Autor je neovisni vojni analitičar i autor nekoliko stručnih knjiga iz domene naoružanja i vojne opreme.

ZAPADNI vojni analitičari, naročito oni iz država u kojima snijeg pada jako rijetko, već tjednima pričaju o dolasku zime i o tome kako će ona utjecati na bitke u Ukrajini. Tako engleski analitičari, koji žive u podneblju u kojem sve stane kad se temperatura spusti ispod nule, vole naglašavati kako će niske temperature smanjiti intenzitet borbi. Iz njihove perspektive to se čini neminovno.

Pritom zaboravljaju da Ukrajinci i Rusi od rođenja do smrti žive u podneblju gdje je više pravilo nego izuzetak trajanje zime šest mjeseci. Njima niske temperature i velike količine snijega ne predstavljaju problem, nego tek sastavni dio ciklusa života. Metar snijega (ili više) i minus 20 nije razlog da sve stane. Pa čak i najmanji školarci i dalje idu na nastavu. U Ukrajini i Rusiji nema „snježnog dana”. Sve uredno djeluje i pri vrlo niskim temperaturama i najvećim mećavama. Ukrajinci i Rusi, kao uostalom i svi narodi sa sjevera, znaju živjeti sa svojim zimama.

Zima nije prepreka. Dapače

Vrlo niske temperature i visok snijeg nisu nikakva prepreka za izvođenje velikih ofenzivnih operacija. Dapače, vojna tehnika Sovjetskog Saveza (obje strane u ukrajinskom ratu koriste uglavnom tenkove i borbena vozila iz tog doba) bila je bolje prilagođena djelovanju zimi nego ljeti.

Dok su zapadne države razvijale robusne tenkove mase daleko iznad pedeset tona, mase sovjetskih tenkova uvijek su bile oko 45 tona. Između ostalog i zbog toga da bi imali veliku specifičnu snagu, ali i vrlo mali specifični pritisak tenka na podlogu po kojoj se kreće.

Mala masa sovjetskih tenkova daje im specifičan pritisak na površinu manji od 1 kg/cm2. U praksi to znači da svi ukrajinski i ruski tenkovi mogu bez ikakvih problema voziti preko mekanog terena, uključujući i snijeg. Isto vrijedi i za borbena vozila pješaštva te oklopne transportere na gusjenicama. S dolaskom vrlo niskih temperatura i smrzavanjem tla inače tenkoneprohodno zemljište postat će prohodno. Dolaskom zime vodostaji rijeka se smanje pa ih je lakše prelaziti. Duge noći, guste magle ili mećave smanjuju vidljivost, što ide na ruku napadaču.

Vozila na kotačima imaju znatno manju pokretljivost po mekanim terenima i snijegu, no ona nisu bitan čimbenik ni u ukrajinskoj ni u ruskoj vojsci.

Najveće vojne operacije tijekom zime

Velike vojne operacije na tom području zimi su posljednji put vođene tijekom Drugog svjetskog rata. Crvena armija je tijekom zime 1942. na 1943. pa potom 1943. na 1944. izvodila velike ofenzivne operacije. Ona izvedena kod Staljingrada od 19. studenog 1942. do 31. prosinca 1943. donijela je prekretnicu u Drugom svjetskom ratu jer su nakon nje njemačke snage bile isključivo u defenzivi, sve do bitke za Berlin i njemačke kapitulacije. 

Na području gdje se sada vode najveće borbe, na samom početku 1943. godine odigrala se velika bitka za Harkiv. Snijeg i vrlo niske temperature omogućavali su i sovjetskoj i njemačkoj strani (do tada su se i Nijemci navikli na surove zimske uvjete) izvođenje velikih prodora oklopnim snagama.

Ako su Crvena armija i Wehrmacht mogli uspješno ratovati prije osamdeset godina, isto mogu ukrajinska i ruska vojska danas.

Pitanje je - žele li? Ruska strana zasigurno priželjkuje smirivanje borbenih operacija ili čak potpuni prekid, kako bi s 300 tisuća mobiliziranih pričuvnika držala borbene crte u mirovanju. Zimsku pauzu ruska vojska iskoristila bi za odmor, oporavak i popunu profesionalnih snaga koje ratuju neprekidno više od devet mjeseci. 

Zimska pauza odgovarala bi Rusiji

Zimsku pauzu rusko ministarstvo obrane iskoristilo bi i za provedbu sasvim izvjesnog drugog vala mobilizacije Prvi je bio uglavnom katastrofalan, no sada su pripreme znatno bolje. Transportni avioni ruskog ratnog zrakoplovstva na dnevnoj bazi iz Kine dopremaju odore, šljemove, pancirke, vreće za spavanje i sličnu vojnu opremu. Izravnom zapovijedi Putin je već prije više od mjesec dana zatražio da cijela vojna industrija počne raditi punim kapacitetima.

