GOJI bobice, koje su dio kineske kulture od 3. stoljeća, danas se smatraju jednom on najboljih supernamirnica. Visoko u brdovitim područjima sjeverozapadne Kine nalazi se regija Ningxia kroz koju teče rijeka Huang He, gdje se u sjeni planina Liupan na plodnim terenima uzgaja ova biljka, piše BBC.
Ova mala bobica ovalnog oblika naziva se i "crveni dijamant" zbog svojih svojstava koji usporavaju starenje i globalnog statusa supernamirnice, ali ljudi Kine, koji je od 3. stoljeća koriste kao lijek, zovu je goji bobica ili vučja bobica.
Ona se uzgaja širom Kine, ali jedinstveni geološki uvjeti regije Ningxia , hladni planinski vjetrovi, zemljište bogato mineralima i voda Huang Hea, stvorili su najcjenjeniji oblik ovog voća. Tamošnji zemljoradnici i dalje isto beru ovo voće kao što se radilo stoljećima. Od srpnja do rujna svake godine ono se ručno bere s grmova i smješta u košare od bambusa.
Vjeruje se da je zaslužna za dugovječnost i mladolikost
Medicinske moći goji bobica odavno prakticiraju poklonici tradicionalne kineske medicine. Najstariji podaci o njihovim iscjeljujućim moćima mogu se naći u povijesnom medicinskom tekstu Materia Medica, koji je napisao poznati travar Li Shizhen u 16. stoljeću.
Za Kineze je goji i voće i ljekovita biljka, a njene bobice koje usporavaju starenje pune su vitamina C, antioksidansa, aminokiselina i određenih minerala, a liječnici koji liječe po principima tradicionalne kineske medicine tvrde da poboljšava funkcioniranje jetre i bubrega. Kineske majke se mogu čuti kako svojoj djeci kažu da moraju jesti goji bobice da ne bi nosili naočale, jer one sadrže i karoten.
Kinezi stavljaju goji bobice na piletinu, žižulu i đumbir, u tradicionalnu juhu ili čaj od krizanteme zbog vitamina koje sadrže.
Ipak, oni koji prakticiraju tradicionalnu kinesku medicinu preporučuju da se ove bobice ne jedu kada imate temperaturu, upalu grla ili suho grlo, kao ni u slučaju proljeva.
Legende
Goji bobice su dugo bile dio kineske kulture. Prema jednoj legendi, prije više od 2000 godina liječnik je posjetio jedno selo u kojem su svi imali više od 100 godina, nakon čega je otkrio da su svi pili vodu iz bunara okruženog stablima gojija. Pretpostavljalo se da su njegove zrele bobice padale u bunar i da je voda zadržavala vitamine koje su bile u njima.
Pričaju se priče i o travaru iz 17. stoljeća po imenu Li Qing Yuen, koji je svakog dana jeo goji bobice i koji je živio 252 godine.
Pojačana proizvodnja zbog veće potražnje
Danas se ove bobice jedu drugačije nego prije svjetske popularnosti koju su stekle kada su proglašene superhranom. Sada se od njih prave čajevi i juhe koje se prodaju pod imenima velikih brendova, a sve je više raznovrsnih recepata s ovim bobicama. Ljudi na zapadu, koji su ljubitelji supernamirnica, plaćaju i 10 dolara za vrećicu ovih bobica, koje su tamo i triput skuplje nego u Aziji.
Zbog visokih cijena zemljoradnici su pojačali proizvodnju goji bobica kako bi što više njihovih proizvoda završilo u supermarketima. Samo zemljoradnici u Ningxiji proizvedu 180.000 tona svježih bobica godišnje, ali ih prodaju osušene, jer svježe bobice imaju kratak rok trajanja. One brzo sazrijevaju na toplom ljetnom suncu, pa ih poljoprivrednici moraju ubrati što prije mogu.
Poslije branja bobice se suše na suncu, a u novije vrijeme ovaj proces ubrzan je i tehnološkim pomagalima za sušenje.
Njihova popularnost, po svemu sudeći, neće opasti uskoro, jer je tijekom "Single Day Sales", koji je kineska verzija Crnog petka, prodano čak 179 tona goji bobica u samo jednom danu.