ODLUKA Europske komisije o deblokadi 10.2 milijarde eura iz kohezijskih fondova za Mađarsku, kako bi se premijer Viktor Orbán suzdržao od opstruiranja pristupnih pregovora Ukrajine, izazvala je frustraciju u Bruxellesu i širom Europe. Neki su optužili komisiju da je odustala od svoje uloge čuvara ugovora EU i umjesto toga postala "kućni ljubimac država članica", kako je rekla zastupnica u Europskom parlamentu Sophie in 't Veld.

Njezin kolega iz Zelenih Daniel Freund nazvao je strategiju neodrživom, napomenuvši da će “Orbán i dalje imati 72 prilike staviti veto na ukrajinsko članstvo u EU". "Sada zna svoju cijenu. I neće pojeftiniti."

Kritika je razumljiva - kao i zabrinutost da Orbánova ucjena izmiče kontroli. Mađarski premijer ne istupa u dobroj namjeri i zapravo je petokolonaš ruskog predsjednika Vladimira Putina unutar EU, koji koristi europska sredstva kako bi se dodatno učvrstio na vlasti, piše Politico. U nastavku prenosimo analizu Politica:

Ipak, pokušaj da se situacija popravi pokretanjem tužbe protiv Europske komisije i pozivom da se Mađarskoj oduzme pravo glasa u Europskom vijeću odvojeni su od stvarnosti i beskorisni.

Ne treba se zavaravati stanjem vladavine prava u Mađarskoj da bi se priznalo kako je davanje zelenog svjetla ukrajinskim pregovorima o pristupanju EU u stvarnom vremenu bilo neophodno - pogotovo jer Kijev ima sve više problema u svojim nastojanjima da međunarodna koalicija koja ga podupire ostane ujedinjena i predana. Odluka je bila jednoglasna, a sve je ukazivalo na to da je Orbán spreman sve pokvariti.

Pred nama su mnoge točke na kojima će Mađarska moći spriječiti pristupanje Ukrajine

Međutim, Freund i njegovi kolege u jednom su u pravu - pred nama su mnoge točke na kojima će Mađarska moći spriječiti pristupanje Ukrajine. Komisija je jedva započela proces provjere ukrajinskog zakonodavstva - koji obično traje od jedne do dvije godine - nakon čega će EU morati usvojiti svoje zajedničko pregovaračko stajalište.

A za zatvaranje svakog pregovaračkog poglavlja - kojih ima 35 - bit će potreban jednoglasan pristanak svih zemalja članica.
Štoviše, čak i kad bi se ostavila po strani neizbježna mogućnost da se druge članice protive napretku Ukrajine tijekom pregovora o pristupanju, ideja da bi EU mogla zaobići mađarski izazov oduzimanjem Budimpešti prava glasa je fantazija.

Korištenje članka 7. zahtijevalo bi jednoglasnost svih ostalih zemalja članica EU - uključujući Slovačku pod kontroverznim premijerom Robertom Ficom, Rumunjsku pod njezinom reakcionarnom vladajućom koalicijom, kao i sve druge koje bi mogle imati opravdane strahove da će biti sljedeće na redu.
Iako je EU zajednica koja se temelji na zakonima, politika se ne može svesti samo na poštivanje pravila. Zabluda je misliti da je nadzor nad vladavinom prava - ili čak fiskalnim poštenjem članica EU - tehničko pitanje koje se jednostavno može delegirati nepristranim stručnjacima u komisiji.

S jedne strane, vladavina prava iznimno je složena i višeslojna, a optužbe za licemjerje upućene prethodnim pokušajima da se preispitaju Varšava i Budimpešta nisu uvijek bile neutemeljene. Korupcija je endemska u cijeloj postkomunističkoj istočnoj Europi - ne samo u Mađarskoj. Na primjer, nova poljska vlada nastoji poništiti politizaciju javnih medija i sudova u zemlji provedenu pod prethodnom vladom Stranke prava i pravde (PiS) - iako ovaj inherentno politizirani proces privlači malo kritike europskih institucija.

Nema razloga za još jednu rundu pogađanja s Budimpeštom

Ništa od ovoga ne rehabilitira Orbana ili PiS-a. Međutim, to sugerira da se trenutačni izazov Europe ne može promatrati samo kroz tehnokratske leće. Umjesto toga, ono što bi bilo od pomoći jest kada bi Bruxelles i zemlje članice postale okretnije u odnosu prema izazivačima problema u EU, umjesto da osciliraju između ciničnog prilagođavanja i legalističkog stajališta.

Istina, pristupanje Ukrajine zahtijevat će niz jednoglasnih odluka. Ipak, sudjelovanje u mnogim aspektima europskog projekta - od Stalne strukturirane suradnje (PESCO) do programa Erasmus i jedinstvenog tržišta - moglo bi se proširiti na Ukrajinu prije nego što se zemlja službeno pridruži bloku.

Ako je cijela EU, osim Mađarske, odlučna pomoći ukrajinskim javnim financijama da prežive sljedeće tri godine, nema razloga za još jednu rundu pogađanja s Budimpeštom na nadolazećem sastanku Vijeća oko Ukrajinskog instrumenta vrijednog 50 milijardi eura. Uz potporu komisije, 26 nacionalnih vlada moglo bi to ostvariti putem međuvladinog sporazuma koji bi ostavio Mađarsku izoliranom - slično kao s Europskim mehanizmom stabilnosti.

Više od same budućnosti Ukrajine, trajna važnost EU ovisi o tome koliko se dobro može prilagoditi stvarnosti u kojoj vlade poput mađarske ostaju trajna značajka njezinog političkog pejzaža. Čak i ako postoje granice kompromisa s Orbánom, oslanjanje na pravosudni pravilnik - koji su toliko voljeli europski parlamentarci - neće dovesti kontinent nikamo.