EKSTREMNE vrućine, suše, požari, tuče, obilne kiše i poplave, koje su ove godine pogodile Hrvatsku i brojne druge europske zemlje, osobito mediteranske, podsjetile su nas još jednom na izazove koje nam donose klimatske promjene.

Klimatska istraživanja pokazuju da je Sredozemlje klimatski "vruća točka", u kojoj je već do sada premašen porast prosječne temperature od 1.5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, s posebno izraženim utjecajima klimatskih promjena koji uključuju ekstremne vremenske događaje, širenje sušnih područja i rizika od požara otvorenog tipa te porast razine mora.

Podsjetimo, Pariškim sporazumom definiran je cilj prema kojem prosječne temperature u svijetu do kraja stoljeća ne bi smjele porasti više od 1.5°C u odnosu na predindustrijske.

Ovogodišnji rekordi

U 2022. u Hrvatskoj su srušeni brojni meteorološki rekordi. U dosadašnjem dijelu godine bila je to 5. najtoplija godina otkako postoje mjerenja, imali smo ekstremno toplo ljeto s nizom toplinskih valova i temperaturama koje su u lipnju bile za 3 - 4.3°C više od prosjeka za razdoblje 1981. - 2010., rekordan broj požara, nestašice vode, tuče, velike štete u poljoprivredi i ribarstvu itd.

Elementarna nepogoda zbog suše proglašena je u brojnim županijama, od Osječko-baranjske, preko Bjelovarsko-bilogorske, do Međimurske.

Nakon ljetnih ekstrema uslijedile su obilne kiše.

Velike količine oborina pogodile su sredinom rujna Gorski kotar, središnju Hrvatsku i zapadnu Slavoniju uzrokujući u nekim mjestima velike materijalne i poljoprivredne štete.

> U Ogulinu palo najviše kiše otkad postoje mjerenja. Padaju rekordi po Gorskom kotaru

U Gorskom kotaru izmjerene su rekordne dnevne količine oborina za rujan, a apsolutni dnevni rekord otkako postoje mjerenja zabilježen je u Ogulinu.

Sve ove nepogode pokazale su da Hrvatska još nije pripremljena za ono što je čeka u svijetu koji se zagrijava.

Usred sezone požara imali smo problema s kanaderima, kako tehničkih, tako i u ljudstvu.

U Istri su usred turističke sezone uvođene restrikcije u potrošnji vode, a u blizini Zagreba, zbog niskog vodostaja Save, ribe se spašavalo produbljivanjem jezera bagerima i prebacivanjem iz isušenih džepova.

Hrvatska među 3 najugroženije europske zemlje

Strategija prilagodbe klimatskim promjenama od 2040. do 2070., objavljena 2020., navodi izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) iz 2018. godine prema kojem Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod (BNP), pri čemu ekonomski gubici idu preko 0.25% BDP-a.

Koliko je Hrvatska ranjiva, govori činjenica da je udio samo poljoprivrede i turizma u ukupnom BDP-u u 2018. bio oko jedne četvrtine ukupnog BDP-a. Kako su to sektori koji uvelike ovise o klimatskim uvjetima, jasno je da je hrvatsko gospodarstvo iznimno ranjivo na klimatske promjene.

Štete povezane s klimatskim promjenama posljednjih desetljeća rastu. Računa se da su gubici od 1980. do 2013. bili oko 2 milijarde i 250 milijuna eura, dok su gubici u samo dvije posebno teške godine 2014. i 2015. dosegnuli oko 2 milijarde i 830 milijuna eura. Do 2020. šteta se povećala za još 30 milijuna eura. Štete od klimatskih ekstrema po glavi stanovnika u četrdesetogodišnjem razdoblju iznose 643 eura, a po tom se kriteriju Hrvatska nalazi na 11. mjestu u EU. Procjene za ovu godinu tek će trebati izračunati.

Procjenjuje se i da je zbog velikih vrućina u kolovozu 2003. godine stopa smrtnosti bila za 4% viša od prosjeka.

Ovdje treba imati na umu da su navedeni podaci koji se iznose u Strategiji dijelom već zastarjeli. Novi su zasigurno još ozbiljniji.

