EDUARD HESKY, Davor Kos, Josip Jularić, Danijel Pribanić, Vjekoslav Jozanović, Zdeslav Karlovac, Davor Bišćanin, Goran Matiješić, Nenad Krženjak te Petar Rukavina kao PR, skupina je mladih entuzijasta, članova rafting kluba Vidra, osnovanog 1998. godine i hrvatske rafting reprezentacije, koji će u divljim vodama Koreje od 27. lipnja do 2. srpnja loviti nove uspjehe u sportu koji u Hrvatskoj tek treba doživjeti svoju punu afirmaciju.

Iza njih već stoje impozantni rezultati; dovoljno je spomenuti da se radi o klubu koji drži osmo mjesto u konkurenciji 82 europske momčadi, da su posljednjih 4-5 godina jedini hrvatski predstavnik na natjecanjima diljem Europe, da su se početkom godine uspjeli izboriti za organizaciju trke Eurokupa, koja im je, pak, omogućila da u suradnji sa rafting sekcijom Hrvatskog kajakaškog saveza pokrenu hrvatsko rafting prvenstvo, te na kraju osiguraju i članstvo Hrvatskoj u Međunarodnoj rafting federaciji (IRF).

No, njihova se priča ne razlikuje od tipičnih priča malih hrvatskih klubova koji opstaju samo i isključivo zbog fanatične želje, rovovskog rada, požrtvovnosti, ljubavi prema sportom kojim se bave i rijetkim prolaznicima široke ruke koji su "prepoznali" njihovu vrijednost. Treba li uopće napominjati da je situacija u Hrvatskom kajakaškom savezu, pod čijim okriljem egzistira rafting sekcija, daleko od idealne. Svojedobno su krovnom institucijom ordinirali ljudi za koje rafting nije značio ništa više od komeeracijale, koji su u tu svrhu znali otkazivati prvenstva uvidjevši da neće izvući unaprijed uknjiženu korist, ljudi koji su znali otići tako daleko da članovima saveza iznajmljuju opremu za trening...  No, ovo nije priča o njima. Ovo je priča o momcima koji nisu fiktivni pioniri raftinga u Hrvatskoj... 

Situacija ni danas međutim nije bolja, tvrdi nam jedan od članova Vidre Vjekoslav Jozanović;

"U rafting se kod nas ulaže malo i ništa, sve što smo napravili, napravili smo sami. Za akciju Koreja na sreću dobili smo pomoć sponzora, ali dio također sami financiramo."

"Govore nam da smo ludi"

Ako ste poželjeli doznati ponešto o pravilima raftinga, neki će vam savjetovati da bacite oko na stara pravila kajak kanua iz olimpijskog programa. Iako rafting još uvijek nije prizat kao sport, neke europske zemlje razvile su sustav koji odlično funkcionira;

"Česi su najjači, kod njih je zaživjela kultura divljih voda. Dovoljno je reći da na fakultetima imaju predmet kajak-kanu i divlje vode. Naša zemlja obiluje rijekama i prava je šteta što sustav ne radi kako bi trebao. Iako među našim kajakašima ima svjetskih prvaka, malo se ljudi bavi tim sportom. A kamoli natjecateljskim raftingom. Ljudi koji su danas članovi kluba Vidra, većinom su prije profesionalnog angažmana bili vodiči. Svatko može doći u klub kao "padobranac", ali treba minimalno dvije godine napornog rada i treniranja kako bi se naučile osnovne stvari i stekla mogućnost za natjecanje. Potreban je intenzivan proces prilagodne. U naš je klub došlo mnogo ljudi, ali ih je mnogo i otišlo. Nakon mjesec dana, koliko bi proveli s nama, kazali bi; Ljudi, pa vi niste normalni. Nekima od njih i danas stoje majice i oprema u našim kabinama. Ali nisu se vratili. Kad treniramo na zagrebačkoj toplani na Savi, voda zna biti dosta visoka, ljudi u rijeku bacaju građevinski otpad koji voda razbije pa možete vidjeti kako izviru armaturne šipke. Rizik uvijek postoji i nije nemoguće da netko strada." - objašnjava Jozanović.

Osim što je uzbudljiv, rafting je itekako skup sport. Cijene rafta kreću se od dvije do četiri tisuće eura, karbonsko veslo košta između 100 i 200 eura, a ostala oprema od neoprena, kacige do prsluka minimalno 800 eura po osobni.  No, momci iz Vidre ne razmišljaju o tome. Kažu, navikli su bez potpore, kako one logističke, tako i institucionalne. Nakon silnog odricanja, puni optimizma spremaju se za put u divljinu Koreje. Vratiti će se, ne sumnjaju, s novim uspjehom...

"Plasman među prvih 10 bio bi nešto veliko. Nadam se da ćemo uspjeti iznenaditi i ponekog favorita, u tome smo uspjeli već nekoliko puta na trkama Eurokupa, pa ne vidim zašto to ne bi ponovili i u Koreji." - reći će jedan od članova, Zdeslav Karlovac.

Osim što teže vlastitom uspjehu, njihov je cilj svakako i popularizacija raftinga u Hrvatskoj, zemlji gdje sam spomen divljih voda mnoge i dalje asocira na kultni slalom (uz popratno potapanje) ministra Čobankovića. Oni malo odvažniji koji su imali priliku okušati se na nekoj od hrvatskih rijeka, odlučno tvrde da to neće biti posljednji put. Rafting je sport koji osvaja. Provjerili smo.

Svi ste pozvani!

Ako naše raftere želite ispratiti u Koreju, gdje radi aklimatizacije kreću tjedan dana prije samog starta, pozivamo vas da u što većem broju dođete u klub Londoner na Jarunu, u subotu 16. lipnja, gdje će se za dobru glazbu pobrinuti dj Pele, dj Ramljak i dj Roby, a pruža vam se mogućnost da osim u zabavi uživate u zaista ugodnom društvu i iz prve ruke doznate sve što još niste znali o sportu koji je zaludio mnoge avanturiste, željne pravog adrenalina. Ulaz na party je - besplatan, a najbržim čitateljima koji se jave na e-mail (uz ime i prezime) poklanjamo cool majice kluba Vidra, koje se mogu podići prilikom dolaska na party.

Kako smo se proveli na raftingu s Vidrama provjerite u galeriji fotografija u gornjem desnom kutu.

Pogledajte kako to rade hrvatske Vidre!