Foto: Index

LIJEČNICI sve više odlaze iz Hrvatske, baš kao i medicinske sestre. Hrvatske bolnice gomilaju dugove, a pacijenti sve duže čekaju na preglede. Nezadovoljni su svi, od liječnika do pacijenata, a nezadovoljno je i Ministarstvo zdravstva zbog bolničkih dugova.

Što Hrvatsku čeka, tko će u budućnosti liječiti pacijente ako već sad nedostaje oko 2000 liječnika. O svemu tome smo porazgovarali s prof. dr. sc. Krešimirom Rotimom, predstojnikom Klinike za neurokirurgiju u KBC Sestre milosrdnice.

Nedavno se vratio iz Opatije s Konferencije medicinskih sestara i Konferencije zdravstvenih profesija, koju je organiziralo Zdravstveno veleučilište Zagreb.

O čemu se govorilo na ovim konferencijama, jesu doneseni neki bitni zaključci o stanju u hrvatskom zdravstvu?

Doneseni su zaključci da iako je sestrinstvo uređena profesija, Hrvatska po tom pitanju dosta zaostaje za Europom. Medicinske sestre bi trebale imati fakultetsku naobrazbu, odnosno završen 3 godišnji stručni studij i tako postanu prvostupnice, no kod nas i dalje u sustavu prevladavaju medicinske sestre sa završenom srednjom stručnom spremom. To potkrjepljuju i mnogobrojna istraživanja koja su pokazala da pacijenti nakon operacije imaju daleko veću kvalitetu skrbi ako o njima brine sestra s visokom naobrazbom, od one koja ima završenu samo srednju školu.

Sestre u Hrvatskoj danas imaju mogućnost studirati i postati prvostupnice, a nastavkom školovanja mogu postati i diplomirane medicinske sestre ili magistre sestrinstva te doktorice znanosti.

No, kod nas od otprilike 37.000 medicinskih sestara, samo njih oko 10.000 ima visoku naobrazbu. Iz tog se razloga većina naših sestara koje odlaze raditi u Europu tamo mogu zaposliti samo kao njegovateljice, ili asistentice medicinskim sestrama.

Spomenuli ste odlazak medicinskih sestara, a liječnici odlaze u još većem broju. Zašto liječnici odlaze, je li razlog samo u manjim plaćama? Što se može napraviti da se zaustavi njihov odljev? Ministar Kujundžić spominje Zakon o zaštiti zdravstvenih radnika, koji bi trebao spriječiti odlazak liječnika, kako to komentirate?

Problem odljeva liječnika je dosta velik. Iz Hrvatske je od ulaska u EU otišlo 550 liječnika, a fali ih preko 2000. Riječ je o ozbiljnom problemu. Ministarstvo zdravstva treba osmisliti strategiju da oni ostanu ovdje. Bilo je govora o tome da bi lokalna samouprava trebala omogućiti obiteljima liječnika zaposlenje te im osigurati smještaj i mogućnost napredovanja.

Kod nas se banalizira razlog odlaska liječnika. Naravno da su plaće hrvatskih liječnika s obzirom na one liječnika u EU znatno manje. Imamo i previše prekovremenih, koji se premalo plaćaju s obzirom na vrijeme koje provedemo u bolnici, a trebali bi sa svojim obiteljima. Kolege iz Hrvatske liječničke komore jasno ukazuju na probleme i valja ih pomno slušati. Oni nude i rješenja koja velika većina liječnika potpuno podržava.

No, nije plaća jedino što tjera liječnike van, već cjelokupno pitanje statusa liječnika. Treba nam se omogućiti edukacija i rad po europskim standardima. U svijetu se postavljanje dijagnoza omogućuje i uporabom modernih tehnologija. Ako liječnici u bolnicama nemaju takvu opremu, onda će svaki ambiciozan liječnik pokušati otići van i tamo ostvariti želju da napreduje i radi s najsuvremenijom opremom.

Vaša Klinika za neurokirurgiju ima takvu suvremenu opremu, znači li to da zato ostajete u Hrvatskoj?

Da, mi na Klinici imamo takvu najsuvremeniju opremu. Punih 10 smo godina radili na opremanju Klinike i to je posljedica osobnog angažmana. No svijet ne čeka nas. Ako se tijekom idućih 5 godina ta ista oprema ne bude obnavljala, i ona će već zastarjeti.

Sve više liječnika odlazi iz zemlje pa se govori o tome da će nas dolaziti liječiti liječnici iz drugih zemalja poput Rumunjske, Bugarske, Makedonije, BiH, kako gledate na to?

Nije rješenje da će nam doći liječnici iz Makedonije i Bugarske, jer i oni također idu u zapadne zemlje EU. Treba se učiniti sve kako bi se naši liječnici zadržali u Hrvatskoj, da im se omogući rad u suvremenim uvjetima s najnovijom tehnologijom, da im se omogućava edukacija, te naravno bolji uvjeti i plaće.

Koja je najbolja zemlja za liječnike? Gdje najviše odlaze naši liječnici?

Po mom mišljenju, Njemačka i Austrija su bez konkurencije najbolje zemlje za život i rad liječnika. Imaju najbolje plaće i najbolje uvjete za rad, s vrhunskom opremom. No liječnici iz Hrvatske najviše idu u Veliku Britaniju i Irsku. Razlog je praktičan - zbog jezika. Danas svi pričaju engleski i zato im je tamo najlakše početi raditi.

No ne odlaze samo liječnici iz Hrvatske, danas liječnici u svim zemljama teže ići što zapadnije. Nijemci odlaze u Švicarsku, Šveđani u SAD. Cijelo vrijeme se odvija cirkuliranje radne snage. Nedavno sam bio u Rumunjskoj. Njima je od ulaska u EU zemlju napustilo 6000 liječnika.