Hrvatska se mora na vrijeme prilagoditi klimatskim promjenama

Države, gradovi, kompanije i pojedinci na klimatske promjene mogu reagirati na dva glavna načina:

1) ublažavanjem - trebaju smanjiti emisije stakleničkih plinova,

2) prilagodbom - trebaju se prilagoditi klimatskim promjenama i njezinim manifestacijama, koje će s vremenom postajati sve izraženije.

Hrvatska je mala, ima malo stanovnika i gospodarstvo koje dobrim dijelom počiva na uslužnim, a manje industrijskim aktivnostima pa je njezin utjecaj na emisije stakleničkih plinova malen. Najveći teret ublažavanja klimatskih promjena nose države koje imaju velike emisije po glavi stanovnika poput Saudijske Arabije, Australije, SAD-a, Kanade i Rusije, no put prema smanjenju emisija i globalnoj klimatskoj neutralnosti obavezuje baš sve. Štoviše, pokazuje se da se mnoge zemlje dekarboniziraju znatno brže nego što to čini Hrvatska. Primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo smanjilo je svoje emisije CO2 u odnosu na 1990. godinu za 54%, Slovačka za 52%, SAD za 30%, Slovenija za 20%, dok u Hrvatskoj smanjenje emisija po glavi stanovnika iznosi ugrubo samo 15%. 

Jeftinije je prilagoditi se na vrijeme nego plaćati štete

Kao i sve druge zemlje svijeta, Hrvatska mora raditi na smanjenju emisija, međutim, još važnije je da se što prije počne prilagođavati klimatskim promjenama. Države koje to ne učine na vrijeme mogle bi se suočiti s katastrofalnim posljedicama za okoliš i ekonomiju. Ulaganja u mjere prilagodbe danas mogu značajno smanjiti trošak saniranja budućih šteta. Studije pokazuju da su štete od klimatskih promjena čak 6 puta veće od ulaganja u pravovremenu prilagodbu.

Prema Strategiji, Hrvatska u tom pogledu treba ostvariti sljedeće ključne ciljeve:

(a) smanjiti ranjivost prirodnih sustava i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena,

(b) povećati sposobnost oporavka nakon učinaka klimatskih promjena,

(c) iskoristiti potencijalne pozitivne učinke, koji također mogu biti posljedica klimatskih promjena (primjerice, uzgoj vrsta koje dosad nisu mogle biti uzgajane zbog klime).

Osam ključnih sektora u kojima trebamo prilagodbe

Strategija prilagodbe temelji se na analizi sektora i međusektorskih područja koji su relevantni za prilagodbu zbog njihove socioekonomske važnosti za Hrvatsku ili su od važnosti za prirodu i okoliš. U tu je svrhu u Strategiji odabrano osam ključnih sektora: 1) vodni resursi; 2) poljoprivreda; 3) šumarstvo; 4) ribarstvo; 5) bioraznolikost; 6) energetika; 7) turizam i 8) zdravlje, te dva međusektorska tematska područja: prostorno planiranje i uređenje te upravljanje rizicima.

Ozbiljne posljedice klimatskih promjena za Hrvatsku 

Koje su sve moguće ozbiljne posljedice klimatskih promjena za Hrvatsku?

Porast razina mora

Jedna od najozbiljnijih posljedica klimatskih promjena u Hrvatskoj bit će porast razine mora. Modeli pokazuju da bi ona u Jadranu do kraja stoljeća mogla porasti za 32 do 65 cm.

Prema procjenama stručnjaka, Hrvatska bi u slučaju podizanja mora za 50 cm izgubila više od 100 milijuna četvornih metara priobalja.

Dunja Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti, kaže da se to može zorno ilustrirati na primjeru Dioklecijanove palače.

"Pri porastu prosječne globalne temperature za 1.5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje, more će s vremenom poplaviti splitsku Rivu. Ako temperatura poraste za 2 stupnja, pod vodom će biti i Peristil, a ako ne poduzmemo mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova i zagrijemo se za 3 Celzija, razina mora narast će preko ulaza u Vestibul", kaže Mazzocco Drvar.

