Ispovijest preživjele iz Auschwitza: Vidjela sam hodajuće kosture, smrt, još se pitam jesam li živa
Screenshot: NBC News
"ODVELI su nas u tuš kabine. Rekli su nam da se skinemo, nigdje nije bilo sapuna, niti vode... Čekali smo i čekali, tresli smo se, bilo je preteško. Vidjela sam hodajuće kosture u svakom smislu te riječi. Mrtva tijela su ležala posvuda. Nisam mogla odrediti jesu li muškarci, djeca ili žene. Kad se toga prisjetim, uštipnem se i pitam 'Jesam li uistinu živa?', ispričala je NBC Newsu Gene Turgel (90), koja je preživjela plinsku komoru Auschwitza kad je imala 21. godinu.
Na 70. obljetnicu zatvaranja zloglasnog logora ispričala je da je bila toliko u šoku da uopće nije bila svjesna da je bila na pogubljenju dok joj to žena do nje nije rekla. Gene pretpostavlja da se nešto pokvarilo sa sustavom i to joj je čudom spasilo život. Preživjela je i mučna istraživanja koja je provodio nacistički lječnik Josef Mengele.
Stalno osjeća smrad logora
"Uvijek stavljam puno parfema jer je uvijek sa mnom taj smrad iz logora. Stalno ga pokušavam potisnuti, ali ne ide", priča Turgel, koja ni danas nikad ne plače.
"U Auschwitzu su strijeljali one koji su plakali. Morali smo biti snažni i potisnuti sve što nam se događalo", prisjeća se Turgel, koja živi u Londonu. Kasnije je dva puta posjetila logor s unucima da im približi sve grozote nacizma.
Gene je imala 16 godina kad su Nijemci bombardirali poljski Krakow u kojem je živjela. U židovskom getu nacisti su joj ubili dva brata, a ona i pet godina mlađa sestra Miriam su poslane u logor Plaszow gdje su bile dvije i pol godine. Sestru su joj u Plaszowu strijeljali Nijemci jer su je uhvatili dok je krijumčarila hranu. Gene je tada prebačena u Auschwitz. Tamo su nacisti tijekom Drugog svjetskog rata ubili više od milijun i sto tisuća ljudi, najviše Židova. Kako se Crvena armija približavala zloglasnom logoru, nacisti su naredili zatvorenicima da marširaju do koncentracijskog logora Buchenwald, a potom su je premjestili u Belsen, gdje je spavala u istoj baraci s Anom Frank.
"Tamo su bili stvarni ljudi. To su bili majke i očevi, ujne i stričevi, liječnici, pjesnici i kompozitori. Moja priča je samo jedna, ali je i priča koju dosta ljudi od tamo nažalost ne može ispričati. Bila sam i uvijek ću biti svjedokinja masovnog ubojstva", zaključila je Turgel.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati