DANAS je gotovo nemoguće sresti automobil sa skrivenim svjetlima, što i ne čudi s obzirom na to da je posljednji takav proizveden još početkom milenija.
Skrivena ili podizna svjetla su desetljećima bila zaštitni znak pojedinih automobila. Najčešće su to bili sportaši kojima su skrivena svjetla omogućavala bolju aerodinamiku, ali i više stila. Tehnologija možda nije seksi, ali izvlačenje farova je, morat ćete priznati, jedan od najatraktivnijih trenutaka koje vam automobil može priuštiti, barem kao promatraču.
I tu je sasvim svejedno govorilo li o nekom "običnom“ automobilu poput Mazdinog kompakta, beskompromisnom Ferrariju F40 koji tek trepne, ili Dodge Chargeru koji će vas prvo prodrmati vibracijama i arijom osmaka, a potom osvojiti podizanjem obrvi. Svi oni su nastali u vremenima kad se originalan dizajn cijenio, baš kao i ovakvi začini koji na koncu i zaokružuju sam doživljaj automobila. Bila su to vremena kad su svjetla u radu bila sporedna stvar, za razliku od danas kad su LED-ice dobile status temelja dizajna automobila.
Međutim, pravi razlog zašto su skrivena, odnosno podizna svjetla nestala nije u zamoru dizajnerskih glava, pa ni bezličnosti današnjeg automobilskog dizajna, nego je daleko ozbiljniji i bitan. Ali prije toga vratimo se u prošlost.
Prvi automobil sa skrivenim svjetlima bio je Cord 810. Bilo je to još 1936. godine, kad su mnogi automobili imali rasvjetna tijela fizički odvojena od karoserije. Cord ih je integrirao u blatobrane - prelijepo. Ipak, pauza je potrajala sve do 1960-ih kad se ovim sistemom moglo lako udovoljiti krutoj legislativi.
Tijekom tih zlatnih godina predstavljeno je niz rješenja, ali dva su ostala najzastupljenija. Sportaši su tako imali klasična podizna svjetla, dok su automobili s vertikalnom maskom najčešće imali ravne poklopce koji su se pritiskom na tipku podizali i otvarali put svjetlu.
Svi koji smo odrasli u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća dobro se sjećamo Mazde 323F, ali one prve generacije koja je među eurosmrtnike uvela podizna svjetla. Nije nas bilo malo koji smo znali u sumrak čekati na svježe preimenovanoj Aleji Borisa Kidriča kako bismo uhvatili koju Mazdu i svjedočili dolasku "bolida" u kvart. Oni hrabriji su pak signalizirali vozačima da za publiku namignu - svjetlima, dakako. 323F i Prelude su otišli u povijest, a s njima su i ovakva svjetla otišla u zaborav. Uostalom, pravi supersportaši su tada bili rijetkost na našim cestama, a o onim drugima da i ne govorimo. Vjerojatno posljednji na kojem smo mogli vidjeti to čudo bio je Chrysler LeBaron iz one grupe "posebnih Amerikanaca".
Bilo je tu i loših strana. Naime, mehanizam podizača farova je znao zaštekati, katkad na jednom, a katkad i na oba fara. A tada auto ne bi bio legalan, a i naglo bi izgubio na atraktivnosti, baš kao što je to i kad danas neki auto izgubi LED-ice na jednoj strani.
Polako dolazimo i do kraja. Posljednja serija automobila s pop-up svjetlima proizvedena je 2004. godine, kad su s trake sišli posljednji primjerci Lotusa Esprit i Corvette C5.
I sad o razlogu nestanka skrivenih svjetala s autoscene. Prvo i najvažnije je da takva svjetla nisu ilegalna. A to znači da postoji šansa da ih opet vidimo u proizvodnji? Da i ne.
Skrivena ili podizna svjetla uništila je sigurnosna regulativa. Naime, kad se počelo misliti na sigurnost pješaka, ovakva svjetla s oštrim rubovima postala su apsolutno nepoželjna. Sve to drastično komplicira i poskupljuje razvoj podiznih svjetala koja bi udovoljavala aktualnim sigurnosnim standardima, a što autoindustrija, naravno, nije spremna platiti.
Ipak, za utjehu recimo kako vrata ovom tehnološkom rješenju nisu u potpunosti zatvorena. Ares Panther je najbolji dokaz.