Foto: Pinterest
Ali znate što, one su zločeste i ne mare - čak su i ponosne na svoje značajke koje su zajedničke svim takvim mamama. Jer zločeste mame znaju da sve to rade za dobrobit svoje djece. S ciljem da od njih ne naprave ni mamine maze, ni buduće bahate protuhe, već poštene i dolične ljude.
Da, reći će sve one mame koje ne spadaju u tu kategoriju da to nema veze s vezom, da se može odgojiti pristojno i dolično dijete i ako im se u mladoj dobi popušta i ako ih se mazi i ako ih se ne opterećuje. I naravno, to isto drži vodu.
Ali zapravo - nitko ne može sa sigurnošću reći kakvo će nečije dijete jednog dana ispasti. Iako...
Vidi se to po klincima koji pokazuju sve manje i manje poštovanja, sve su dalje od onog doličnog... i sada svi mi možemo reći - da - generacije su postale katastrofa, ali moje dijete, kunem se, moje dijete nije takvo.
Jeste li sigurni?
Možete li sasvim iskreno priznati da je moderno roditeljstvo okej. Da je to dobar smjer da dobijemo pošteno moderno društvo koje će cijeniti sve ono što smo mi po difoltu morali naučiti cijeniti? Bez obzira jel nas na to nagnao tata Franjo, djed Tonči, poštar Mirko ili prodavačica Anka? I posebno ona zločesta dobra baka Nada.
A baš je tu ta poveznica - jer i taj Franjo i Mirko i Tonči i baka Nada (pogotovo) bili su "zločesti", ali s dobrim ciljem i prije svega zločesti i pravedni.
I bili su ovakvi:
1. Nikada nisu spremali za nama.
Nered je pripadao onome koji ga je napravio i samo taj je bio zadužen da se nered ukloni.
2. Učili su nas odgovornosti.
Za sve loše što smo napravili slijedila je kazna. Bez pogovora i bez srama. Kazna je služila tome da nas ili nauči pameti ili nam malo zagorča život kako isto ne bi ponovili. Ako smo ponovili, kazna je bila još i veća - ne batinama naravno, ali recimo - pranje svog suđa barem dva tjedna.
Ne želiš nositi jaknu jer ti se ona sada ne nosi, a vani je hladno. Nema problema, ne moraš nositi ni dugu majicu, evo ti kratka i izvoli van. Prije nego je mama otvorila vrata predomislili smo se jer smo shvatili poantu.
4. Nisu se igrali s nama.
Mašta i kreativnost, uključujući i sve one zabranjene igre, bile su čisto naš izbor. Kada nam je i bilo dosadno mama i tata bili su nam vjerojatno zadnji izbor da ih gnjavimo igrom.
5. Nagrada je bilo nešto što se zaslužuje, a ne podrazumijeva.
Naravno, nismo ni mi odrastali bez slatkiša i igračaka, ali toga je bilo u znatno manjoj mjeri. I to zato što je osim poklona i svakodnevnih žvaka, sve drugo, brojnije i veće, trebalo dobro debelo zaslužiti.
>>>U spomen na bake, djedove<<<
6. Svi smo imali zadatke.
Ako smo bili premali za visoku policu, nismo bili za onu nisku - ta je bila naša polica za brisanje prašine i tako smo pridonosili obiteljskim dužnostima onih dan dva u tjednu kada smo spremali kuću. Svatko je imao svoju zadaću. Mama je naravno i onda bila glavna jer samo mame znaju s dvije ruke napraviti 12 poslova, ali i mi smo bili dobra pomoć. Pogotovo zato što smo, kao što je već rečeno, bili zaduženi za naše stvari i naš nered.
To što je prijateljica Mirjana jedina u ulici imala tada ultra moderan Monopoly naše roditelje jednostavno nije bilo briga. Uostalom, što će nama ako ima ona? Pa valjda ćemo se igrati zajedno.
8. Jeli smo samo ono što je bilo na stolu.
Možda su naše generacije tada već prerasle doba kruha i masti, ali da nam je mama na stol stavila kruha i masti jeli bi - kruh i mast. Možda bi negodovali, ali sigurno ne bi baš puno postigli.
9. Imali smo svoje šize, ali su nas starci jednostavno ignorirali.
Ne govorimo o periodu kada smo bili bebe, iako se i to doba prilično razlikuje. Govorimo o tipičnim dječjim šiznim zahtjevima protiv kojih nije cijepljeno nijedno dijete, ali naše su mame na to samo okrenule leđa i zatvorile vrata za sobom. Nitko nam nije branio da šizimo samo što šiza bez publike baš i nije imala smisla pa smo na kraju birali da se smirimo.
10. Mi nismo bili centar ničijeg osim svog svijeta.
Dobro. To je mala laž jer mi jesmo bili centar svijeta i naših mama i naših baka samo što nam to nitko tada baš nije tako otvoreno pokazivao. Samo zato da se ne umislimo, da se ne uzjogunimo, i da i dalje sustavno tražimo načine kako bi zadobili njihovu pažnju i njihovo poštovanje.
Jer ti zločesti ljudi, posebno moja ultra zločesta, a opet toliko mirna, blaga i dobra baka, mudro su znali kada će svoju ljubav pokazati, a kada ćemo je morati zaslužiti.
Doduše - danas znam da je ta ljubav zapravo uvijek, ali uvijek bila jednako velika.