Pismo arhitektice nakon potresa: Zašto nam ne pomažu oni koje ionako masno plaćamo?
Arhitektica Martina Petrinjak obratila se otvorenim pismom građanima Zagreba koji su pogođeni potresom 22. ožujka ove godine, ali i ministru graditeljstva Predragu Štromaru. Naime, ministar graditeljstva Predrag Štromar predstavio je nedavno prijedlog Zakona o obnovi zgrada oštećenih u potresu u Zagrebu, koji je naišao na negodovanje struke. Taj zakon suspendirat će Zakon o gradnji i Zakon o javnoj nabavi, a one koji su ostali bez stanova i kuća prisilit će se da unajmljuju državne stanove.
Otvoreno pismo Martine Petrinjak donosimo u cijelosti.
CIJENJENI građani koji živite u općini Centar, Maksimir te Kašina, Markuševac, Čučerje, građani koji živite u Krapinsko-zagorskoj županiji, svi vi koji ste pogođeni potresom od 22. ožujka ove godine, cijenjeni gospodine Štromar i ostali zainteresirani djelatnici i dužnosnici javne uprave
>> Stručnjak o Zakonu o potresu: Donesen je ishitreno, fali jedan jako bitan korak
Prije dvadesetak dana dogodio se dugoočekivani potres, slabiji dvjestotinjak puta od očekivanog, jačine 5,5 po Richteru, dubine 10 kilometara (što utječe na razornost) i mnogima od nas doslovno skinuo krov s glava. To je slab potres, očekivano se u takvoj jačini potresa može srušiti nešto porculana, par crjepova i ne bi smjelo biti ljudskih žrtava. Da nije bila na snazi pandemijska izolacija, da je bio koji sat kasnije ili gušći promet, žrtve bi se mjerile u tisućama.
Nitko od osoba koje su masno plaćane 75 godina nije vam pomogao
Izgubili smo djevojčicu od 15 godina na posebno tragičan način, mnogi građani su morali izbjeći iz svojih stanova, svjedočili smo potpunom uništenju brojnih građevina.
Dvadeset dana nakon događaja na krovovima možete vidjeti različite volontere koji bez kaciga uklanjaju crijep na preko dvadeset metara visine, bez osnovne zaštite na radu, bez ikakve ovlasti, uklanjaju višetonske dimnjake koji su se odvojili na mjestu na kom je posmična sila djelovala na njih. Tako izgubljen je još jedan život.
Kuće i zgrade vam obilaze kolege statičari, u pratnji studenata, s kacigama Zagrebačkog holdinga, prslucima civilne zaštite i iskaznicama komore građevinskih inženjera, bez ikakve ovlasti ili odgovornosti govore vam smijete li se vratiti u vaše stanove i koja je vjerojatnost da vam se kompletna zgrada surva na glavu.
Njihove ovlasti su nikakve, oni samo tako šeću volonterski i tješe vas. Sami ćete vjerojatno morati platiti ozbiljne vještake (možda baš njih) i temeljem toga zatražiti naknadu štete. Istovremeno, mnogi od vas su bez grijanja i tople vode sa starcima i djecom jer gradska plinara je isključila plin, odbija uključiti dovod plina ako ne kupite nove bojlere i prilagodite instalaciju, platite ateste i popravite dimnjake koji vam za taj bojler neće trebati. Mnogima od vas pukla je kanalizacija ili neki drugi infrastrukturni element.
Dvadeset dana nakon događaja vi ste u stanovima svoje rodbine i prijatelja, izbjeglice i beskućnici. Ništa se nije dogodilo osim volonterskih aktivnosti penjača, vatrogasnih društava i drugih udruga koje nisu plaćene iz proračuna. Nitko od osoba koje su plaćane masno 75 godina vam nije pomogao.