Kako su oni nadoknadili taj gubitak?

Sad upisuju više studenata medicine, no i tu valja paziti da ne padne kvaliteta studija. No 70 posto studenata odmah po završetku studija želi odmah otići u inozemstvo. Svaka zemlja treba biti dužna braniti svoj interes.

Kako to mislite?

Pa svaka zemlja treba učiniti sve da osigura pacijentima najbolju liječničku skrb i da osigura dovoljan broj liječnika. To treba učiniti i Hrvatska. To je nacionalni interes i pitanje budućnosti naše države i nacije.

Na koji način? Vlasti uvijek ponavljaju da nemaju novaca za veća ulaganja u zdravstvo, da su bolnice u dugovima. Kako mislite da bi onda mogli ispuniti ove uvjete koje ste prethodno već naveli?

Ljudi kažu da u hrvatskom zdravstvu nema novaca. To nije istina. Političari ne vole reći da u Hrvatskoj postoji 60 bolnica, a ne treba ih toliko. Kad bi se ta sredstva koncentrirala u centre izvrsnosti tad bi glavne bolnice bile maksimalno opremljene.

Treba napraviti akreditaciju bolnica i da se jasno definira tko može raditi najzahtjevnije zahvate. Ne mogu se u 60 bolnica u Hrvatskoj obavljati svi zahvati. Moraju se definirati najzahtjevnija mjesta. U manjim bolnicama u Hrvatskoj se mogu raditi, što se kirurgije tiče, npr. operacije slijepog crijeva.

No kompliciraniji zahvati se trebaju obavljati samo u određenim bolnicama. Treba maksimalno opremiti 5 bolnica, to su KBC-ovi. KBC Zagreb, Sestre milosrdnice, Osijek, Rijeka i Split.

Naime, zdravstvo najskuplje koštaju komplikacije nakon operacijskih zahvata. A ako je bolnica opremljena najsuvremenijom tehnologijom, s liječnicima koji se stalno educiraju i uče, tada će i komplikacija biti znatno manje.

Rješenje su centri izvrsnosti, da se točno zna za što je neka Klinika ili odjel specijalizirana. Mi smo recimo referentni centar za minimalno invazivne operacije kralježnice, te operacije na krvnim žilama mozga. Ako netko treba transplantaciju jetre, zna da mora u KB Merkur. Zdravstvo se treba jasnije i bolje definirati i prema tome opremati. Nema potrebe za tolikim brojem bolnica, neke bi možda trebalo prenamijeniti u drugu zdravstvenu svrhu, gerijatrija, palijativa, itd.

Može li naš zdravstveni sustav kakvog imamo opstati? Tko je odgovoran što su bolnice u velikim dugovima?

Prema podacima iz medija izgleda da proračun ne ispunjava obaveze prema HZZO-u. Godišnje im uskrati oko 2 do 3 milijarde kuna jer nema novaca. Drugi dio odgovornosti je na menadžmentu i onima koji upravljaju zdravstvenim sustavima. Treći dio je neracionalnost u zdravstvenom sustavu. Hrvati nisu potpuno svjesni da imaju visok standard medicine, a koji je skup.

Zdravstvo košta. Netko ga treba platiti. Ili treba uložiti više novaca u zdravstveni sustav ili smanjiti razinu zdravstvene skrbi kako bi stabilizirali sustav, što je vrlo nepopularno. Trebamo više uključiti privatne zdravstvene ustanove u sustav.

Spomenuli ste da treba uložiti više novaca u zdravstveni sustav. Znači li to da građani trebaju više izdvajati za zdravstvo?

Nisam zato da se građanima poveća izdvajanje za zdravstvo. Ali danas imamo situaciju da pacijent sam traži da ide na magnetsku rezonancu, a tu bi trebala biti jasna uloga liječnika. Da on procijeni treba li ga slati na tu pretragu ili ne. Stalno se radi na usavršavanju algoritama za korištenje skupih lijekova što je veliki trošak za sustav.

Zatim postoji pitanje odgovornosti samih pacijenata. Npr. pacijent se istovremeno može naručiti na pregled u pet različitih bolnica. Zatim ne dođe na zakazani pregled, ili čak obavi dva ista pregleda u dvije različite bolnice, bespotrebno. To košta. Pacijent koji ne dođe na zakazani termin bi trebao snositi odgovornost jer troši vrijeme liječnika i medicinskog osoblja i zbog njega netko drugi tada ne može obaviti pregled.

Osim toga, naši građani se ne pridržavaju preventivnih zdravstvenih akcija. Na primjer kad neka pretila osoba koja ima problema s visokim tlakom, uporno odbija uzimati lijekove za tlak, ne pridržava se savjeta liječnika, dijete itd. Potom joj se dogodi neki incident, ili ima infarkt i onda to liječenje pokriva sustav. A ta ista osoba ne snosi nikakvu odgovornost jer je sama potencirala dovođenje sebe u opasnost.

Po ovome što ste naveli Hrvati baš ne drže do svog zdravlja.

Hrvati puno manje vode računa o svom zdravlju od primjerice Slovenaca ili Austrijanaca. Svijest o potrebi zdravog života je puno manja. Preventivne akcije Ministarstva zdravlja su jako važne u očuvanju zdravlja. One automatski znače i manje troškove liječenja i bolji uspjeh u liječenju

Građane treba više poticati na brigu o svom zdravlju, a i da participiraju u riziku od moguće bolesti ako sami utječu na nju. Švedska je odličan primjer. Npr. osobe koje uopće ne piju alkohol, plaćaju nižu cijenu osiguranja za auto. Postoji niz takvih mjere koje bi trebale dodatno poticati građane da više paze na svoje zdravlje.