Pati li zaista svaki 10. muškarac u teretani od ovog poremećaja?

Foto: Instagram

JESTE li ikada čuli za bigoreksiju? Suprotno anoreksiji, bigoreksija je poremećaj kod muškaraca u kojem sebe vide manjima i mršavijima nego što zaista jesu, što rezultira ovisničkim pumpanjem mišića u teretanama diljem svijeta. Okvirne procjene kažu da čak svaki 10. muškarac u teretani pati od njega, a može se pojaviti u različitim oblicima, od blažih do opasnih, pa čak i smrtonosnih.

Naravno, to je ovisnost kao i svaka druga - muškarci svoj život podređuju vježbanju, fokusirani su samo na rast svojih mišića, a kako to ne ide tako brzo samo utezima, filaju se proteinima i svim poznatim suplementima za rast mišića. A pritom, osim zdravlja, ugrožavaju i svoj socijalni život, koncentrirani su samo na sebe i svoje tijelo.

Poremećaj se može opisati kao neravnoteža hormona u mozgu, što je tipično za sve psihičke poremećaje, zbog čega ovaj oblik dijagnoze traži medicinski pristup u rješavanju problema.

Okidač bi navodno mogla biti djelomično genetika, ali poremećaj se češće javlja izazvan traumom u djetinjstvu, kada muškarci pokušavaju savršenim tijelom pokazati svima koliko su "ipak dobri", no ne znaju stati prije nego skrenu u krajnost. 

Kako ih prepoznati?

Prvo treba razlučiti dvije skupine, bigoreksičare od body buildera, jer dok ovi potonji to rade zbog natjecanja i zapravo su ponosni na svoje tijelo, bigoreksičari se zapravo skrivaju od pogleda jer se srame, misleći da nisu dovoljno isklesani. Tu je ogromna razlika.

Vidljivi znakovi:

Nabildani frajer, kojeg uvijek viđate u teretani, koji vježba negdje sa strane i vječito provjerava svoj odraz u ogledalu. 

Striktno paze na svaku kaloriju svoje savršeno planirane prehrane.

Obavezno se dohranjuju proteinima i steroidnim anabolicima. 

Fizičke oznake (osim hrpe mišića) - agresivnost, akne, povećane grudi, gubitak kose.

Manje vidljive oznake - impotencija i smanjeni testisi.

Liječenje: Zasad postoji nekoliko različitih pristupa liječenju, ali ne i onaj koji je najbolji, budući da se toj relativno novijoj dijagnozi pristupa individualno - kombinacijom edukacijskih i psihoterapeutskih metoda.

No, najveći problem za sada predstavlja činjenica kako takvi ljudi, a ne govorimo baš o maloj brojci, nisu svjesni svog problema. Oni nikada neće priznati svoj problem i baš zbog toga trebaju nekoga tko će im na njega ukazati i znati im pomoći. 

Mislite li da u vašoj teretani netko treba intervenciju?