Bad Blue Boysi su evakuirali rodilište. Dok vi još drhtite nakon 120 potresa i zdvajate kako ćete sami platiti popravke, ministarstvo graditeljstva (znam da idu velika slova ali jednostavno odbijam koristiti ih) piše Zakon o obnovi zgrada. Stoga se osjećam u obavezi napisati ovo:
Vi čekajte zakon dok će crkve odmah obnavljati država
MOJA POZICIJA: S dubokom indignacijom dugi niz godina promatram nerad i namjernu opstrukciju razvoja javnih službi koje su involvirane u ovaj problem, površnost i nemar za krucijalna pitanja životne sigurnosti kolega i malverzacije imovinom koje su čak i ozakonjivanje. S još većom indignacijom promatram načine na koje se u Hrvatskoj pišu zakoni i svečano sam si obećala da neću komentirati više tu kloaku. Teško se odvažujem na sućut s obzirom na pozadinu imovinsko-pravnih odnosa, ali s obzirom na to da ovdje žive i ljudi koji su članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava, članovi GSS-a, alpinisti i speleolozi, Bad Blue Boysi i ljudi koji kupuju pelene za tuđu djecu, nose hranu starcima i pomažu beskućnicima, zbog njih ću napisati ovo što slijedi.
DRŽAVA: Smisao države je garantirati građanima kvalitetu roba i usluga koje se puštaju u promet na teritoriju te države. Država je organizacijski oblik nastao s ciljem zaštite života i zdravlja ljudi. Ako država propusti zaštititi živote svojih građana dopuštajući da se prometuje robom opasnom po život (konkretno nestabilnim građevinama) i na taj promet naplati porez, naplati komunalni doprinos za gradnju takvih građevina, a često i izda uporabne dozvole za takve građevine ili pak njena tijela (zavod za zaštitu spomenika kulture) zabrane izrijekom izvođenje zahvata koji bi zaštitili ljudske živote, takva država je DUŽNA naknaditi tako nastalu štetu.
U prvim danima, odmah nakon 24 sata ministarstvo kulture obvezalo se sanirati svih sedam crkvi koje su stradale u potresu, bezodvlačno i bez da je itko išta pitao.
Spominje se sanacija javnih građevina koje su stradale čemu se ja izrazito protivim. Mislim da dok i zadnji građanin ne bude trajno smješten na zadovoljavajući način, ni jedna zgrada vlade ili ministarstva ili gradske uprave ne smije biti dotaknuta.
Građani Zagreba pogođeni potresom ne mogu biti privilegirani
Što se tiče škola i bolnica, sanacija je preskupa i besmislena budući da su sve substandardne i trebamo inzistirati na izgradnji novih objekata na drugim, a približnim lokacijama u skladu s modernim standardima materijala, stabiliteta i instalacija te u skladu s programom namjene koji odgovara današnjim standardima.
U izvanrednim situacijama država ima ovlasti konfiskacije i izvlaštenja, s time da je nužna naknada vlasniku po komercijalnoj cijeni u demokratskim društvima. Ako se želi uvesti institucija trampe kako predlaže zakon, predlažem da se u početnoj fazi to primijeni na Crkvu pa kad vidimo kako se pokazalo, na građane.
Mi ni danas nemamo zakon o komasaciji koji bi sad u ovom trenutku, primijenjen na naselja koja su postradala, napravio kvalitativnu revoluciju na opće zadovoljstvo.
VLADAVINA ZAKONA: Hrvatska je prihvatila ulaskom u članstvo Europske unije obvezu prilagodbe svog pravnog sustava civilizacijskom okviru demokratskih društava od kojih je prva točka tranzicija na negativni pravni sustav (mi imamo pozitivni) a druga vladavina zakona. Ne prava, nego zakona. To u praksi znači da zakoni definiraju jasno i nedvosmisleno do posljednjeg proceduralnog detalja obveze javne uprave prema građanima. I ovaj zakon koji se priprema u ministarstvu (malo slovo) je iz notorne, famozne i vrlo ozloglašene radionice BMF, nije pisan po nomotetičkim načelima i nije u skladu s načelom vladavine zakona. Nije čak ni logički dosljedan. Temeljno je da se za pojedinačni događaj ne može pisati posebni zakon. U Hrvatskoj je bilo i bit će i jačih i razornijih potresa, bile su poplave i stalno se događaju katastrofalni požari. Iznimno je opasno proglasiti građane koji su otkupili stanove u centru Zagreba privilegiranima u odnosu na ostatak Hrvatske.