Takav porast, ali i djelovanje morskih mijena, valova i olujnih uspora imat će utjecaj na obalnu infrastrukturu. Najviše će biti ugrožene urbane sredine s niskom obalom, primjerice, mjesta na otocima kao što su Cres, Mali i Veli Lošinj, Krk, Rab, Krapanj, Vela Luka i dr., ali i u priobalnoj Hrvatskoj, primjerice Nin, Trogir, Ston i dr.

Posebno negativan utjecaj porasta razine mora očekuje se na žala, koja će biti izložena pojačanoj eroziji, ali i na umjetne dijelove obale, gdje će izgrađene plaže izgubiti svoje funkcionalne optimume.

Utjecaji na poljoprivredu

Prema klimatološkim predviđanjima, poljoprivreda je sektor koji će pretrpjeti najveće štete. Očekuje se da će se do 2050. prinos poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj smanjiti za 3-8%.

Sve dulja i češća sušna razdoblja, olujni vjetrovi, poplave, tuče, požari, kao i sve veća ugroženost ­­­­­­­­­­­­­­od toplinskog stresa tijekom posljednjih desetljeća, posebice u Dalmaciji, jasan su signal, prije svega voćarima, maslinarima i vinogradarima, da počnu s provedbom mjera prilagodbe.

Suša u ljetnim mjesecima od 2013.-2016. godine prouzrokovala je štetu od ukupno 3 milijarde kuna, što je jednako 43% izravnih potpora isplaćenih za poljoprivredu u istom razdoblju.

Bez pojačanih ulaganja neće se moći postići zadovoljavajući postotak površina pod navodnjavanjem i proizvodnjom u zatvorenom, kao ni značajnije podići razine organske tvari u tlu, što će rezultirati smanjenjem poljoprivredne proizvodnje.

Klimatske promjene već sada uzrokuju da vegetacijsko razdoblje počinje ranije, traje kraće, a u konačnici dolazi do pada prinosa.

Utjecaji u šumarstvu

U sektoru šumarstva visoku ranjivost uzrokovat će povećanje broja i produljenje sezone požara. Rizik od šumskih požara u budućnosti će biti veći na području cijele Hrvatske, ne samo u priobalju.

Zbog promjene stanišnih uvjeta moglo bi doći do migracije vrsta i štetnika, uključujući i invazivne strane vrste. Produktivnost nekih šumskih ekosustava, poput šuma hrasta lužnjaka, mogla bi se smanjiti. Zbog veće učestalosti šumskih požara i pojave vjetroloma, ledoloma, poplava, napada štetnika i slično, očekuju se veće štete na šumskim ekosustavima.

Utjecaji u ribarstvu

Porast temperature Jadranskog mora za 1.6 do 2.4°C do 2070. može imati za posljedicu migraciju morskih organizama, naročito škampa i oslića u dublje vode i prema sjeveru, veću brojnost invazivnih stranih vrsta i smanjenje ili nestanak zavičajnih vrsta riba te promjenu u izboru vrsta za uzgoj.

Zakiseljavanje Jadranskog mora za 0.1 do 0.2 stupnja pH poremetit će uzgoj školjkaša u određenim područjima, a također može rezultirati degradacijom staništa koja pružaju velik broj usluga. Primjer su livade posidonije neophodne za održavanje populacija preko 400 vrsta, među kojima su brojne gospodarski važne.

Klimatske promjene utjecat će na ekonomsku održivost ribolova, osobito priobalnog i pridnenog.

Porast temperature i smanjena količina slatkih voda najvjerojatnije će ograničiti dostupnost vode za slatkovodnu akvakulturu.

Utjecaj na bioraznolikost

Najvažniji klimatski utjecaji na bioraznolikost bit će promjene prosječnih temperatura zraka, smanjenje količina i promjene prostorne raspodjele oborina, pojava klimatskih ekstrema te zagrijavanje, zakiseljavanje i podizanje razine mora. Najranjiviji ekosustavi su slatkovodni, podzemni, visokoplaninski i travnjački.

