PROTUUSTAVNI dokument koji je tajnoj službi dao neograničenu mogućnost samovoljnog prisluškivanja svakoga građanina potpisao je Ivica Račan u svibnju 2003.

Franjo Turek, glavni akter afere prisluškivanja novinara, konstrukciju zavjere protiv Hrvatske osmislio je upravo na temelju protuustavnog izlistavanja telefonskih razgovora novinara i dužnosnika, a što omogućuje spomenuti dokument. 

Predsjednik Vijeća za nadzor sigurnosnih službi u ostavci Vlatko Cvrtila za Novi list je izjavio da je POA u ožujku 2004., odgovarajući na zahtjev novinara za istragom o "Turekovoj prezentaciji", Vijeću odgovorila da je izliste telefonskih razgovora novinara pregledavala u skladu s Vladinom uredbom koja joj to omogućuje.

Radi se o Uredbi o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti RH za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama", koju je 15. svibnja 2003. potpisao tadašnji premijer Ivica Račan. 

"Operativno-tehnički centar za nadzor", kako stoji u  članku 4. uredbe: "Protuobavještajna agencija (POA) je, prema Zakonu o sigurnosnim službama RH, nadležna agencija za obavljanje poslova operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (u daljnjem tekstu: Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija)". Upravo je u ovoj uredbi POA pronašla zakonsko uporište za pregledavanje telefonskih brojeva koje su novinari i visoki policijski dužnosnici međusobno nazivali.

Vesna Alaburić, stručnjakinja za medijsko pravo, ne sumnja da je POA-in postupak, ali i  sama Račanova uredba – protuustavna. "Ustav kaže da se ljudska prava građana mogu ograničiti isključivo zakonom, radi zaštite legitimnih ciljeva nacionalne sigurnost, ili kad ne postoji neki drugi, manje škodljiv način kako bi se postigao isti učinak" - podsijeća Alaburić. Ističe kako nema  nikakve dvojbe da se ljudska prava ne smiju ograničavati bilo kakvim podzakonskim aktima.

U Korporativnim komunikacijama VIP-a Novom listu su potvrdili da su sredinom lipnja 2003. predali Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti toga propisa s Ustavom, ali da do danas od Ustavnog suda nisu dobili nikakav odgovor.

Sporna uredba omogućuje POA-i  da posve sama zatraži izliste telefonskih razgovora građana, te pregled sadržaja tih razgovora, a što dakle znači doslovno prisluškivanje – dokazuju neki članci te uredbe.

Davatelji telekomunikacijskih usluga, kako propisuje Uredba, moraju čuvati arhivu svih poziva u proteklih godinu dana, i o njima obavijestiti POA-u u svakome trenutku, na njezin zahtjev, koji, čini se, ničim ne mora biti obrazložen. Uz to, uredba propisuje da telekomunikacijske tvrtke svoje uređaje moraju ugoditi tako da onaj tko je prisluškivan ne smije znati da ga prisluškuju, odnosno kvaliteta poziva ne smije se pogoršati tijekom prisluškivanja.