Zašto se Zakon o javnoj nabavi stavlja izvan snage
Nadalje, ovim zakonom pokušava se staviti izvan snage zakon o javnoj nabavi, vrlo loš i šarlatanski zakon koji promovira kriminal, ali ga se ne mijenja. Jednostavno ga se stavlja izvan snage, netko nedefiniran će diskreciono odlučivati od kojeg dobavljača će se kupiti građevinski materijal za vas, tko će vam projektirati, nadzirati i izvoditi radove. Pritom ni jedno slovo tog zakona ne definira kvalitetu i standard takve aktivnosti, ne uvodi obvezu stabilizacije ni ukidanje jurisdikcije zavoda za zaštitu spomenika koji zabranjuje uporabu novih materijala i modernih rješenja po cijenu sigurnosti, života i imovine građana, a bez ikakve reperkusije. Vladavina zakona predviđa ozbiljne reperkusije javnim tijelima u slučaju nemara ili nebrige. Riječ je o ljudima koji su trideset godina, a često i četrdeset i pet godina prije tih trideset, primali nesrazmjerno visoke naknade za svoj rad i mogli su napraviti programe sanacije doslovno za sve građevine u starom gradu i donjem gradu o svom trošku. Ali nisu.
Mogli su i povući sredstva Unije za sanaciju spomenika. Ali nisu. Sve što su radili bilo je zabranjivanje bilo kakve intervencije u smislu sigurnosti i standarda življenja. Imajte to na umu. Imajte na umu da je netko vašim građevinama izdao uporabne dozvole ili pak propustio napraviti tehnički pregled konstrukcija i zabraniti boravak i stanovanje u njima. Naravno, u demokracijama takva gesta zahtijeva naknadu, ne možete nakon što ste platili porez i komunalne doprinose biti prepušteni sami sebi i dekretom pretvoreni u beskućnike.
Zakon je tako pisan da ne možete sami obnavljati
VLASNIŠTVO: Vlasništvo je rak-rana hrvatskog pravnog sustava. Dobar dio zgrada koje su stradale otete su nekoliko puta u povijesti svojim vlasnicima, a na kraju su stanovi prodani vama. Zemljišta ispod zgrada još uvijek su često upisana kao društveno vlasništvo što je opasan presedan budući da otvara prostor malverzacijama malicioznih osoba koje imaju moć. Nakon potresa u medijima i na mrežama pojavila se sumnja u planirane špekulacije gradskog poglavarstva. Osobno ne vjerujem u to, budući da trenutno osobama i grupama koje stoje iza takvih aktivnosti nedostaje novaca i tržišta kako bi završili već zaposjednuta javna dobra, ovo bi bio prevelik zalogaj.
Povijesno, na teritoriju urbane aglomeracije nije bilo privatnog vlasništva nego su građani koji su imali povelju bili nekovrsni dioničari svih servisa u koje su zajednički ulagali. Takav oblik vlasništva zove se zajedničarstvo.
Nažalost, zajedničarstvo je u gradovima ukinuto još u Austro-Ugarskoj, a na selima je dokinuto 1945. Ipak, mnogi među vama su suvlasnici u zgradama, što ih čini dioničarima zgrade u idealnom dijelu, jer niste napravili elaborat o etažiranju i međuvlasnički ugovor. Grupa osoba koja još od Jugoslavije piše većinu građevinskih zakona, a vjerojatni je koautor i ovog novog prijedloga nema elementarnog pojma o vlasništvu ni tehnici, a niti o pravnim načelima nomotetike, znanosti o pisanju zakona.
Autori su i zakona o komunalnim odnosima koji je toliko šarlatanski napisan da vam onemogućuje sanaciju vlastitih zabatnih zidova, da ne poznaje mehanizme obaveznog gradskog beskamatnog kreditiranja sanacije građevina (izvan katastrofe, sad nemojte pristati na to, sad vam moraju sanirati o svom trošku) i, što je najgore, omogućuje samovolju pojedinačnih stanara koji svojim nepristajanjem na sanaciju ugrožavaju vaše živote i investiciju.
