Posljednjih se godina na društvenim mrežama sve češće pojavljuju objave u kojima vlasnici "poklanjaju" pse jer uskoro očekuju prinovu. U takvim oglasima često se navodi da se psa moraju "riješiti" jer je dijete alergično na dlaku, jer više nemaju vremena ili zato što se obitelj seli. Gotovo svaka takva objava izazove burne rasprave.
Većina komentara ide u istom smjeru - pas je član obitelji i ne bi ga se trebalo odricati kada se životne okolnosti promijene. Mnogi ističu da je odgovornost prema životinji dugoročna obveza, jednako ozbiljna kao i svaka druga obiteljska odluka. No stvarnost je često složenija nego što to izgledaju komentari ispod objava.
Burne reakcije ne prate samo "obične" ljude. Nedavno se na meti kritika našla Jennifer Lawrence, oskarovka poznata po filmu Silver Linings Playbook. Glumica je otkrila da je svoju čivavu povjerila roditeljima nakon što je pas ugrizao jedno od njezine djece.
"Zbog toga sam poželjela izbrisati svakog psa s lica zemlje", izjavila je majka dvoje djece, a ta je rečenica izazvala lavinu negativnih komentara. Na društvenim mrežama mnogi su poručili da se psa ne ostavlja samo zato što je stigla beba, već da se djecu treba učiti poštovanju prema kućnom ljubimcu. Neki su čak istaknuli da su zbog toga promijenili mišljenje o glumici.
Sličan bijes dočekao je i britansku pjevačicu Lily Allen, poznatu po hitu West End Girls, kada je 2024. u podcastu Miss Me? priznala da je udomljenog psa Mary vratila nakon što je pojeo obiteljske putovnice. Zbog te odluke primila je čak i prijetnje smrću.
Allen je objasnila da su mjesecima pokušavali pronaći rješenje, ali su na kraju zaključili da njihov dom nije najbolje okruženje za psa. Istaknula je da je Mary vrlo brzo pronašla novi dom kod osobe koju su već poznavali te da im je dobrobit životinje bila na prvome mjestu.
Na njezinu odluku reagirala je i organizacija PETA, koja je objavila otvoreno pismo izražavajući "zgroženost" postupkom i poručila kako se kućni ljubimci ne smiju tretirati kao modni dodaci koje se odbacuje kad postanu nezgodni.
Ovakve situacije otvaraju niz važnih pitanja. Što ako je dijete zaista alergično? Što ako pas pokazuje znakove agresije prema bebi? Što ako roditelji nemaju znanja, podršku ni kapacitete da istodobno skrbe o novorođenčetu i zahtjevnom ljubimcu?
Stručnjaci često naglašavaju da se većina problema može spriječiti pravilnom pripremom psa na dolazak bebe, edukacijom roditelja i jasnim pravilima ponašanja. Ipak, postoje i situacije u kojima je rehoming, odnosno pronalazak novog doma, zaista najodgovornija opcija - primjerice, kada je sigurnost djeteta ozbiljno ugrožena ili kada obitelj objektivno ne može zadovoljiti potrebe životinje.
No ključno pitanje nije samo treba li se psa "odreći", nego kako i zbog čega se ta odluka donosi. Impulzivno odricanje zbog straha ili praktičnosti jedno je, a promišljeno traženje boljeg doma za životinju, uz brigu o njezinoj dobrobiti, nešto je sasvim drugo.
Odluka o nabavi psa trebala bi biti dugoročna, uz svijest da se život s vremenom mijenja - dolaze djeca, selidbe, nepredviđene situacije. Upravo zato mnogi smatraju da bi se to pitanje trebalo postaviti već na početku: jesmo li spremni preuzeti obvezu koja može trajati 10 do 15 godina ili više?
S druge strane, nije svaka obitelj ista, niti su svi psi jednaki. Neke kombinacije jednostavno ne funkcioniraju, bez obzira na trud i dobru volju.