ALEKSANDAR VASOVIĆ nagrađivani je novinar iz Srbije, a trenutno je reporter Reutersa. U svojoj dugoj novinarskoj karijeri izvještavao je iz ratova u ex-Jugoslaviji, Iraku, Afganistanu i Ukrajini te je pratio mirovne procese na Bliskom istoku i migrantske krize.

Vasović je kao reporter Associated Pressa još prije dvadeset godina boravio u Afganistanu te je izvještavao u vrijeme kada se tek konsolidirala nova vlast pod Hamidom Karzaijem dok su u isto vrijeme Amerikanci uz granicu s Pakistanom jurili Osamu bin Ladena i obračunavali se s Al-Kaidom. Talibani su tada povremeno napadali vojsku, policiju i međunarodne trupe. Vasović je sve procese u Afganistanu pomno pratio te nas je zanimalo njegovo mišljenje o posljednjim događajima u ovoj zemlji.

Kako su talibani postali legitimna opcija

Zanimalo nas je kako su talibani uopće postali priznati kao ratujuća strana, odnosno sugovornik u mirovnim pregovorima. Kako je uopće došlo do toga da su dobili legitimitet?

Objašnjavajući situaciju, Vasović se vratio u 2007. godinu.

"Pregovore je dugo zagovarao bivši predsjednik Hamid Karzai, kao i vlade Velike Britanije i Pakistana, ali im se opirala američka administracija. Karzai je ponudio mirovne pregovore s talibanima u rujnu 2007. godine, ali su to oni odbili, navodeći kao razlog prisutnost stranih trupa. Do 2009. godine u Afganistanu je stvoren konsenzus da bi rat trebalo završiti. Nakon reizbora 2009. godine Karzai je pozvao 'talibansku braću da dođu kući' te je predložio formiranje Loya Jirge (skupštine) u kojoj bi bile prisutne sve strane u sukobu. Ovo je pak propalo kada je Obamina administracija povećala broj trupa na terenu", ističe Vasović dodajući da je na konferenciji u Londonu 2010. godine Karzai ponovo pozvao talibane da polože oružje, a to je oprezno podržala američka državna tajnica Hillary Clinton.

Pregovori s SAD-om i vladom Afganistana

"U svibnju 2010. godine Karzai je rekao kako će 'mirovni proces' biti pokrenut s talibanima i drugima 'koji nisu dio Al-Kaide ili drugih terorističkih mreža ili ideološki protiv nas'. Suosnivač talibana Abdul Gani Baradar se također zalagao za razgovore s američkom i afganistanskom vladom i Karzaijeva administracija je navodno razgovarala s Baradarom u veljači 2010. godine. Međutim, kasnije tog mjeseca Baradar je zarobljen u zajedničkoj američko-pakistanskoj akciji u Karachiju, što je pak razbjesnilo Karzaija jer su pakistanske obavještajne agencije navodno bile protiv mirovnih pregovora. U lipnju 2010. godine je u Kabulu održana 'mirovna' Loya Jirga, ali talibani i Hezb-i Islami Gulbuddina Hekmatyara nisu došli iako ih je Karzai pozvao", naglašava u razgovoru Vasović pa nastavlja kako su pregovori s Hekmatyarom tekli paralelno i 2016. godine, a njih je uspješno završila administracija predsjednika Ašrafa Ganija.

Vasović podsjeća da je sporadičnih napora oko mirovnih pregovora SAD-a i talibana bilo i 2010. godine, a Karzai je u lipnju 2011. godine potvrdio da su se vodili tajni razgovori SAD-a i talibana, ali su oni propali.

"U srpnju 2015. godine Pakistan je bio domaćin prvih službenih mirovnih pregovora između talibana i afganistanske vlade. SAD i Kina su bili nazočni kao promatrači. U siječnju 2016. godine Pakistan je bio domaćin runde razgovora sa službenicima Afganistana, Kine i Amerike, ali talibani nisu bili prisutni. Talibani su 2016. godine održali neformalne razgovore s afganistanskom vladom", ističe Vasović dodajući da je nakon eskalacije sukoba početkom 2018. godine predsjednik Ašraf Gani predložio bezuvjetne mirovne pregovore s talibanima, nudeći im političko priznanje i oslobađanje zarobljenih talibana. Pregovori su se, podsjeća nas ovaj ratni reporter, kasnije preselili u Katar, a s američke strane je u njima sudjelovao Zalmay Khalilzad kao specijalni izaslanik. Sljedeće godine u pregovorima je s talibanske strane sudjelovao i Baradar, koji je u međuvremenu pušten iz zatvora u Pakistanu. Još jedna runda pregovora je održana u Moskvi, a dogovoreno je i tzv. ramazansko primirje. 

