PRIJE nekoliko dana ruska strana je dobivala informacije o koncentraciji ukrajinskih snaga u pograničnom području oko Kurske i Belgorodske oblasti. Jedan dio ukrajinskih snaga nalazio se u šumama u blizini sela Privolje. Također, primijećen je dolazak ukrajinskih snaga u ukrajinskoj oblasti Sumi, nasuprot Brjanske oblasti. Moguću aktivnost ukrajinskih snaga potvrdila je i pojačana aktivnost topničkih udara i bespilotnih letjelica.

Napad u Kurskoj oblasti

Dana 6. kolovoza, ukrajinske snage su "upale" u Kursku oblast, točnije u Sudžanski i Korenjevski okrug. Prema informacijama s fronta, ukrajinske snage su uspjele napraviti određen napredak. Telegram kanalima počele su kružiti snimke zarobljenih ruskih vojnika i izgorjelog ruskog helikoptera Ka-52. Uz to, ukrajinske formacije imale su podršku topništva i bespilotnih letjelica. U večernjim satima došla je potvrda da su se ukrajinske formacije uspjele učvrstiti u graničnom pojasu, unatoč intenzivnim napadima ruskih snaga.

U tom periodu, ukrajinske snage su uspješno zauzele tri naselja u Kurskoj oblasti, ali nisu uspjeli zadržati kontrolu nad autocestom između Sverdlikova i Sudže. Prema dostupnim podacima, govori se o 400-tinjak pripadnika OS-a Ukrajine. Iz ruskih pograničnih mjesta počelo se evakuirati civilno stanovništvo. 

Predvečer je rusko ministarstvo obrane objavilo da su sve ukrajinske jedinice povučene s ruskog teritorija i objavilo je video na kojem se navodno vidi uništavanje ukrajinske tehnike u Kurskoj oblasti. Niz ruskih vojnih Telegram kanala je sugerirao da se u ovom slučaju radilo o "izviđanju" te da bi ukrajinske oružane snage mogle ponovno pokušati napasti rusko pogranično područje, ali s još većim snagama.

Ukrajinski mediji su ovu akciju vrlo šturo opisivali. Službenog priopćenja nije ni bilo, što dodatno ide u prilog tezi da je situacija daleko od gotove, ili da rezultat akcije još uvijek nije prihvatljiv.

Drugo jutro    

Ruski Telegram kanali pisali su da su tijekom noćnih napada ukrajinske snage stekle uporišta u mjestima u Kurskoj oblasti te da je najveća dubina četiri kilometara od ukrajinske granice. Prema istim izvorima, spominjalo se da su diverzantske jedinice došle do Sudže i da je grad pod topničkim udarima. Među hipotetskim ciljevima ukrajinske operacije u ruskoj se javnosti spominje Kurčatov, gdje se nalazi nuklearna elektrana. Ipak, ukrajinske snage su daleko od tog mjesta.

Ujutro 7. kolovoza je potvrđeno da su ukrajinske snage ušle u gradić Sudža te da je sada linija rijeka Sudža. Civilno stanovništvo tijekom dana je napuštalo grad. Ruske snage su relativno brzo prebacile pojačanja, ali su se OS Ukrajine uspjele na tom području konsolidirati i utvrditi pozicije. Naravno, prerano je davati neke zaključke o samom tijeku bitke, ali opseg snaga i sredstava raspoređenih na ruskom teritoriju pokazuje da očito ukrajinsko zapovjedništvo računa na nekakav strateški uspjeh.

Neadekvatne snage

Kako je moguće da su ukrajinske snage uspjele izvršiti ovakav upad? Iako su postojale obavještajne informacije koje su stizale nekoliko dana ranije prije napada, da Ukrajina gomila snage na tom području, činjenica je da nitko s ruske strane nije reagirao. Budući da granične snage ruske vojske nisu velike, Ukrajina je relativno brzo ostvarila napredak. Moguće je da je ruska strana očekivala ukrajinski napad na pogranična sela, ali ne i jaču ofenzivu.

Isto tako, za razliku od prijašnjih upada, sada je jasno da to nije operacija ruskih dobrovoljaca, odnosno ruskih diverzanata, već ukrajinske vojske. Ovime postoji i mogućnost naknadnih operacija. Ako ruska vojska reagira i prebaci dio snaga s jedne linije, tad postoji mogućnost za ukrajinske snage da krene u ofenzivu na nekom drugom pravcu, ako imaju dovoljno snage.

No postoje i problemi. Ako ukrajinske snage doista troše svoje ograničene rezerve, to bi moglo stvarati dodatne probleme u onim regijama gdje ruske snage nastavljaju s napredovanjem. Tu dolazimo do druge perspektive. Ovakva situacija vojno ne ugrožava rusku poziciju, ali svakako šteti političkom vodstvu. Sama činjenica da je netko upao na ruski teritorij i zauzeo dio čini politički problem vojnom i političkom vrhu Ruske Federacije.

Bijes ruskih nacionalista

Glavni stav prokremaljskih medija jest da je ukrajinski napad "dokaz agonije kijevskog režima", odnosno da ovaj napad ima za cilj posijati paniku i nepovjerenje u ruskom društvu prema Kremlju. Mnogi ruski Telegram kanali puni su optužbi prema vojnom zapovjedništvu, kao i političkom vrhu. Zazivaju se čistke u vojsci i sl.

Postoji niz Telegram kanala za koje se vjeruje da su ranije bili pod kontrolom Jevgenija Prigožina, a da su sad pod kontrolom Konstantina Malofejeva i koriste ovu situaciju da pokušaju "srušiti" načelnika Glavnog stožera Gerasimova, koji je zadržao svoju dužnost i nakon smjene ministra Šojgua.

Koji je cilj?

Ta perspektiva da ova akcija ukrajinske vojske ima više informativno-politički značaj nego vojni prevladava i na Zapadu, ali i u samoj Ukrajini. Ovime se pokazuje da Ukrajina može napasti, podižući moral u ukrajinskom društvu, a istovremeno se izaziva razdor unutar ruskih elita. Drugi aspekt ovog napada su pregovori. Ovo je akcija kojom Kijev želi ili omesti pregovore ili ojačati svoju poziciju pred iste.

Također, nije nebitno i to što je sada NE Kursk ukrajinskim snagama na 50 km. U kontekstu ovog rata, 50 km je puno, kada se zna koliko je potrebno vremena da se zauzme i kilometar teritorija. No rusko vodstvo je itekako svjesno prijetnje koje predstavlja ili zauzimanje NE-a Kursk ili sama mogućnost da je nuklearna elektrana u dometu ukrajinskoj artiljeriji.

Također, prema pisanjima, OS Ukrajine zauzeo je plinskomjernu stanicu u samom Sudžu. Upravo preko Sudža prolazi plin koji iz Rusije ide u EU. To ne znači da će Ukrajina blokirati tranzit plina jer, da je to htjela, mogla je i ranije to napraviti, s obzirom na to da plin prolazi ukrajinskim teritorijem. No problem jest ako krenu borbe za stanicu, njezin rad bi mogao biti doveden u pitanje.

U svakom slučaju situacija oko Sudže još uvijek nije jasna. Ono što jest jasno je da je Ukrajina definitivno upala na teritorij Ruske Federacije i zauzela dio tog teritorija. Iako je upitno koliko to ima vojnog značaja, jasno je da se unutar ruskog društva, ponavlja situacija u kojoj se pokazuju problemi unutarnje sigurnosti, a što je započelo pobunom Wagnera.