Odašiljači na krovovima bez adekvatnog projekta
Najgori oblik takve samovolje (koja se u demokratskim društvima i dioničarskim organizacijama jednostavno rješava) je samovoljno i protuzakonito rušenje konstruktivnih dijelova građevine kod adaptacije svog stana što su učinili brojni vrlo ugledni i stručni Hrvati. Druga samovolja je odluka stanara da bez adekvatnog projekta i stabilizacije ugoste odašiljače na svojim krovovima. Sve takve radnje trebao je urediti komunalni zakon. Ali nije.
GEOLOGIJA: Mnogi od vas žive na rasjedima ili blizu njih. Mnogi žive na klizištima. Mnogi u poplavnim zonama. Obaveza lokalne uprave je definirati zone veće opasnosti na kojima se gradi na vlastitu odgovornost. To nije učinjeno, takve karte i prateća regulativa ne postoje. Bilo vam je dozvoljeno graditi na mjestima za koja se unaprijed znalo da nisu za gradnju.
Zakonom o gradnji nije predviđeno obvezno izvođenje geomehaničkih pretpregleda gradilišta, nije obavezno priložiti projekt temeljenja ni u posebno rizičnim zonama.
Nepristojno je i nije u skladu s vladavinom zakona prebaciti krivnju na građane za vlastiti nerad i nemar kojim se dovodi živote u opasnost.
Mjesec dana prije potresa u Čučerju se otvorila velika rupa u prometnici koja je jasno upozorila da se događa aktivnost u podzemlju. Stručnjaci, kako se kasnije pokazalo, odlično mogu simulirati što će se dogoditi. Zanimljivo bi bilo saznati zbog čega GUP nema takve podloge.
U Komori arhitekata gurali smo licence - nije prošlo
STATIKA: Recentno ste naučili tko su statičari, do sada su ih mnogi zvali statističari. Statičari su konstruktori, jedan smjer na Građevinskom fakultetu. Osim tog smjera, postoji još nekoliko smjerova i te osobe nisu stručne za procjenu vaših konstrukcija. Neki statičari su specijalizirali betonske i čelične konstrukcije, ali zidane i povijesne konstrukcije specijalizirao je vrlo mali broj statičara.
Trudili smo se prije petnaest godina u komori arhitekata pa onda i u bratskim komorama uvesti licence prema kompetencijama. Nitko od nas ne zna sve i svatko tko vam kaže da se baš u sve razumije jednostavno laže. Ako su vam stradali temelji ili vam je smrvljena cigla, vaše se zgrade ne može popraviti, onaj tko vas lažno s namjerom da se okoristi uvjeri da je to moguće je zločinac budući da je novi potres u budućnosti sasvim izvjestan.
Plaćate sami najam, a obnova samo ako vam je to jedina nekretnina
Sad se moramo vratiti draftu zakona i vlasništvu: ako je tome tako, trebat ćete zamjenski smještaj, a onda i zamjenski stan jer će vaš objekt morati biti srušen. Takva šteta nije vidljiva golim okom, potrebno je sondiranje. Zakon vam želi ponuditi najam gradskih stanova. Najam. To podrazumijeva da ćete vi plaćati svoj smještaj. Zakon površno i nedovoljno detaljno definira što je s izvlašćenjem i kako će vam to biti naknađeno. Istovremeno, za osobe koje su u ovom potresu izgubile obiteljsku kuću nešto je specifičniji: nudi se novac (ne znamo koliko ni kako) u kom slučaju primitkom novca gubite sva daljnja prava, ili gradnja zamjenske kuće po stravičnim standardima ratne obnove na gradskom zemljištu ili nekom vašem drugom zemljištu ali AKO I SAMO AKO vi ni vaš partner nemate drugu nekretninu.
To znači da je ispunjenje obveze javne uprave prema vama direktno u korelaciji s vašim imovinskim statusom. Ako imate apartman na moru, nitko vam neće platiti štetu.