S nastavkom klimatskih promjena očekuje se: smanjenje površine, promjena udjela te nestanak nekih staništa; povećanje površina suhih područja; isušivanje vlažnih kopnenih staništa; potapanje obalnih staništa, povećanje slanosti kopnenih i slatkovodnih staništa uz more; fragmentacija staništa; promjene u sastavu zajednica vrsta itd.

Jedna od najugroženijih skupina su oprašivači, koji imaju značajnu ulogu u ekosustavu, kao i sve vrste koje su prilagođene na život u uskom rasponu ekoloških uvjeta.

Utjecaj na energetiku

Glavni očekivani klimatski utjecaji koji uzrokuju ranjivost u sektoru energetike su: smanjenje proizvodnje električne energije u hidroelektranama zbog promjene vremenske raspodjele godišnje količine oborina; povećanje potrošnje električne energije za potrebe hlađenja; smanjenje proizvodnje energije u termoelektranama zbog nedovoljno učinkovitog hlađenja postrojenja uslijed smanjenja srednje godišnje količine oborina; oštećenje energetskih postrojenja i infrastrukture zbog ekstremnih vremenskih događaja poput pucanja leda i poplava te smanjenje proizvodnje električne energije u hidroelektranama zbog suša.

Klimatolog Ivan Guttler iz DHMZ-a kaže da je ovo ljeto bilo podsjetnik na ono što nas čeka u skoroj budućnosti.

"U Europi smo tijekom ljeta, kojeg ćemo se sjećati po suši i niskim vodostajima rijeka, svjedočili problemu hlađenja nuklearnih elektrana te problemima u opskrbi nekih termoelektrana gorivom", kaže Guttler.

Smanjenja količina oborina u ljetnom periodu dovest će do smanjenja doprinosa hidroelektrana uz istodobno povećanje potrebe za električnom energijom radi hlađenja.

Utjecaj na turizam

U sektoru turizma glavni očekivani utjecaji klimatskih promjena su: smanjenje turističke potražnje u ljetnim mjesecima zbog visokih temperatura, pojačanog UV zračenja te veće učestalosti i snage ekstremnih vremenskih događaja; smanjenje ili gubitak atraktivnosti ekosustava i bioraznolikosti kao elemenata privlačnosti u turizmu, smanjenje raspoloživosti vode te nastanak šteta na različitim infrastrukturnim sustavima (odvodnja otpadnih voda, odlaganje krutog otpada, infrastruktura plaža, smještajna infrastruktura, hortikultura hotelskih kompleksa i dr.) i njihova smanjena funkcionalnost.

Klimatske promjene učinit će da planinski krajevi za ljetnih mjeseci postanu atraktivniji, dok će obala biti privlačnija u ostalim dijelovima godine. Turistički sektor bit će primoran obogaćivati ponudu i nuditi proizvode više kvalitete. Povoljniji klimatski uvjeti na obalnom dijelu u posezoni i predsezoni mogu pozitivno djelovati u smislu fokusiranja na produljenje sezone.

Utjecaj na zdravlje

Glavni utjecaji u sektoru zdravlja su: povećanje smrtnosti; promjene u epidemiologiji kroničnih nezaraznih bolesti; promjene u epidemiologiji akutnih zaraznih bolesti, pad kvalitete zraka, hrane i vode te razine štetnih čimbenika u okolišu.

Ranjivost u sektoru zdravlja najčešće će se manifestirati povećanjem broja oboljelih od akutnih i kroničnih bolesti, odnosno povećanjem smrtnosti zbog produženih razdoblja s visokim temperaturama zraka; povećano obolijevanje od bolesti koje šire prijenosnici poput komaraca; povećanje oboljenja dišnog sustava zbog povećanih razina alergene peludi u zraku i dr.

Može se očekivati niža razina sigurnosti vode za ljudsku potrošnju zbog snižene dostupnosti i povećanog iskorištavanja izvora. Više temperature uzrokovat će porast cvatnje toksičnih algi i procese eutrofikacije zbog velike količine organske tvari koja dospijeva u morski ekosustav ljudskim djelovanjem, a to će utjecati na pad kvalitete morske vode.

