Foto: www.123rf.com

SJEĆAJU li se majke vlastite djece, nakon što ista napuste leglo i otiđu živjeti daleko od svoje pseće obitelji?

Isto pitanje prije nekoliko dana postavila si je vlasnica koja je prije godinu dana udomila kujicu Riley, odvojivši je tako od tri štenca. Nakon godinu dana na livadi je srela psa identičnog svojem, ali Riley ga uopće nije doživjela. Postavila si je zato gore navedeno pitanje, a odgovor joj je ponudio portal thedodo.com.

Godine 2013. objavljena je studija čiji zaključci sugeriraju da psi imaju dugoročno pamćenje tako da ima smisla da majka nakon ponovnog susreta prepozna vlastito dijete, ali to ovisi o mnogo čimbenika.

Primjerice, koliko dugo su bili odvojeni, koliko su prije odvajanja bili povezani te u kakvim uvjetima su psi prije/nakon razdvajanja odgajani. Primjerice, ako je štene prerano odvojeno od majke s kojom nije uspostavio nikakav odnos teško da će jedno drugo prepoznati u kasnijim fazama života.

Stručnjaci smatraju kako će psi koji se sretnu nakon dugo vremena, prilikom ponovnog susreta reagirati slično kao kad se sretnu dvoje ljudi/rođaka koji su godinama živjeli odvojeno, praktički zaboravivši jedno na drugo.

Neki ljudi neće se skužiti na prvu, ali kad shvate da su nekad bili povezani bit će otvoreniji i prijateljski raspoloženi. S druge pak strane neki se uopće neće prepoznati jer ipak je prošlo previše godina, a i povezanost u prošlosti nije bila baš snažna.

Slična situacija je i sa psima. Hoće li se majka sjetiti vlastitog djeteta ovisi od psa do psa. Jer neke kujice sa štencima su povezanije, neke na identičan način prihvaćaju sve štence bez obzira jesu li njezina ili tuđa djeca, dok pak s druge strane ima kujica koje ne žele štence u svojoj blizini.

Sve su to (uz mnoge druge) faktori koji utječu na reakciju majke i djeteta koji se dugo nisu vidjeli.

Budući da su ponovni susreti majki i djece izuzetno rijetki (bar mi ne znamo za puno slučajeva) zanimaju nas vaša iskustva?! Odgovore možete napisati u komentarima ispod članka.