DOK je situacija s novim koronavirusom usporila već ionako teška udomljavanja napuštenih životinja, udruge za zaštitu životinja u Hrvatskoj opterećene su i drugim teškim posljedicama neprovedbe Zakona o zaštiti životinja. Udruga Prijatelji životinja, koja koordinira više od 50 udruga koje čine Mrežu za zaštitu životinja, upozorava na užasne sudbine pasa kojima se lanac urezao u vrat i koji su oslijepili ili su pak rođeni u kanalu. Svi ti psi nisu bili mikročipirani, ne zna se tko im je skrbnik, a mnogima je zdravlje nepovratno uništeno isključivo zbog nemara gradova i općina koji odbijaju provesti Zakonom propisanu kontrolu mikročipiranja pasa. Apsurdno je i tragično za životinje što ta odredba postoji u Zakonu upravo kako bi si lokalne zajednice smanjile troškove zbrinjavanja skrbničkih nemikročipiranih pasa u sklonište.
Petogodišnji Medo iz Slavonije stavljen je na lanac u štenećoj dobi, a kako je rastao, lanac se urezivao u vrat zadajući mu strašne bolove. Nesretni pas u međuvremenu je zbog nebrige i oslijepio. Za njega je saznala udruga Novogradiške njuške tek kada susjedi, nakon gotovo pet godina, nisu više mogli gledati njegovu patnju. „Lanac koji mu se osam centimetara urezao u vrat kirurški je odstranjen, ali Medo će zauvijek ostati slijep. Uz sve to, Medo nije ni cijepljen ni mikročipiran. Grad je mogao spriječiti njegove patnje provedbom kontrole mikročipiranja pasa”, ističe pravnica Ivana Lunka iz Prijatelja životinja.
Navodi i slučaj plahe kujice u selu pokraj Benkovca, koja je nađena sa štencima starima oko šest tjedana, koje je okotila u napuštenome zdanju: „Kujica je ostavljena u visokoj trudnoći. Mikročip nema, što znači i da nije cijepljena protiv bjesnoće pa je njezina skrbnika nemoguće identificirati. Štence su zbrinule udruge za zaštitu životinja koje i inače jedine u takvim situacijama rješavaju posljedice nemara gradova i općina koji su već trebali obići sva kućanstva i provjeriti jesu li svi psi označeni mikročipom.”
Spominje i psa Bonu s Korčule koji je prije desetak dana spašen s lanca iz maslinika. Kao i Medo iz Slavonije, Bono je slijep, očne duplje su mu prepune parazita, pothranjen je i ima srčanog crva. „Prema procjeni veterinara, Bono je star oko deset godina i, pogađate, isto nikada nije mikročipiran. Udruga koja ga je spasila pokušava preko vlasništva nad parcelom na kojoj je Bono pronađen saznati tko mu je bio skrbnik koji ga je doveo do stanja u kojemu se sada nalazi – pothranjen slijepi starčić”, kaže Lunka.
Ukazuje i na situaciju u jednoj općini u istočnoj Slavoniji gdje je napuštena nemikročipirana kujica rodila u kanalu. Ne zna se koliko ima štenaca jer ih je sakrila duboko. „Dobri ljudi koji ju hrane zvali su komunalnog redara, a on im je rekao da bi bilo najbolje da pse odvedu u šumu!?! Kontaktiran je i načelnik općine koji tvrdi da su kujicu dovezli iz druge općine jer on tobože zna svakog psa u svojoj općini, iako ta općina nije provela kontrolu mikročipiranja”, zgrožena je pravnica Prijatelja životinja.
Podsjeća da su gradovi i općine, sukladno zakonskoj odredbi, trebali do 30. lipnja 2018. organizirati provedbu kontrole mikročipiranja pasa. Do danas to nije učinilo njih više od polovice, iako je to prvenstveno u njihovu interesu. Naime, gradovi i općine moraju zbrinuti u sklonište i platiti troškove zbrinjavanja za svakoga psa koji završi na ulici, a nije označen mikročipom.
Ivana Lunka naglašava da zbrinjavanje napuštenih pasa košta desetke milijuna kuna godišnje upravo zato što nisu mikročipirani niti se kažnjavaju sa 6000 kuna oni koji nisu mikročipirali psa: „Neshvatljivo je da veliki troškovi zbrinjavanja nisu dovoljan motiv čelnicima lokalnih zajednica da provedu kontrolu mikročipiranja i tako smanje broj neoznačenih pasa kojih je u nekim dijelovima Hrvatske čak 50%. Unatoč našem stalnom podsjećanju, kontrola mikročipiranja nije provedena u mnogim gradovima, pa ni u Gradu Zagrebu gdje je u pilot-projektu utvrđeno oko 15% nemikročipiranih pasa. Navedeni loši primjeri bacaju sjenu i na one lokalne zajednice koje se trude provesti Zakon.”
Mreža za zaštitu životinja od početka godine do danas podnijela je 23 prijave veterinarskoj inspekciji zbog nezbrinjavanja napuštenih životinja od strane jedinica lokalne samouprave i neprovedbe kontrole mikročipiranja pasa. Udruge apeliraju na gradove i općine da postupaju sukladno svojim zakonskim obvezama kako broj nečipiranih napuštenih, zanemarenih i bolesnih pasa ne bi dosegao alarmantne razmjere i kako bi smanjili nepotrebne troškove svojoj lokalnoj zajednici za zbrinjavanje pasa.