Klimatske promjene imat će i značajan utjecaj na sustav prehrambene sigurnosti, odnosno na raspoloživost, distribuciju i iskorištenje hrane. Može se očekivati povećanje učestalosti akutnih infekcija probavnog sustava. Očekivan je i porast udjela kroničnih poremećaja poput endokrinih bolesti i bolesti probavnog sustava, karcinoma i kroničnih bolesti kao što su Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i sl.

S druge strane, zbog smanjenja razdoblja niske temperature zraka i snježnog pokrivača, očekuje se i manja smrtnost zbog utjecaja niskih temperatura na zdravlje.

Guttler ističe da je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svom izvješću od ove godine izdvojio četiri ključna rizika za Europu, a svi su relevantni i za Hrvatsku.

"Ključni rizici uključuju: (1) pritisak na zdravlje ljudi i promjene u ekosustavima zbog povećanja toplinskih ekstrema, (2) pritisak na proizvodnju žitarica uslijed povećanja temperature diljem Europe i učestalosti suše na jugu Europe, (3) nedostatak pitke vode i (4) štete uslijed poplava i porasta razine mora. Iako za sve četiri skupine rizika postoje mogućnosti prilagodbe, kapaciteti za prilagodbu nisu neograničeni i prostor nam se sužava sa svakim daljnjim porastom temperature", kaže naš klimatolog.

Ministarstvo: Rizici se integriraju u sektore

Budući da se čini kako se u pripremama ne poduzima dovoljno, zanimalo nas je što Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) i različiti sektori poduzimaju po tom pitanju.

Iz MINGOR-a su za Index objasnili da se izvješće o tome što su poduzeli određeni resori izrađuje svake dvije godine.

"Ono pokazuje da se rizici od klimatskih promjena sve više horizontalno integriraju u sektore, naročito u sektor upravljanja vodama", kažu nam u Ministarstvu.

"Izrađene su Nacionalne smjernice za uključivanje klimatskih promjena u postupke SPUO i PUO (2022.), provodi se Program financiranja primijenjenih istraživanja o rješenjima za prilagodbu klimatskim promjenama (2020. - 2023.; 2023 .- 2027.), javni pozivi za jedinice lokalne i regionalne samouprave za sufinanciranje planskih dokumenata za prilagodbu klimatskim promjenama i za sufinanciranje tih mjera (FZOEU 2021., 2022.), pilot projekt izrade programa izobrazbe o klimatskim promjenama za javnu upravu (2022.), vodi se nacionalna mrežna stranica o prilagodbi klimi te su u planu i druge mjere", dodaju.

Potreban je zaokret u razmišljanju

U MINGOR-u ističu da koncept prilagodbe klimatskim promjenama nije jednostavan jer traži zaokret u načinu promišljanja i planiranja.

"Zato je potrebno određeno vrijeme da cijelo društvo dođe na određenu razinu shvaćanja i prihvaćanja novog načina planiranja i rada. To znači da za svaki projekt, za svaki strateški i planski dokument, treba analizirati rizik od klimatskih promjena, a ako je rizik visok onda treba utvrditi i mjere prilagodbe. Za to je preduvjet da postoje kvalitetni i lako dostupni podaci te da svi stručnjaci u lancu planiranja budu educirani o klimatskim promjenama", kažu u MINGOR-u.

"Nakon što je završeno programiranje korištenja sredstava iz fondova Europske unije, koja u visokom postotku trebaju biti alocirana upravo za projekte koji doprinose klimatskim ciljevima (30 - 37%, ovisno o fondu) finalizirat će se i Akcijski plan za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama. Ovime su se stvorili preduvjeti da se u Akcijskom planu mogu precizirati izvori financiranja", tumače u Ministarstvu.

Također će se nastaviti ulagati u jačanje sustava za praćenje i procjenu klimatskih promjena u DHMZ-u. Oba projekta su prioritetna za sufinanciranje iz fondova EU kroz Program Konkurentnost i kohezija 2021.-2027.

Odgovornost je i na lokalnim vlastima

U Ministarstvu napominju da i regionalna samouprava ima zakonsku obavezu poduzimati mjere prilagodbe klimatskim promjenama i o tom izvještavati Ministarstvo.

