Screenshot: CNN

NEŠTO prije 7 sati ujutro, 4. travnja, ljudi u sirijskom gradu Han Šejkunu još su jeli svoj doručak, spremali se za školu, posao ili još uvijek spavali. Ali samo nekoliko minuta kasnije, prema iskazima svjedoka, režimski avioni bombardirali su grad, ispuštajući bojni otrov koji je ubio ukupno 92 ljudi.

CNN je jučer objavio necenzurirane prizore tragičnog događaja tog dana.

Upozoravamo čitatelje da je snimka izuzetno uznemirujuća

Novinarka i reporterka CNN-a za Siriju Clarissa Ward objasnila je u video prilogu razloge za objavljivanje ovih dosad neviđenih snimki iz Han Šejkuna:

"Morate to pogledati. Morate biti svjedok"

"Mislim da će mnogim ljudima ovu priču biti teško gledati i potpuno to razumijem, jer i meni ju je bilo vrlo teško gledati i zaista, teško raditi na njoj. Čujemo kako se termini poput ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti često koriste u vijestima. Ali za mnoge ljude to je apstrakcija. Što to znači? Kako to izgleda? Kako se to osjeća? Smatramo da je bilo od vitalnog značaja pokazati vam ove snimke jer kad gledate ovu djecu kako ispuštaju svoj posljednji dah, konačno doista razumijete što je ratni zločin. Vidite kako izgleda zlo i čujete glasove ljudi koji su umrli tog dana."

"Pokrivala sam sirijski građanski rat gotovo šest godina, Vidjela sam smrt i uništenje, vidjela sam djecu kako umiru. Ali postoji nešto posebno stravično, posebno teško za doživjeti u ovim prizorima. I ponekad će ljudi iskoristiti to kao izliku, tu ideju da ne mogu gledati svu tu patnju, osjećam se jadno i ne znam što da napravim u vezi toga."

"Ali to nije izlika. Morate to pogledati. Morate biti svjedok. Morate dati glas ili čuti glas ovih ljudi koji su umrli u najstrašnijim mogućim okolnostima četvrti travnja u gradu Han Šejkun", apelira Ward na čitatelje.

"Kemijsko oružje je barbarsko i nehumano"

"Kemijsko oružje zabranjeno je od kraja Prvog svjetskog rata. Ono je barbarsko i nehumano, 'crvena linija' koja nikad ne bi smjela biti prijeđena. Ono ne radi razliku između boraca i civila. Nema milosti, nema brze smrti, nema dostojanstva u tim posljednjim trenucima. Žrtve gube kontrolu nad vlastitim tijelom, pjene na usta i grče se na tlu dok život izlazi iz njih."

"Ovo nije prvi put da je režim Bašara al-Asada potrovao svoje ljude ili prvi put da je to porekao. 2013. je napad bojnim otrovom ubio više od 1400 ljudi, od toga 400 djece, a nedavni izvještaj Human Rights Watcha utvrdio je da su vladine snage upotrijebile nervni agens (sarin ili sličan bojni otrov) u najmanje četiri prilike posljednjih mjeseci."

"Ali Asad nije samo porekao da je režim izvršio napad u Han Šejkunu. Porekao je da se napad uopće dogodio, nazvavši ga '100-postotnom fabrikacijom', kao da bi itko mogao lažirati smrt u agoniji uhvaćenu u tim prizorima. Već duže vrijeme je jasno da sirijski režim nema poštovanja prema ljudskom životu. Šest godina muči svoj narod kako bi preuzeo natrag kontrolu nad zemljom."

"Umrite od gladi ili se predajte (Asadu)"

"Asad predstavlja sukob kao rat protiv terorizma. Ali za ljude koji žive na područjima pod kontrolom opozicije to se više čini kao rat protiv normalnosti. Poruka režima je jasna: bombardirat ćemo vaše bolnice, vaše škole, vaše tržnice i vaše pekare; pobit ćemo vašu djecu, vaše majke i vašu braću. Izgladnit ćemo vas, zatvoriti, mučiti i potrovati, sve dok više ne bude moguć ikakav život na tim područjima. U jednom predgrađu Damaska koje je bilo pod opsadom, grafit je sumirao tu politiku: 'Umrite od gladi ili se predajte (Asadu)'."

"Raketni napad SAD-a na zračnu bazu iz koje se vjeruje da je napad na Han Šejkun izveden možda je poslužio kao moćno upozorenje. Možda će Asad dvaput razmisliti prije nego opet upotrijebi sarin. Ali bombardiranje nije prestalo. Bolnice se još gađa, a nevini i dalje umiru. Povijest neće biti blaga prema svjetskim liderima što su dopustili da se pokolj nad sirijskim narodom nastavi", zaključuje Ward.