Sve to nije prošlo nezapaženo ni zapadnim obavještajnim službama. Stoga glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg upozorava da Rusija tijekom zime nastoji zamrznuti borbe u Ukrajini kako bi pregrupirala, obnovila i ojačala svoje trupe za novi napad na proljeće. "Vidimo da u ovom trenutku Rusija pokušava nametnuti neku vrstu zamrzavanja sukoba, barem nakratko, kako bi se mogla pregrupirati i oporaviti te zatim pokušati pokrenuti još veću ofenzivu sljedećeg proljeća", kazao je Stoltenberg u sklopu događaja koji je organizirao britanski Financial Times. 

Zimski odmor jako bi dobro došao i ukrajinskoj vojsci, koja nije ništa manje izmorena stalnim borbama. Problem je što si Ukrajinci ne mogu dozvoliti prekid ofenzivnih operacija jer svako smanjenje intenziteta ide u korist Rusima.

Ukrajinske snage su također istrošene

Ako bi Rusima zimska pauza odgovarala da odmore i popune snage, onda bi se na prvu reklo da Ukrajinci moraju po svaku cijenu nastaviti s ofenzivnim operacijama. Međutim, i ukrajinske snage potrošile su se u devet mjeseci borbi. Po svemu sudeći, obostrani gubici su podjednako ogromni (oko 100 tisuća poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih).

Iako se deseci tisuća ukrajinskih vojnika nalaze na obukama u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Njemačkoj, Češkoj i drugdje, radi se o temeljnoj obuci koja od civila čini vojnika. Da bi taj vojnik dosegao razinu profesionalca, potrebno je još puno mjeseci jako skupe specijalističke obuke. Tako osnovna obuka nove posade za relativno jednostavan tenk T-64 ili T-72 traje najmanje osam tjedana. Obuka posade koja će do kraja iskoristiti sve mogućnosti tenka, ali i uspješno djelovati s ostalim tenkovima unutar postrojbe ili združenih snaga, zahtijeva godine.

Dva velika problema za Ukrajinu

Ako se ukrajinski vojni vrh, pod možebitnim političkim pritiskom, odluči za jednu ili nekoliko velikih zimskih ofenzivnih operacija, lako bi se moglo dogoditi da će na proljeće, kad krenu nove ruske ofenzive, pred ruske tenkove morati slati vojnici koji su tek prošli osnovnu obuku.

Drugi i ništa manji problem je što je Zapad Ukrajini do sada isporučivao samo oružje kojim će se obraniti, ali ne i oružje kojim bi dobila rat. Tako su na primjer Ukrajinci do sada dobivali isključivo tenkove proizvedene još u doba Sovjetskog Saveza. Točno iste kakve imaju i Rusi. Da bi ukrajinske snage mogle uspješno izvoditi velike ofenzivne operacije a da pritom ne izgube stotine tenkova i borbenih vozila, te i tisuće vojnika, treba im viša kvaliteta oružja. U ovom slučaju tenkovi Abrams i/ili Leopard 2 (dobro bi došao i Leclerc).

Američki argument da svoje tenkove ne mogu dati Ukrajincima jer bi to tražilo mjesece obuke više ne stoji. Da su ih dali kad se prvi put o tome počelo pričati, još u travnju ove godine, ukrajinske bi posade već bile spremne za borbu. Pa da je odluka o isporuci donesena i puno kasnije, recimo u srpnju, posade bi bile na samom kraju obuke.

Strah američkih generala

Problem nije u (pre)dugom vremenu obuke, nego u bojazni američkih generala kako bi se Abramsi pokazali u Ukrajini. Ruska vojska ima puno protutenkovskih raketnih sustava isključivo razvijenih za uništavanje Abramsa pa je potpuno sigurno da bi uništila dosta ukrajinskih primjeraka. Snimke eksplozije koja odbacuje kupolu ili tenka koji nestaje u plamenu zasigurno nije nešto što potencijalni kupci žele vidjeti. 

No to nije ono čega se američki generali najviše boje. Doslovno ih hvata panika da bi Rusi mogli zarobiti nekoliko ispravnih Abramsa pa ih onda temeljito rastaviti i proučiti. Istog se boje i Nijemci i Francuzi te svi ostali.

Sjedinjene Države i Europa nisu razvile novi tenk od devedesetih godina prošlog stoljeća. Samo su poboljšavali postojeće. Iako postoje programi razvoja novih tenkova, postojeći će ostati u upotrebi još najmanje desetljeće i pol, pa zapadni generali nikako ne žele da Rusi doznaju sve tajne njihovih tenkova.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala