RENAULT 4 se do svog kraja proizvodio u slovenskim pogonima gdje je trebao biti i moderniziran.
Predstavljen početkom 1960-ih, Renault 4 je bio pravi narodni auto. Jednostavan, pouzdan i nadasve praktičan, bio je prvi izbor mnogih, čak i u bivšoj državi gdje su glavnu riječ vodila kragujevačka vozila. No kako se "katrica" proizvodila u IMV-ovim pogonima, mnogi su ga prigrlili kao domaći proizvod i održali njegovu popularnost do samog kraja. Ipak, 1980-ih godina su već jako pritiskala vremešni R4.
Igrom slučaja, kako je Renaultov odjel dizajna bio pod punim angažmanom, projekt modernizacije modela je 1986. godine ponuđen upravo slovenskom IMV-u.
U siječnju 1973. godine su u tvornici IMV Novo Mesto (današnji Revoz) s trake sišli zadnji Austini 110, a potom su krenuli prvi primjerci domaćeg Renaulta 4, koji je već tada u Francuskoj naslijedio Renault 5. Kao što je poznato, domaći "mali div" se proizvodio sve do kraja 1992. godine, kad ga je zamijenio Renault 5 Campus.
"Pošto sam od listopada 1975. pa sve do svibnja 1982. radio u IMV-u i dobro poznavao proizvodni proces "katrice", vodstvo tvrtke me pozvalo na sastanak kako bismo se dogovorili za suradnju s temom osvježenja već dobro ostarjelog modela. Osnovni uvjet Renaulta je bio da se pri redizajnu ne smije dirati limove karoserije jer bi to zahtijevalo nove alate i poprilično veliku investiciju za planirano vrijeme proizvodnje od šest godina, do 1992.", otkrio je za Quattroruotea Georg Gedl, poznati automobilski dizajner.
"Prateći ta uputstva, tada sam odlučio da dizajn ideje pripremim u dva smjera." Jedan je bio dizajn novih elemenata koji se montiraju na karoseriju, a to su maska hladnjaka i svjetla, branici, kao i bočne ukrasne lajsne i poklopci kotača (ratkape). Drugi smjer je bila grafika s folijama koje bi vizualno osvježile vozilo i ne bi zahtijevale veće investicije.
Negdje sredinom 1986. godine Georg je s članom komercijale IMV-a krenuo prezentirati svoje ideje u razvojni centar Renaulta u Pariz.
"Odziv je bio vrlo dobar, pa sam nakon povratka kući s razvojnim odjelom IMV-a ideje i razradio. No vrlo brzo je stigao odgovor iz Pariza kako oni ne bi išli u dizajn nove maske i ostalih elemenata jer bi prema njihovoj okvirnoj kalkulaciji to bio dosta veliki trošak koji bi imao za posljedicu višu cijenu automobila", priča nam Georg Gedl.
Stoga je jedina opcija ostala ona s grafikama. U suradnji s proizvođačem samoljepivih folija 3M Gedl je izradio tri različite grafike koje su zatim zalijepili na automobil. Već u lipnju 1986. opet odlaze u Pariz gdje pohvaljuju grafike, ali nažalost opet odustaju. A razlog je bio moguće povećanje cijene automobila. Na kraju je R4 do zadnjeg dana proizvodnje ostao isti, bez bitnih osvježenja.
Zadnja "četvorka" proizvedena u Novom Mestu završila je u muzeju IMV-a, gdje se i danas nalazi.