"Sad je pravi trenutak za početak provođenja tih mjera s obzirom na novac koji je kroz europske fondove na raspolaganju lokalnoj samoupravi", poručuju u MINGOR-u.

Primjeri mjera koje se mogu provesti po sektorima

U MINGOR-u navode primjere nekih mjera koje se mogu i trebaju provesti kako bi se umanjile štete od klimatskih promjena.

Primjerice, u sektoru gospodarenja vodama to bi, među ostalim, mogla biti obnova dionica vodnih tokova prirodnim putem; formiranje zelenih površina u urbanim područjima koje bi služile za zadržavanje i pročišćavanje oborinskih voda, a ujedno i za rekreaciju građana; premještanje vodozahvata izvan utjecaja djelovanja mora te izgradnja mobilnih pregrada na ušćima vodotokova uz vođenje računa da koridori za migracije životinja ostanu slobodni.

Mjere iz poljoprivrede temelje se na utvrđivanju sorti, vrsta i pasmina otpornih na klimatske promjene; navodnjavanju, očuvanju tla od erozije te drenažnim postupcima.

Šumarska struka treba razraditi modele rasta i dinamike šuma s obzirom na promjenu klime; raditi na povezivanju zelene i plave infrastrukture, odnosno saditi drvorede uz rijeke i jezera, s tim da treba voditi računa da se sade autohtone i nealergene vrste stabala.

Ribarstvo se mora okrenuti novim stranim vrstama riba koje se nastanjuju na naše područje ili se mogu uzgajati u novim klimatskim uvjetima, treba odabrati tehnike za njihov izlov te iznaći načine njihovog iskorištavanja.

U energetskom sektoru najvažnija je zaštita postrojenja od nepovoljnih učinaka klimatskih promjena, prije svega vremenskih hazarda; treba analizirati ranjivost hidroelektrana s obzirom na smanjenje količine oborina; okretati se malim autohtonim energetskim sustavima iz različitih izvora i slično.

Veliku ulogu u prilagodbi ima i prostorno planiranje koje mora uvažiti sve nove okolnosti i aktivnosti te upravljanje rizicima od katastrofa koje mora biti spremno na učestalije i intenzivnije nepogode.

Mjere prilagodbe propisuju se i u Akcijskim planovima energetski i klimatski održivog razvitka koje izrađuju gradovi i općine.

Velika većina mjera prilagodbe građanima je intuitivno razumljiva, primjerice klimatizacija vozila javnog prijevoza, izgradnja nadstrešnica na stajalištima, ugradnja zelenih krovova i pročelja zgrada, zaustavljanje pada razine podzemnih voda, sanacija klizišta, sanacija onečišćenih crpilišta vode, smanjenje potrošnje vode za održavanje javnih zelenih površina, racionalizacija potrošnje vode u javnim zgradama, recikliranje otpadnih voda, skupljanje kišnice i slično.

Također su potrebne mjere edukacije i informiranja građana o razlozima i nužnosti takvih zahvata.

Hrvatska treba Centar za klimu

Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova suvremene civilizacije. Zbog važnosti koju danas imaju ublažavanje i prilagodbe klimatskim promjenama, brojne europske zemlje, među kojima i Austrija, Češka i Njemačka, osnovale su centre za klimu.

Takvi centri prikupljaju sve releventne podatke i u skladu s njima upravljaju programima vezanim za klimu. Među ostalim, njihova je funkcija da povezuju sve čimbenike u tim procesima od državnih institucija, preko lokalnih uprava do poduzetnika i građana te da im omoguće uvide u moguća rješenja relevantna za njih.

Oni također u projekte uključuju institute i stručnjake koji mogu pronalaziti nova rješenja za probleme i raditi na njihovoj primjeni.

Također imaju funkciju tijela koja usklađuju klimatske politike i mjere s njihovom implementacijom u konkretnim situacijama.

U hrvatskoj Strategiji osnivanje takvog centra navedeno je kao jedan od prioriteta, no na naša opetovana pitanja u kojoj je fazi ta incijativa, iz MINGOR-a nismo dobili nikakve odgovore.