Prvo je bio sporazum s SAD-om, a s afganistanskom vladom talibani su se tek trebali dogovoriti

"U veljači 2020. godine SAD i talibani potpisali su mirovni sporazum u Dohi. Odredbe sporazuma uključivale su povlačenje svih američkih i NATO trupa iz Afganistana, a talibani su pak obećali da će spriječiti i djelovanje Al-Kaide u područjima koja su pod njihovom kontrolom i da će sudjelovati u razgovorima s afganistanskom vladom. SAD je pristao na početno smanjenje snaga s 13.000 na 8600 do lipnja 2020. godine, nakon čega bi uslijedilo potpuno povlačenje u roku od 14 mjeseci ako talibani ispune sve obaveze", naglašava Vasović dodajući da se SAD tada obvezao zatvoriti pet vojnih baza u roku od 135 dana i izrazio namjeru da okonča ekonomske sankcije talibanima do 27. kolovoza 2020. Taj dogovor podržali su Kina, Rusija i Pakistan te Savjet sigurnosti UN-a. Taj sporazum, naglašava Vasović, nije uključivao vladu Afganistana.

"Unutarafganistanski pregovori bili su zakazani za 10. ožujka 2020. godine u Oslu. Međutim, 1. ožujka Gani je izjavio da od razmjene zarobljenika nema ništa jer 'vlada Afganistana nije preuzela obavezu da oslobodi 5000 talibanskih zatvorenika' jer to nije u okviru ovlasti SAD-a, nego vlade u Kabulu. Gani je također izjavio da razmjena zarobljenika 'ne može biti preduvjet za razgovore', već da mora biti dio pregovora", nastavlja Vasović priču o tome kako su talibani dobili legitimitet. Glasnogovornik talibana je 2. ožujka izjavio da su "potpuno spremni" za razgovore s Afganistanom, ali da tih razgovora neće biti ako pet tisuća njihovih zatvorenika ne bude oslobođeno. On je tada također rekao da je period deeskalacije prošao i da će se operacije na terenu nastaviti, što se i dogodilo.  

Podjela vlasti u Afganistanu koja se nikad nije dogodila

"U svibnju je Gani potpisao sporazum o podjeli vlasti sa svojim rivalom i bivšim ministrom vanjskih poslova Abdulom Abdulom i time okončao spor oko rezultata predsjedničkih izbora 2019. godine. Abdula Abdula je također postao odgovoran za mirovne pregovore. Od ožujka do kolovoza 2020. godine afganistanska vlada je oslobodila 5100 zarobljenih talibana, a oni 1000 zatvorenika. Međutim, vlada u Kabulu je odbila pustiti 400 zatvorenika koje su talibani željeli na slobodi, budući da su bili optuženi za teške zločine", podsjeća Vasović naglasivši da je Ašraf Gani u ožujku ove godine rekao kako će njegova vlada nastaviti mirovne pregovore s talibanima o održavanju izbora i formiranju vlade. Bidenova vlada je 13. travnja 2021. godine objavila da će povući preostalih 2500 vojnika iz Afganistana do 11. rujna, a u lipnju su talibani objavili da svoju verziju mirovnog plana namjeravaju predstaviti do 13. kolovoza.

"Abdula Abdula je pak 12 kolovoza predstavio plan pod nazivom 'Izlazak iz krize', koji je navodno predviđao stvaranje zajedničke vlade. Dva dana kasnije Talibani ulaze u Kabul, a Gani odlazi iz zemlje", zaključuje Vasović o tome kako su talibani dobili legitimitet u Afganistanu te bili dio mirovnih pregovora.

No ostaje činjenica da se unatoč svemu afganistanska vojska jednostavno raspala nakon odlaska američkih vojnih snaga. Vasović tvrdi kako su glavni razlozi korupcija i loša strategija.

Kako se raspala vojska Afganistana: Korupcija i strateške pogreške

"Razlozi su mnogostruki, ali su prije svega sadržani u sistemskoj korupciji i odluci da se afganistanska vojska raspoređuje eksteritorijalno. Ona je dovela do toga da se vojnici koji su raspoređivani u udaljena područja, daleko od kuće, nisu htjeli boriti ili su bili lošije motivirani. Problem je uočen na samom početku, ali se iz nekog razloga na tome inzistiralo. Obuka koju su obavljali strani instruktori je izgleda imala efekta samo kod trupa za specijalne namjene. Održavanje tehnike i oružja je bilo na jako niskom nivou. Zapovjednici su prijavljivali nerealna brojna stanja postrojbi i masovno prisvajali vojničke plaće. Ima izvještaja da mnoge postrojbe mjesecima nisu dobile plaće, hranu, municiju i gorivo te da su neke doslovno gladovale. Zrakoplovstvo je osakaćeno nakon što su talibani izvršili atentate na pilote. Mnogi zrakoplovi nisu bili u letnom stanju zbog lošeg održavanja i manjka dijelova. Jednako, ne bi trebalo zaboraviti da je ustrojstvo afganistanskog društva takvo da su dogovori i pregovori uvijek mogući. Mnoge vojne jedinice su se povukle nakon dogovora s talibanima da mogu otići i spasiti glave ako predaju oružje. Štoviše, to je veoma često bio i prevladavajući način djelovanja talibana ali, ranije, i obratno", objašnjava Vasović u razgovoru za Index.

Većina analitičara smatra kako će ova vladavina talibana biti drugačija od one prije 20 godina pa nas je zanimao i stav ovog ratnog izvjestitelja.

Talibani su shvatili da moraju ići ukorak sa svijetom

"Talibani iz 2020. godine i oni iz 1996. godine nisu isti u smislu da su shvatili da su se vremena promijenila i da se mora barem dijelom ići u korak sa svijetom. Tome u prilog govori i amnestija za državne službenike i poziv da se vrate na posao jer netko mora upravljati sistemom", tvrdi Vasović dodajući da je Afganistan danas bitno različit od onog iz 1996. godine budući da su gradovi  i infrastruktura obnovljeni kao i da je ekonomija zemlje bitno bolja nego 1996. godine ili 2001. godine.

"Pred novim vlastima stoji i ogroman projekt sudjelovanja u izgradnji plinovoda od Turkmenistana do Pakistana i Indije, a talibani su još u veljači obećali da se ne samo slažu s planom nego i da će uraditi sve da zajamče njegovu sigurnost. Vrlo je moguća i suradnja s nekim političkim strukturama prethodne vlasti. Talibani i Kina su već razgovarali o suradnji. Ostaje za vidjeti jesu li mogući dogovori sa susjednim državama, posebno Tadžikistanom, Uzbekistanom, Turkmenistanom i Iranom, ali i Rusijom koja ima baze u ovoj regiji. Sigurno je da će zapadne zemlje pažljivo pratiti naredne poteze talibana", ističe Vasović.  

Ostaje za vidjeti, kaže ovaj reporter, kako će talibani definirati odnose s SAD-om, a posebno u dijelu obećanja kako neće pružati gostoprimstvo Al-Kaidi i sličnim grupama.

Nisu samo talibani bili protiv emancipacije

U razgovoru za Index Vasović ističe kako sve ove promjene neće utjecati bitno na mnoge Afganistance, posebno one koji žive u udaljenim ruralnim područjima. Ondje se život suštinski uglavnom nije mijenjao pa ni ova tranzicija vlasti za njih neće biti nešto posebno.  

"Žene ondje svejedno nose burke, provodi se nekakva verzija šerijata, djevojčice nisu išle u školu itd. U takvim regijama mnogi nisu ni prestali surađivati s talibanima sve ove godine. Valja reći da je Afganistan svejedno bio Islamska republika. Mnoge žene su nosile burku cijelo vrijeme, neke su nosile hidžab, a relativno mali broj se uspio zaista emancipirati i to uz veliki osobni rizik jer nisu samo talibani bili protiv toga", ističe Vasović dodajući da će oni koji žive u gradovima i koji su ova dva desetljeća iskoristili za emancipaciju i za obrazovanje, posebno žene, imati ogromne probleme. Za očekivati je, kaže naš sugovornik, da će talibanske vlasti sigurno početi primjenjivati vlastitu verziju šerijata.

U nekim regijama stižu zapovjedi da djevojčice nastave školovanje, u drugima je to već zabranjeno

"Već ima izvještaja da su neke žene i prijestupnici veoma strogo kažnjavani ili čak i ubijani. Ne znam hoće li nove vlasti nakon početne pobjedničke euforije odlučiti da budu benevolentnije i slijede druge, unekoliko liberalnije islamske zemlje. Moguće je, na primjer, da talibani zabrane ženama raditi. To će pak značiti da će bez posla ostati veliki broj prosvjetnih i medicinskih radnica ili recimo umjetnica", kaže Vasović ističući kako za sada nije potpuno jasno hoće li talibani sada inzistirati na tome, no školovanje ženske djece moglo bi opet biti zabranjeno.

S druge strane, neke novinarke afganistanskih medija u Kabulu su nastavile raditi i pojavljivati se pred kamerama, a iz nekih regija stižu vijesti da pojedini lokalni talibanski zapovjednici traže da djeca, uključivo i djevojčice, nastave školovanje. Na drugim mjestima to je odmah zabranjeno.

Neko vrijeme dosadašnje aktivnosti će biti dozvoljene, a onda...

"Jednako nije jasno hoće li talibani ponovo zabranjivati sve aktivnosti koje nisu u skladu s njihovom verzijom Islama, kao što su pjevanje, igranje, puštanje zmajeva (omiljena dokolica), sport, javne zabavne događaje, prikazivanje filmova, televiziju, radijske programe, internet, javno slušanje glazbe koja nije u skladu s religioznim pravilima. Također se ne zna kako će se talibani odnositi prema međunarodnim humanitarnim agencijama, ali je sva prilika da će barem neko vrijeme takve aktivnosti biti dozvoljene. Tako je bilo i prošli puta. Veliki broj ljudi će, ako već nije, pobjeći iz zemlje, baš kao i prošli put, što opet stvara poseban i ogroman problem", ističe na kraju Vasović.