksimiru, na Poljudu se 7. travnja skupilo 30-ak tisuća gledatelja. Podrška s tribina puno je pomogla hajdukovcima, a 400-450 BBB-a, koliko ih se natiskalo u kavezu, na mahove je znalo nadglasati premoćni sjever. Naravno, izazvavši pritom salve zvižduka.

Inače, na prste jedne ruke mogu se izbrojiti utakmice u kojima su ostale skupine na gostovanjima skupile 100 ili navijača.

Epilog krvavih maksimirskih nereda: Specijalcu izbijeno oko; ranjeni navijač i kompanjon u napadu na policajce osuđeni na uvjetne zatvorske kazne

Nažalost, unatoč prekrasnim dekorima na Poljudu i Šubićevcu u finalnim utakmicama Kupa, prvu polovicu 2010. godine pamtit ćemo po neredima koji su se dogodili 1. svibnja.

Na terenu su u glavnoj ulozi bili Dinamo i Hajduk u ligaškom ogledu, a na tribinama Bad Blue Boys. Na Praznik rada gotovo ništa nije upućivalo na krvavi završetak - policija je rutinski odrađivala svoj posao, a u gradu nije zabilježen niti jedan incident. Ipak, ono što je uslijedilo tijekom poluvremena okupiralo je medijski prostor u tjednima poslije derbija. Zapravo, sve do 10. prosinca, kada su Nijaz Tadžić Hadžiosmanagić i Mario Galić osuđeni na uvjetne zatvorske kazne.

Za vrijeme pauze u poluvremenu policija je ušla na istočnu tribinu maksimirskog stadiona, htijući udaljiti sa stadiona navijača koji je upalio jednu baklju. Prethodno su ostali navijači izgurali zaštitare s tribine, a kad je potom upala policija nastao je kaos. Ne na istoku, već na sjeveru, gdje su BBB vrlo brzo stolicama i bakljama zasuli specijalce, od kojih neki također nisu ostali dužni.

Užasne scene trajale su gotovo čitavo drugo poluvrijeme, a na stadionu je najteže posljedice osjetio varaždinski policajac Kristijan Trokter, kojem je topovski udar bačen ispod vizira kacige izbio oko. Ratno stanje sa stadiona se preselilo na obližnje ulice, a u jednoj od njih spomenuti Tadžić Hadžiosmanagić i Galić, kako je objašnjeno u sudskoj presudi, napali su policijski auto, a uslijed obračuna s organima reda Galić je ranjen i priveden u policiju.

Odmah na idućoj utakmici počela je akcija BBB-a pod nazivom "I život navijača je život. Hoćemo istinu - Mario Galić", koji policiji najviše zamjeraju što ranjenom Galiću odmah nije ukazana pomoć. Kako se nakon višemjesečnog suđenja završila čitava priča, već smo objasnili.

White Stonesi otišli u bojkot zbog promjene imena, BBB zbog omražene braće

U razdoblju bez utakmica, 21. lipnja simbol varaždinskog sporta, NK Varteks postao je Varaždin, a naravno da nije trebalo dugo čekati da White Stones proglase bojkot, koji je i danas na snazi. Premda glavni sponzor po kojem je klub nosio ime više nije davao ni kune, Stonesi su bili i ostali odlučni u namjeri da vrate ime Varteks, pod kojim je klub zabilježio sve svoje uspjehe i ostvario najveće pobjede.

S prvim danima srpnja valjalo se okrenuti novoj sezoni, a prije domaćih obveza klubovi su imali odraditi europske obveze. Šibenik je prvi krenuo, a na gostovanjima na Malti (Sliema Wanderers) i Cipru (Anothosis) momčad sa Šubićevca pratilo je ukupno više od 200 Funcuta. Na dalekom gostovanju u Sjevernoj Irskoj solidna brojka vinkovačkih Ultrasa (50) pratila je Cibaliju, koja je svojim najvjernijim fanovima sramotom protiv Cliftonvillea uskratila još jednog euro-suparnika.

Na gostovanju kod bukureštanskog Dinama Torcida nije stadion vidjela zbog skandalozne odluke Uefinog škotskog emisara. Bilo je to na koncu srpnja, dva dana prije dolaska burnog navijačkog kolovoza. Nakon što je Hajduk izbacio Dinamo u trećem pretkolu Europa lige, Torcida se spremala na novi put u Bukurešt, a u i oko zagrebačkog Dinama događale su se stvari koje će obilježiti ostatak godine.

Poslije ispadanja od moldavskog Šerifa i jedva izborenog remija kod Varaždina Zdravko Mamić smijenio je Velimira Zajeca, što je izazvalo bijes BBB-a, koji su s malim vremenskim odmakom, dok se sve frakcije nisu dogovorile, proglasile bojkot svih domaćih i europskih utakmica dok je aktualna garnitura u klubu. Umjesto na sjeveru, najvjerniji Dinamovi navijači utakmice su u nastavku polusezone gledali iz kina Mosor, svoje utvrde u kojoj su održane brojne tribine na temu poslovanja i šerifovanja u Dinamu.

Bitka za Kodeks završena 31. kolovoza: Torcidin dokument upravljanja Hajdukom uvršten u statut kluba

Prolaz u skupinu euro-natjecanja Torcida je doživjela nakon punih 16 godina, zahvaljujući Hajdukovom remiju s Unirejom. Pet dana kasnije, 31. kolovoza, usvojen je Kodeks upravljanja Hajdukom, a predsjednik Torcide Žan Ojdanić još je tad najavio svoju ostavku, kazavši kako je ispunio svoj glavni cilj. Sukladno Kodeksu, Joško Svaguša morao je istog trenutka odstupiti s dužnosti, ali je dogovoreno da će se idući predsjednik Hajduka birati po raspisanom natječaju, na kojem će morati zadovoljiti brojne uvjete.

Na prvom euro-gostovanju u Grčkoj Hajduka je bodrilo više od 1500 torcidaša, koji su okupirali Atenu. AEK-ovih navijača nije bilo nigdje, a svoju su "hrabrost" iskazali tek što je Torcida ušla na stadion, i razbijanjem autobusa kojima su splitski tifosi doputovali u Grčku. Logično, kad je Torcida pohitala obraniti autobuse, a policija zapriječila put, došlo je do sukoba koji se ipak brzo primirio. U nedostatku BBB-a, Torca nije imala pravu konkurenciju u kolima prije nego je na red došao St. Peterburg. Zenitovi navijači složili su sačekušu hajdukovcima ispred hotela Dostojevski, a nedugo potom dogodio se i žestoki okršaj kod obližnje mjenjačnice. Torcidaši su u Rusiji izvukli deblji kraj, a priliku za uzvrat nisu ni dobili, jer je naša policija osigurala maksimalnu sigurnost navijačima Zenita.

U posljednjem kolu, iako se Hajduk dva tjedna ranije oprostio od Europe, Bijele je bodrilo gotovo tisuću torcidaša, čije su baklje u sučevoj nadoknadi i izazvale prekid utakmice.

Dinamo je svo to vrijeme u Europi i HNL-u bodrila grupica, kako ih BBB vole nazivati, "Mamićevih plaćenika". Iako su Modri uoči posljednjeg kola bili u situaciji da im treba pobjeda protiv PAOK-a, Boysi su ostali ustrajni: "Nema povratka na stadion, bojkot ide dalje!"

PAOK je na Maksimiru nokautirao Dinamo, čime se ostvarila želja Armadi, koja je na dvoboju Rijeke i Dinama, još uoči Villarreala jasno poručila što misli o Mamićevim pričama o "svehrvatskoj svetinji".