NOVA generacija konzola imala je, najblaže rečeno, neobičan početak ili barem ne pretjerano tehnički spektakularan početak. Najjednostavnije rečeno, mnogi vlasnici starih konzola nisu imali prevelik poticaj ulaziti u kupnju nove konzole jer ekskluziva je bilo premalo, a grafičke razlike na novom i starom hardveru bile su premale da bi prosječnog korisnika nabrijale na to što nova generacija nudi.
Razlog je jednim dijelom bilo to da su razvojni timovi i dalje pazili da većina igara bude dostupna vlasnicima starijih konzola, što je ograničavalo naslove da se kvalitetno "razmašu" i pokažu svu raskoš nove tehnologije.
Jedna od prvih PS5 ekskluziva bio je Ratchet & Clank, a Insomniac Games učinio je sve kako bi pokazao moć konzole, s posebnim naglaskom na SSD-u koji je omogućavao da se ubacuju elementi i mehanike neizvedive na starijoj generaciji konzola.
Jasno je zašto ovo ne može na četvorku
Tri godine kasnije dobili smo drugog Spider-Mana, a Insomniac je ovog puta priču podigao na još višu razinu i možda će zvučati prekritično, ali ovo je doslovno prva ekskluziva zbog koje ćete se u potpunosti osjećati kao ponosni vlasnici petice i više je nego očito zašto ova igra neće izaći za četvorku. Naime, ono što je Insomniac pokazao u drugom Spider-Manu tehnički nadilazi sve što smo vidjeli u bilo kojoj drugoj PS5 ekskluzivi, i to samo u prvih pola sata igre.
Primjera je bezbroj i trudit ću se biti što više spoiler-free u opisima. Dakle, od megalomanski velikih boss-fightova koji se vode nad ogromnim dijelom odlično prenesenog New Yorka, suludih akcijskih segmenata koji djeluju napetije i uvjerljivije od bilo čega što smo viđali u filmovima, preko fenomenalnih šora, o kojima ću nešto kasnije, pa sve do mahnitog prolaska kroz portale koji će vas u jednoj sekundi provesti kroz nekoliko njujorških kvartova, unutrašnjost helikoptera i Sjeverni pol (?!?). Ono što su naučili u Ratchet & Clanku ovdje je podignuto na višu razinu i novi Spider-Man izgleda ne samo kao ekskluziva koju ste čekali već i ultimativna akcijska igra.
Jednostavno rečeno, sve je bolje
Najbazičnije gledano, Insomniac je uzeo ono što je funkcioniralo u prvoj igri i Milesu Moralesu i podigli su to na još višu razinu. Iako me u tom trenutku oduševilo, ono što sam imao prilike vidjeti na londonskoj premijeri zapravo djeluje kao jedan od manje impresivnih dijelova igre što dovoljno govori o tome koliko je truda i "peglanja" uključeno u igru koja vas uspijeva iznova oduševiti i debelo nakon što svladate sve mehanike igre.
Ono čega sam se najviše bojao zapravo je bilo to hoće li se nastavak pretvoriti u Assassin's Creed: Odyssey, igru koja se previše trudi, želi biti 100 igara u jednoj i u jednom vas trenutku zatrpa s toliko suvišnog sadržaja da prestanete uživati u igri i počnete ju samo "odrađivati". Spider-Man 2 pleše na granici, ali nekom čarolijom nikada ne prelazi na mračnu stranu pretrpanosti. I da ne bi bilo zabune, Insomniac ga trpa. Od mini igara, različitih načina igre i kretanja, kostima, gadgeta, upgradeova, collectiblesa, mape prepune sadržaja i misija pa sve do kontrola koje mijenjaju način igre.
U jednom ćete trenutku sređivati vojsku likova kombinirajući klasične i specijalne poteze, u drugom se šuljati po ventilaciji, u trećem igrati mini igru u kojoj preslagujete komplementarni lanac (ili što već), a u četvrtom upravljati dronom ili juriti za mehaničkom pticom trudeći se downloadati podatke prije nego što zbriše. Ukratko, puno toga događat će se u svakoj minuti igre i pritom ni ne govorimo o standardnom dijelu igre i glavnoj priči koju pratite.
Dva Spider-Mana i hrpa super negativaca
A kad smo već kod priče, ona se nastavlja tamo gdje smo i stali u prethodne dvije igre. Peter Parker pokušava balansirati privatni život i onaj super junaka, ali i napraviti sljedeći korak u karijeri, surađujući na obećavajućem novom projektu s prijateljem iz djetinjstva Harryjem Osbornom i preboljeti smrt tetke May. S druge strane, Miles Morales opsjednut je osvetom ubojici svog oca i veći dio igre želi ući u trag Martinu Liju. No, sve se to dodatno zakomplicira kad u priču uđe simbiont, izvanzemaljski organizam koji preuzima kontrolu nad ljudima i daje im super moći. Parker dolazi u kontakt sa simbiontom i to stvara niz problema, dok mu u isto vrijeme daje nevjerojatne moći u kojoj će svi uživati.
