AKO TRAŽITE psa koji neće često lajati, bilo zbog života u stanu ili jednostavno zbog mirnijeg okruženja, važno je znati da nisu svi psi skloni buci. Dok neke pasmine prirodno vole glasno izražavati svoje mišljenje, druge su puno suzdržanije i laju samo kada je to zaista potrebno.
Ako tražite tihog psa, ovo su pasmine koje su poznate po svojoj smirenosti i rijetkom lajanju:
Basenji je poznat kao "pas koji ne laje", ali to ne znači da je potpuno tih. Umjesto klasičnog lajanja, ova pasmina proizvodi jedinstvene zvukove nalik jodlanju. Njihova tišina dolazi iz specifične građe grkljana, što ih čini idealnim ljubimcima za ljude koji žele psa bez buke.
Afganistanski hrt poznat je po svojoj eleganciji i suzdržanosti. Ovi psi rijetko laju, a njihova mirna narav čini ih odličnim kućnim ljubimcima za one koji žele psa koji neće stalno uzbunjivati susjedstvo.
Iako su veliki i moćni, bernski planinski psi nevjerojatno su mirni i rijetko laju bez razloga. Njihova prirodna sklonost smirenosti čini ih odličnim obiteljskim ljubimcima, pogotovo ako tražite psa koji neće biti previše glasan.
Unatoč svojoj impozantnoj veličini, irski vučji hrt poznat je po svojoj blagoj i tihoj naravi. Vrlo su suzdržani i rijetko laju, osim ako ne postoji dobar razlog.
Ova mala i umiljata pasmina savršen je kućni ljubimac za one koji žele psa koji ne laje često. Kavalirski španijel kralja Charlesa vrlo je prilagodljiv i obično laje samo kad je uzbuđen ili u igri.
Mops je poznat po svojoj veseloj i opuštenoj osobnosti. Iako se vole igrati i biti u društvu, nisu skloni nepotrebnom lajanju, zbog čega su odličan izbor za život u stanu.
Iako je Shiba Inu poznata po tome da zna izraziti svoje mišljenje specifičnim zvukovima, općenito su to tihi psi koji rijetko laju. Njihova neovisna i suzdržana narav znači da neće lajati bez razloga.
Ova pasmina uzgajana je za lov i zaštitu, ali nije sklona nepotrebnom lajanju. Rodezijski gonič lavova vrlo je smiren i laje samo kada osjeti stvarnu prijetnju.
Ako tražite psa koji rijetko laje, važno je uzeti u obzir i njegovu osobnost, razinu aktivnosti i potrebe za dresurom. Iako su ove pasmine prirodno tiše, svaki pas može razviti sklonost lajanju ako je pod stresom, dosadno mu je ili mu nedostaje treninga.