Foto: 123rf
SVAKI će roditelj reći da njegovo dijete izgleda savršeno. Iako je važno djetetu graditi samopouzdanje, čini se da bi roditeljska sklonost da svoje dijete smatraju savršenim mogla doprinositi problemu pretilosti, s obzirom na to da, kako piše CNN, ne vide da su im djeca prekomjerne težine ili pretila.
Istraživanje Sveučilišta Nebraska-Lincoln otkrilo je da neki roditelji jednostavno ne primjećuju pretilost svoga djeteta. Znanstvenici su analizirali podatke prikupljane 20 godina o djeci u dobi od dvije do 18 godina te otkrili da je više od pedeset posto roditelja podcijenilo težinu svoje pretile ili prekomjerno teške djece.
Zdravlje - važnije od izgleda
"Ako roditelji ne znaju da im dijete ima problem s težinom, onda neće poduzeti potrebne korake u promjeni načina života, kao ni potražiti potporu koja im treba, što može imati dugoročne posljedice za zdravlje", objasnio je profesor psihologije Timothy Nelson koji je sudjelovao u istraživanju.
Što su djeca mlađa, to roditelji teže primjećuju prekomjernu težinu. Nakon pete godine života, roditeljska procjena postaje točnija, tada većina konačno počinje uviđati problem, a zanimljivo je i to da roditelji to više počinju zamjećivati kod svojih kćeri.
Iako pretjerana kritika upućena djeci nikako nije dobra, osobito po pitanju izgleda, u ovom se slučaju ipak radi o pitanju zdravlja. Podsjećamo, stopa pretilosti među djecom triput je veća nego prije 30 godina.
Tu leži zapravo nekoliko problema vezanih uz prehranu djece i u njihovu aktivnost. Pretila djeca najčešće jedu sve i svašta, što roditelji ne samo da dopuštaju već i potiču i to iz banalnog razloga - jer misle da njihovo dijete jednostavno mora toliko jesti. Mnogo je roditelja koji odmah nakon obroka pred djecu guraju još hrane - od nezdravih grickalica do voća, što je apsolutno nepotrebno jer čak ni odrasli ljudi u punoj snazi ne trebaju niti toliko obroka, a posebno ne u velikim količinama.
Roditelji su u stalnoj brizi ne samo da je njihovo dijete gladno, već da ono ne dobiva dovoljno hrane čak i u obilnim obrocima pa djetetu nude bilo što samo neka pojede. Djetetu se tako već u najranijoj dobi proširi želudac, apetit se navikne na stalno hranjenje pa imaju potrebu stalno jesti. Iako bi i od polovine dnevnog unosa hrane bili dovoljno siti.
>>>Do kada je opravdano djecu voziti u kolicima<<<
Drugi je problem neaktivnost dijeteta. Puno je djece koji dane provode pred televizorom, žvačući svašta. I za to nisu kriva djeca nego roditelji koji tek tu i tamo izvedu dijete na igru, aktivnu igru, a onda se često događa čak i to da im na otvorenom pomalo i brane aktivnost jer su svjesni da je njihovo dijete malo nespretno, da je tromo, da se ne zna penjati, da se brzo uspuše. Problem je naravno upravo suprotan - dijete nije naviknuto na aktivnost, a težina im smeta da budu pokretljivija.
Tako često možemo vidjeti čak i (pre)veliku djecu koju roditelji voze u kolicima (djeca od 3, 4, 5 godina) s opravdanjem da dijete ne može puno hodati. No kažete li takvom roditelju sasvim iskreno: "Naravno da ne može hodati jer nije naviknuto na hodanje i trčanje, a i kilaža ih pritom malo sputava", takvi roditelji to vjerojatno neće shvatiti. Jer, spomenimo opet - 50 posto njih aposlutno nije svjesno dječje pretilosti.