No, to je tek dio priče jer u grad dolaze Kraven the Hunter i vojska njegovih vrhunski obučenih i opremljenih lovaca u potrazi za ultimativnom lovinom, a kombinacija svih tih likova i situacija iz rupa izvlači ne samo super negativce već i neke stare i nove suradnike, ali i Venoma koji u priču ulazi na velika vrata.
Ne treba posebno naglašavati da u dvojci naizmjence igrate s oba Spider-Mana i u gotovo svakom trenutku možete mijenjati lika kojim upravljate. Naravno, ponekad misije od vas zahtijevaju korištenje jednog od dvojice pa u tim trenucima to nećete moći učiniti. No, radi se o glatkoj tranziciji koja samo dodatno naglašava sve ono što i očekujemo od brzog PS-ovog SSD-a.
Tehnički savršeno
Grafički je igra besprijekorna i svaki trenutak izgleda savršeno ispeglano. Modeli su još uvjerljiviji i detaljniji nego u prethodnim nastavcima, a glumci koji im posuđuju glasove odradili su besprijekoran posao. Iako priča nije ni približno mračna kao što se iz nekih najava i trailera dalo naslutiti, radi se o nešto ozbiljnijem tonu koji savršeno balansira vedrije i tmurnije trenutke. Više-manje ono na što smo i navikli.
Tu je i neizbježni ray-tracing koji je itekako vidljiv na svim staklenim i vlažnim površinama ili bolje ili slabije osvijetljenim prostorijama. Tu su, očekivano, i dva moda igre, onaj s nešto manje detalja i većim framerateom ili onaj s više detalja i ograničenjem na 30 FPS-a. Da ne gubimo vrijeme na detalje, oba imaju svoje uobičajene prednosti i mane. Premda mnogi imaju problem s 30 frejmova, Spider-Man 2 je jedna od onih igara u kojoj to nećete ili barem nećete previše osjetiti. Sve funkcionira vrlo glatko pa ako niste preosjetljivi na manjak frejmova, ovo je idealan način da uživate u ovoj vizualno impresivnoj igri.
Što se noviteta tiče, mnogo ih je i na svim su razinama. Iako su borbe doživjele promjene uvođenjem specijalnih poteza, ne radi se o dramatično velikoj razlici već više načinu da se osvježi sustav koji je već ionako odlično funkcionirao. Rekavši to, ponovit ću da je borba super dinamična i postoji toliko kombinacija koje će interes igrača zadržati do samog kraja pa nemate osjećaj da neprestano ponavljate jedno te isto. Iako Parker i Morales imaju temeljno sličan stil borbe, posebni potezi daju im taj ukras koji pomaže da igra zadrži svježinu do zadnje sekunde. Dodamo li na sve to i Parkerov simbiont-kostim (koji ima posebne moći) i povremeno igranje s drugim likovima, zaista ne postoji trenutak prezasićenja, a to je problem od kojeg pate mnoge open-world igre.
Osim Web Wingsa koji znatno ubrzavaju kretanje gradom (jer praktički letite), tu je i Web Line koji podiže tihi način igre na višu razinu jer vam dopušta da strateški rasporedite mrežu iznad neprijatelja i tiho ih "skidate" jednog po jednog.
Čista desetka
Kad sve ovo zbrojimo, lako je doći do zaključka da Insomniac ni ovog puta nema pogrešnih koraka i da je samo dodatno učvrstio položaj najbitnijeg studija PlayStation obitelji. Igra je i prije samog izlaska bila gotovo savršeno ispeglana i nisam se susretao s nekim bugovima koji bi osjetno narušili uživanje u igri. I premda to što su tvorci izbacili igru koja radi ne bi trebalo biti nešto što hvalimo, živimo u eri objavljivanja nedovršenih igara koje prorade tek mjesec dana nakon izlaska pa tome ipak treba posvetiti barem jednu pohvalnu rečenicu.
Uzeli su sve ono što smo voljeli u prvom Spider-Manu i Milesu Moralesu i to u svakom segmentu poboljšali i proljepšali.
Međutim, to bi moglo stvoriti pogrešan dojam da se radi tek o očekivanom upgradeu u odnosu na prethodne igre. To ne bi bilo fer jer Spider-Man 2 je bez ikakve sumnje najbolja igra izvrsnog Insomniac Gamesa, jedna od najboljih akcijskih igara svih vremena i vjerojatno najbolja igra sa superjunacima u glavnoj ulozi. Izvrstan dodatak godini prepunoj fenomenalnih naslova i jedna od onih igara koje podižu letvicu za sve open-world akcijske igre koje će uslijediti, na PlayStationu ili bilo kojoj drugoj platformi.