Bezobrazluk Plinare i 140 godina stari dimnjaci koji su morali ostati
INFRASTRUKTURA: Nepojmljivi bezobrazluk gradske plinare koja je dio Holdinga, a koja je iskoristila nesreću koja nas je sve zadesila da čak i one koji nemaju oštećenja usred zime ostavi bez grijanja i tople vode dvadeset dana i duže do trenutka kad nabavite dvadesetak tisuća kuna za novi bojler, montažu, prilagodbu i atestiranje također je netko dozvolio nemarom i neradom.
Netko je dozvolio da se dimnjaci zidani prije 140 godina koriste u obliku u kom su izgrađeni. Šetala sam gradom i vidjela prebrojne divno uređene dimnjake teške nekoliko tona, svježe ožbukane i obrubljene novim limom na ulici. Gradsko Stambeno je dozvolilo takvu aktivnost što znači ili da tamo sjede nekompetentne osobe ili da su namjerno zanemarili javni interes kako bi jeftinije ispunili obvezu održavanja zgrada. Preporučujem vam svima da dobro razmislite o tome smiju li takve tvrtke poslovati bez kontrole kvalitete i bez osiguranja i garancija, bez ikakve odgovornosti. Da je privatna tvrtka tako nešto napravila, direktor bi ležao u Remetincu u roku od tri dana.
A što s osiguranjem?
OSIGURANJA: Mnogi od vas su plaćali osiguranje, neki i zbog toga što su koristili komercijalne kredite banaka za kupnju nekretnine. Nakon katastrofe, shvatili ste da vam osiguranje neće pokriti trošak sanacije jer je negdje nešto pisalo malim slovima ili nije pisalo, ali se po nekom nebeskom zakonu podrazumijeva. Podsjećam vas da je u periodu između dviju vladavina glavnih stranaka jedinoj regulatornoj agenciji i javnopravobraniteljskoj službi koja je imala ovlasti kakve imaju ombudsmani u EU ukinuta svaka ovlast. Riječ je o Hanfi. Zbog toga vas sad ne može nitko obraniti od malverzacija.
Razmislite o tome kako svake godine (previše i pretjerano) vozite auto na tehnički pregled i plaćate osiguranje koje je obvezno. Isto tako NIKAD nemate tehnički pregled za zgradu niti obvezno osiguranje. A kad biste ga i imali, nikog nema tko može osiguravajuću tvrtku prisiliti da postupi pošteno.
Ombudsmani i regulatorne agencije su temelj demokracije i oslonac europske pravne stečevine.
Nije problem samo u gradonačelniku
To je bilo to. Kratki tečaj politike i zašto je važna. Naučili ste sad na teži način, da sam ovo napisala u siječnju koncentracija bi vam trajala do treće rečenice. I za kraj: ljuti ste jako na trenutnog gradonačelnika. Na gradonačelnika kojeg (kao ni njegove kolege) ništa ne obvezuje i ništa ne definira njegovu odgovornost jer građani RH odbijaju uvesti vladavinu zakona.
Na gradonačelnika koji radi isto što je radila i njegova prethodnica i brojni drugi. Jer, naime, nije problem u gradonačelniku. Problem je u pravilima koja trebaju definirati njegove ovlasti i obaveze, u procedurama i protokolima koji do detalja trebaju definirati slijed aktivnosti u određenim okolnostima i koje se stalno trebaju dopunjavati novim znanstvenim činjenicama ili iskustvenim podacima.
I sve je to potpuno besmisleno ako ne postoji reperkusija, odnosno propisana kazna. Ta kazna u modernim društvima nije zatvorska nego materijalna odnosno financijska.
Divite se gospođi Markotić i gospodinu Berošu. Medicina je jedina znanost koja je potpuno prešla na sustavski princip, protokoli i procedure s ugrađenim mehanizmima ispravljanja i dopune su temelj funkcioniranja sustava.
Kad pandemija završi, pitajte ih o tome, i razmislite o načinu primjene na sustav zakona, na graditeljstvo i na druga područja. Žalite se na sudove, a ne znate da suci u pozitivnom pravnom sustavu (totalitarnom) moraju navesti članak zakona kojim je nešto definirano, inače ne mogu presuditi, pa tako često ni ne presude. Pomozite i njima da ova zemlja prodiše.