Foto: 123rf
Svi smo mi ponekad došli do tog zida, a da ponekad nismo ni bili svjesni u kojoj smo mjeri pregorjeli. Možda smo se malo kulirali radi okoline, no svi znamo da takvo stanje može donijeti niz negativnih posljedica. Ne samo za vas već za sve ljude, male ili velike, u vašem okruženju.
Nažalost, uobičajeno ja da mame često funkcioniraju na način da zanemaruju svoje (osobne) potrebe. Često smatramo da smo čak i sebične ako pokušamo ukrasti trenutke za sebe, a ne dao bog potražiti pomoć sa strane jer bi se to moglo protumačiti znakom vlastite slabosti.
I nije to nešto novo - to je dio društveno zadane dogme u obliku "super mame" koji ustvari prilično loše utječe na žene i mame koje u pokušaju da daju sve od sebe često dolaze do zida - do stanja u kojem ni fizički ni psihički više ne mogu odraditi ni osnove.
>>>Odustajem! Dosta mi je! dajemo neopozivu ostavku!<<<
>>>Odustajem! Dosta mi je! dajemo neopozivu ostavku!<<<
Psiholozi zato kažu - ne gledajte na majčinstvo kao na neizbježnu super moćnu zadaću - gledajte na tu ulogu kao na posao. Primjerice - kada šef, nadređeni, direktor, bilo koji "glavonja" trebaju pomoć pri vođenju nekog odjela - potrude se pronaći najbolju osobu za to koja će potom pronaći najbolje radnike za obavljanje tih specifičnih poslova/funkcija.
Isto je i s obiteljskim obavezama, jer i to je posao, zar ne? Ali, baš tu nastaje problem koji je prilično vezan baš uz onu spomenutu dogmu "super mame". Starije su generacije stvarno bile jako drugačije od nas jer su bili svjesniji da za odgoj djeteta treba puno više od jednog/dva para ruku. Nekad su znali reći da cijelo selo treba da bi se dijete postavilo na čvrste noge. Ali ne, mi moderni roditelji radije mislimo da sve možemo sam(e)i i onda s vremena na vrijeme - pregorimo.
Ne treba nam ni selo ni pomoć, a nismo ni svjesni da baš tako nećemo biti od koristi ni sebi ni djeci i još pritom nismo svjesni da pokazujemo jasne znakove da smo na korak do zida.
Imate li katkad ovakve simptome?
Nije to onaj kratkotrajni trenutak kada ste nešto zaboravili, ali kada se to učestalo ponavlja znajte da vas vaša mentalna snaga polako napušta. I ne samo da zaboravljate već i gubite stvari - sustavno nešto tražite, a da pritom često zaboravite što uopće tražite. Poznato?
2. Pucate na djecu ili partnera
Kada iz ničega napravite dramu, kada puknete i izvičete se na djecu koja možda jesu djelomično kriva, ali za takav ispad...? Ili partnera napadnete bez ikakvog (trenutnog) povoda samo zato što se na nekome morate ispucati?
3. Vječno ste umorne
Ono kad liježete i budite se jednako umorne, pa se vučete kroz dan, a svatko koga sretnete prvo vas pita "što vam je?" - vaša je snaga na izmaku.
4. Nemate snage za stare rituale
Prije ste bez problema kuhale ručak s dva slijeda, a nakon pospremljenog stola imale ste još dobru volju za igranje s klincima, pomoć oko zadaće ili što god, a sada vam najčešće dođe da im kažete da za ručak pojedu nešto iz frižidera dok mama samo malo ode odmoriti. I tako dan za danom?
Ne mislite da li da je onda stvarno vrijeme za pravi odmor?
Ako ste stvarno svjesne da pucate i da više ne možete - vrijeme je da stanete, da se pomirite s činjenicom da vam trenutno treba odmak, i da vam nije teško potražiti pomoć. Ne stručnu već pomoć bliskih vam ljudi koji će odraditi dio vaših zadataka, ali da pritom i vi sami malo promijenite ploču.
Na primjer:
Prestanite obećavati previše.
Mame su sklone pretjeranim obećanjima koje naravno, žele ispuniti. Zato prestanite obećavati ponekad nemoguće. Stanite na loptu, nekim stvarima u startu recite "ne" i polako se organizirajte prema svojim realnim mogućnostima.
Vježbe opuštanja
Inzistirajte na svom vremenu. Ako nikada niste vježbali jogu, ne morate ni sada, iako, jogu doista pomaže. No, ako baš niste joga tip, pronađite svoj način opuštanja pa makar se samo izvalile na kauč i žmirili. Bez zvukova, bez gadgeterija i naravno - malo dalje od djece ako je ikako moguće.
Napomena - bez gadgeterija
Ionako smo svjesni da nas ta ovisnost često samo iživcira i odnosi previše dragocjenog vremena pa stoga - vi u jednu, tehnologija u drugu prostoriju. Nitko nigdje neće pobjeći, osim vaših živaca.
Treba vam dodatni par ruku
Ako ste mama koja većinu konaca držite u svojim rukama, ne mislite li da vam možda treba koji dodatni par da vam se konci ne pomrse? Vaš partner bi mogao i trebao činiti više, ali to ne čini? Tada je vrijeme za ozbiljan razgovor jer dok se vi približavate svom rubu, i on će neminovno stradati uz vas pa zato da bi uopće izbjegli pucanje po šavu, jednostavno prebacite dio odgovornosti.
Ako je pak i vaš partner dovoljno angažiran, ali ga često nema, potražite prijateljski par ruku koji će preuzeti barem neke odgovornosti (izvesti/pričuvati klince; napraviti generalku u kući i sl.)
Smanjite očekivanja
Visoka očekivanja težak su teret za svakoga. Baš za svakoga, pa stoga ako shvatite da se previše trudite, a da bi vaše dijete bilo, primjerice, uspješnije no što trenutno je (u bilo kojoj sferi) - smanjite očekivanja. Go with the flow rekli bi Englezi, i shvatite da od forsiranja često nećete dobiti bolje rezultate.
Padate u depresije
Sve gore navedeno možete biti razlog depresijama. A iako možda trenutno ne osjećate da ste stalno depresivni, više onako, s vremena na vrijeme, pazite - jer bi se ta depresivna stanja, ako život nastavite istim tempom, s vremenom mogle produljivati, a onda će i vaše pucanje biti češće i bolnije.
Teretana, trčanje, bicikl, slušalice i vi sami - terapija koja će vas rasteretiti i stoga ne budite lijene same sebi priuštiti terapiju koja vam treba.
Kako se hranite?
Pa... valjda znate da način na koji tretirate vlastiti organizam, uvelike utječe na vaše raspoloženje. Okrenite se stoga zdravijoj i laganijoj prehrani od koje ćete sigurno imati više poleta.
Problemi s djecom
Ukoliko ste jedna od majki koja se sustavno brine oko zdravlja svog djeteta, bilo da ono zaista ima problema ili ne - potražite stručnu pomoć. Da, vi jeste ona koja će s tim djetetom vježbati, ali lakše je uz bok stručnjaku koji će odraditi veći dio posla. Vi tu budite stijena koja će se djetetom baviti na sve one druge načine.
Jer mame, vi niste ni otok ni čudotvorac. Vi ste žena koja je možda malo prekoračila vlastite mogućnosti. Niste jedine, ali srećom, lijek eto postoji.
I zapamtite što su stari ljudi rekli - za podići dijete ponekad je zaista potrebno cijelo selo.