OPTUŽI li vas netko za krađu na ulicama gradova siromašnijih država Latinske Amerike, Afrike ili jugoistočne Azije, najbolje što možete učiniti je početi iz sve snage trčati. Victor Melo nije bio dovoljno brz kada ga je školska kolegica optužila da joj je ukrao mobitel. Tijelo tog šesnaestogodišnjaka ostalo je ležati u parku Brasilije nakon što ga je dvadesetak mladih pretuklo, netko mu je trbuh rasporio razbijenom bocom, jedna djevojka je isukala odvijač i zarila mu ga među rebra, a sijevnuo je i nož koji je završio u Victorovom srcu.

"Krepaj, šupčino!"

"Krepaj, šupčino", čuje se nečiji glas na snimci dok Victora bolničari uzalud pokušavaju oživjeti. Mobitel nije pronađen kod Victorovog leša. Ukrao ga je netko drugi.

Tisuće života godišnje ugase se jer rulja uzme pravdu u svoje ruke. U Meksiku je prije dva mjeseca pronađeno pet leševa. Na svakom je bila igračka, dječji autić, kao objašnjenje za ubojstvo i kao upozorenje drugima. Petorica ubijenih bili su osumnjičeni da su godinama krali automobile. Policija nije činila ništa, na sud nisu ni dospjeli.

Prije mjesec dana masa je na smrt pretukla, kamenovala pa zapalila mladića koji je ukrao motorističku kacigu u Kampali, glavnom gradu Ugande. Nije im na pamet palo predati ga policiji. Svim zemljama u kojoj se ovakvi linčevi događaju zajedničko je da imaju sporu, neučinkovitu i korumpiranu represivnu hijerarhiju. Ljudi nemaju povjerenja ni u policije, ni u tužilaštva, ni u sudove. Procjenjuje se da u Brazilu, primjerice, 90 posto svih prijavljenih nikada i ne dođe na sud. 

Ne linčuje se samo u favelama

No nemojte se zavaravati. Ne uzima masa pravdu u svoje ruke samo u slamovima i favelama ni u prašumama, savanama, pustinjama ili od monsuna vlažnim siromašnim gradovima Azije.

Nepovjerenje u institucije bliže nam je nego što mislimo. Na ulicama Rusije nerijetko se može vidjeti kako se vozači odbijaju maknuti kolima hitne pomoći ili policiji jer vjeruju da vozači bezveze pale sirene samo kako bi se zbog nekakvog privatnog posla brže probili u gužvi. 

Masa dvije godine držala kuću pod opsadom

U Litvi, članici Europske unije, masa je dulje od dvije godine sprječavala policiju da uđe u jednu kuću. U njoj je živjela djevojčica sa svojim ocem kojemu je sud oduzeo skrbništvo i dodijelio ga majci. Masa je bila uvjerena da je odluka nepravedna i da će majka dijete prodati pedofilima. Nisu vjerovali sudu i nisu dozvoljavali policiji da uđe u kuću. Dijete je dvije godine bilo zatočeno.

Policija se prepala histerične rulje u Splitu

Ako vam taj slučaj zvuči poznato, a ne pratite novine iz Vilniusa, to je zato što se sličan slučaj dogodio i u Hrvatskoj. Torcida, histerični susjedi i prijatelji nekoliko su puta spriječili da se Cesare Avenati preda ocu. Tisuće ljudi su na splitskim Pujankama branile "našeg Cesarea" pa se policija povukla - da ne bi došlo do nasilja. 

Rulja je tada pokazala da je jaka, baš kao što je snagu pokazivala i na nedavnim demonstracijama pred sudom u Rijeci zbog privođenja Matka Škalamere. I sve je dobro dok se završava na prosvjedima, no oni ukazuju na potpuno nepovjerenje u institucije. S pravom. Hrvatsko pravosuđe na glasu je kao sporo, neučinkovito, korumpirano. Sulude sudske odluke, popustljivost prema najgorim nasilnicima, blagost prema bogatima, drakonsko kažnjavanje nemoćnih i bolesnih, svakodnevne nepravde i bahatost stvaraju lako zapaljivu masu spremnu presuditi svakome za koga posumnja da je počinio kakvo zlo. 

Ne pomaže ništa osim potpunog resetiranja sustava

Apeliranje na zdrav razum tu ne pomaže. Ništa se ne može postići vapajima da se mora vjerovati sudovima, nikakve reforme pravosuđa tu ne mogu pomoći. U zemlji u kojoj postoje stotine tisuća neriješenih sudskih predmeta, u kojoj se suci ponašaju kao da su iznad zakona, u kojoj političari određuju koga će se uhititi, a koga pustiti na miru jer im je koristan, samo je pitanje vremena kada će netko završiti pretučen, bocom rasporenog trbuha i s odvijačem u srcu.

Ništa osim potpunog resetiranja cijelog sustava tu ne može pomoći. Od vrha do dna treba počistiti policiju, tužilaštvo i sudove, dati otkaze svima koji su ikada bili dovoljno visoko da zaduže službeni mobitel, provjeriti ih pa tek onda neke od njih ponovno zaposliti. Tek tada će se moći početi stvarati povjerenje u državu i njene institucije.

Ne vjerujete? Pogledajte reakcije na slučaj u Zadru

Ne vjerujete? Samo pogledajte komentare na društvenim mrežama o slučaju grupnog silovanja u Zadru odnosno puštanju osumnjičenih da se brane sa slobode. Zazivaju se kastracija bez suda i smrtna kazna, masovno se dijele fotografije te imena i prezimena osumnjičenih. Zašto? Jer malo tko ima povjerenje u hrvatsko pravosuđe.

>> Nemojte šerati slike "silovatelja" na Facebooku. Evo zašto

Vrlo brzo će netko s pisanja prijeći na ubijanje, a kada se prvi leš nađe na ulici, vrtlog više nitko neće moći zaustaviti jer ako sudovi ne rade svoj posao, svatko će si uzeti pravo da bude sudac.