"BOK svima! Ja sam Cody McClain Brown, Amerikanac, hrvatski zet, nisam glumac. Živim u Hrvatskoj, volim živjeti u Hrvatskoj. Napisao sam dvije knjige o tome. Ali nije uvijek bilo lako", ovim uvodom započinje nova HRT-ova serija Roberta Knjaza kojom se omiljeni autor zabavnih i dokumentarnih formata prvi put okušava i u dominantno igranoj formi, pod naslovom "Kako preživjeti u Hrvatskoj".

Riječ je o televizijskoj adaptaciji knjige "Propuh, papuče i punica" Codyja McClaina Browna, u kojoj autor nizom anegdota duhovito opisuje specifične razlike između načina života u Hrvatskoj i u rodnoj Oklahomi.

No, dok je glavni lik glavom i bradom sam autor serijala, sve ostale likove tumače profesionalni glumci, što rezultira hibridnom formom koja će mnoge asocirati na "Curb Your Enthusiasm" Larryja Davida, u kojoj također između lika i glumca stoji znak jednakosti.

Ipak, ne treba se time previše opterećivati jer Larry David i Robert Knjaz operiraju u različitim registrima i obraćaju se bitno drugačijoj publici.

Robert Knjaz kao malo koji drugi televizijski autor dobro poznaje i razumije publiku koja dežura pred HRT-ovim ekranima i nikada je ne precjenjuje, što je jedan od važnijih faktora popularnosti njegovih serijala.

Isto vrijedi i za "Kako preživjeti u Hrvatskoj" u kojoj se Cody i Knjaz bave arhetipskim hrvatskim temama kao što su odnos s punicom, tradicija beskonačnog ispijanja kave, nepisana pravila tulumarenja ili pak, najaktualnije, preživljavanje propuha.

Usporedba s Larryjem Davidom

Nije nimalo jednostavno kombinirati dramske i dokumentarne elemente te od njih stvarati novi format, a još je manje genijalaca koji su taj hibridni format sposobni tako vješto ukrotiti kao što je slučaj s Larryjem Davidom. Inspirirani Davidom ili ne, Cody i Knjaz ovdje su se upustili u pothvat s više nepoznanica i pritom neke riješili na opće zadovoljstvo, a neke baš i ne.

Načelno, većina epizoda koje sam stigao pogledati funkcionira solidno, pri čemu je šteta što serijal počinje nešto manje atraktivnom epizodom na temu tulumarenja. U njoj se Cody suočava s teško razumljivim pravilima prema kojima se na tulum nikada ne dolazi na vrijeme, kašnjenje od sat vremena nije kašnjenje, s tuluma se nikad ne smije otići prvi, a kad konačno dođe vrijeme da se krene, slijede još tri faze dugih oproštaja koje se mogu oduljiti i na više sati.

Ipak, hit ove epizode je saznanje da riječ "partybreaker", koju mi ovdje redovito koristimo za one koji pokvare tulum, u engleskom jeziku zapravo uopće ne postoji, odnosno da je riječ o pseudoanglicizmu koji su izmislili Hrvati. Iako dopadljiva i povremeno duhovita, epizoda ima dosta praznog hoda i čini se da je standardnih 25 minuta, koliko inače traju epizode, za nju ipak malo previše.

Ništa bez punice

Epizoda koja se bavi jednom od najvećih hrvatskih tema svih vremena, odnosom zeta i punice, ima pak posve drugačiji problem: dok je centralna priča duhovita i zabavna, velikim dijelom i zahvaljujući nastupu neizostavne, ali uvijek izvrsne Snježane Sinovčić-Šiškov u ulozi punice, paralelna priča u kojoj Codyjeva supruga (Lana Barić) nastupa na nekom kvizaškom natjecanju posve je lišena bilo kakve smislene poveznice s centralnom temom i pričom. Na to bismo možda mogli zažmiriti da je anegdota makar duhovita, ali nažalost nije.

Ma koliko Knjaz i Cody bili talentirani i šarmantni, očito je da kao scenaristi još imaju dosta prostora za napredak. Simptomi scenarističkih dječjih bolesti razasuti su posvuda i sva je sreća što se dinamični odnos između Codyja i punice proteže kroz čitav serijal pa uspješno popunjava dramaturške praznine.

A njih i nije tako malo, prisutne su u različitim epizodama i u različitim formama pa ih nije pošteđena ni epizoda koja se bavi propuhom, prirodnom pojavom koja u Americi navodno ne postoji, a u Hrvatskoj je, iako odvajkada prisutna, upravo avansirala u nacionalnu neuralgiju broj jedan. 

Ja sam, na primjer, bio uvjeren kako je propuh nešto što brine samo bake, tete, strine i punice, a ne kršne momke kakvi su nogometni navijači, no očito sam se prevario. Čini se kako su i navijači prošli sličnu školu kao i Cody sa svojom vazda brižnom punicom te konačno na svojoj koži naučili prave razmjere opasnosti od propuha. Za dom da, ali bez propuha.

Propuh u dramaturgiji

Propuh je ovdje prisutan ne samo kao tema u kojoj su nam znanstveno prikazani tzv. propuh danger leveli, već i kao organski dio dramaturgije čije su zjapeće rupe scenaristi (Knjaz i McClain Brown) pokušali zakrpati s nekoliko manje bitnih, ali i manje duhovitih dosjetki. 

Ipak, kraj epizode, u kojem Codyja jedna pogrešno shvaćena riječ, zapravo samo jedno slovo u njoj, košta velikog blama, spašava stvar. To je zapravo tipično za Knjaza, nije sve uvijek uredno i po špagi, ali čak i kad zabasa u dramaturšku slijepu ulicu, uvijek pronađe neku blesavu, posve neočekivanu, često krajnje infantilnu dosjetku koja nas nasmije do suza pa mu sve oprostimo.

U potrazi za humorom Knjaz kombinira igrane i dokumentarne dijelove te bez straha eksperimentira s najrazličitijim figurama i efektima, što mu povremeno uspijeva bolje, ponekad slabije, ali neovisno o tome ostavlja dojam djetinje razigranosti, uživanja u poigravanju s formom te neopterećenosti konvencijama, a to su vrline koje karakteriziraju većinu njegovih televizijskih klasika.

Dobroćudna feel-good serija

Za ukupan dojam iznimno je važan bio i odabir glumačkog ansambla, a bolje od Snježane Sinovčić-Šiškov i Lane Barić teško je zamisliti, što i Codyju, koji nije glumac, olakšava posao.

Srećom, Cody je simpatičan i dopadljiv lik koji nije na egotripu, već uživa oblikujući samog sebe kao vječnog luzera, papučara bez papuča, zbunjenog stranca koji u sudaru s hrvatskim tradicijama, utjelovljenim u supruzi i punici, redovito izvlači kraći kraj. Pa mu na kraju i ne preostaje drugo doli da ih i sam prihvati.

"Kako preživjeti u Hrvatskoj" ne bih ubrojao među top 5 Knjazovih serijala, no riječ je o dobroćudnoj, originalnoj, feel-good seriji koja s velikom preciznošću detektira slaba mjesta hrvatskog mentaliteta, pronalazi način da se smijemo sami sebi, umjesto da se podsmjehujemo drugima, pa joj je, unatoč ponekoj mani, zapravo teško odoljeti.

Stoga joj prognoziram dobru gledanost, kao i česta komentiranja svakog utorka, dan nakon emitiranja, uz uredske aparate za vodu.

Ocjena: -4/5