ZA PAROVE koji sanjaju o osnivanju obitelji ne postoji ništa teže od toga da im kažu da fizički nemaju mogućnost imati dijete.
Iako danas postoji više mogućnosti nego ikad, ponovni neuspjesi u pokušaju trudnoće mogu dovesti do velikog opterećenja za odnos partnera, pa čak i do narušavanja njihovog mentalnog zdravlja. U takvim situacijama posvojenje djeteta često se čini kao sljedeći logični korak.
No, čak je i ovaj proces prepun neizvjesnosti jer postoji mnogo provjera i koraka koje je potrebno proći, a može biti i vrlo skup. To je i jedan od razloga zašto se malo parova odlučuje na posvojenje.
No, jedna obitelj nije odustajala od posvojenja, a njihova priča će vam rastopiti srce.
Ovo je Princeton.
Njegova majka Keia Baldwin vodi blog "Raising Cultures", na kojem dijeli svoju priču o usvajanju i podizanju višerasne obitelji.
Keia i njen suprug Richardo u braku su 9 godina. Iako Keia ima jednu biološku kćer (Zariyah, 16) iz prethodne veze, ona i Richardo željeli su povećati svoju obitelj na "tradicionalan" način. Nažalost, to se ispostavilo puno teže nego što su predviđali, a nakon nekoliko pobačaja, za pomoć su se obratili stručnjaku za plodnost.
"Nakon mjeseci, pa i godina trošenja novaca, uzimanja lijekova za plodnost, neuspješnih pokušaja izvantjelesne oplodnje, a još uvijek bez djeteta, bili smo uništeni emocionalno i duhovno. Postala sam ogorčena i depresivna, nisam željela ništa više od toga da rodim dijete svom mužu i da kćeri podarim brata ili sestru", ispričala je ova mama.
Tada su se pojavile misli o udomiteljstvu
"Moj suprug i ja nismo u početku razmišljali o posvojenju, ali istražili smo mogućnost udomiteljstva. Srećom, u našem gradu imamo agenciju koja nam je pružila priliku za udomljenje djeteta", izjavila je majka.
Međutim, udomljavanje je preraslo u posvajanje
"Naša mišljenja o usvajanju promijenila su se tek kada smo upoznali Karleigh, Zarijinu prijateljicu iz škole."
Nakon što su shvatili da mogu pružiti ljubav novim članovima obitelji kao i biološkom djetetu, par je otvorio svoja srca za udomljenje i na kraju posvajanje djece.
"Nakon što smo prošli edukacije za udomitelje i postali licencirani udomitelji, nismo željeli postavljati nikakve stroge odredbe o dobi, rasi, spolu itd. Samo smo željeli pomoći djeci kojoj je Bog namijenio da im pomognemo", nastavila je Keia.
"Ayden nam je bio prvi. Njega smo prvog posvojili. Sretni smo što je Bog odabrao Aydena za nas i nas za njega! I Ayden i Karleigh su miješane rase i to im je pomoglo da se povežu. Važno je imati nekoga tko izgleda poput vas i s kojim se možete poistovjetiti", ispričala je Keia.
Jednog dana Keia je dobila hitan poziv o novorođenčetu kojem je bila potrebna majčinska figura. Zaputila se ravno u bolnicu kako bi pomogla.
"Po dolasku u bolnicu vidjela sam toliko lijepih beba i pitala se s kojom crnom ili smeđom bebom će me spariti. Sestra me odvela k malom bijelom dječaku, koji je imao manje od kilograma, a moram dodati da je i on bio jako lijep! U početku sam pomislila: 'Jesu li ozbiljni? Je li ovo šala?', ali tada su se pokrenuli moji majčinski instinkti", rekla je.
Osjetivši posebnu vezu s Princetonom, Keia i Richardo nisu se ustručavali odvesti ga u svoj dom, prenosi portal BoredPanda.
"Za nas nije bilo važno što je bijelac, za nas je to bio naš sin, ali drugima je to bilo važno! Nikad ne bih mislila da će moj bijeli sin izazvati toliko osuđivanja, ismijavanja, nasrtaja i izravne mržnje i rasizma", objasnila je i dodala: "Nekoliko su nam puta zvali policiju kad je bio beba jer su mislili da smo ga oteli. Jednom u dućanu, mom sinu i meni prišao je stariji bijeli gospodin i počeo snimati i fotografirati dok je dijete sjedilo u košarici. Pitala sam ga što radi i rekla mu da odmah prestane. Objasnio mi je da je to dokaz jer sam očito ukrala nečije dijete", ispričala je majka.
"Suočeni smo s osuđivanjem učitelja naše djece, kćeri su nam pitali je li on stvarno njihov brat ili sam mu ja dadilja. Pitali su me i "zašto nisi usvojila crno dijete kada ih ima toliko puno kojima trebaju dobri domovi?" Ili: "Zašto nisi pustila da dijete ostane sa sebi sličnima?"
Također je ispričala i iskustvo iz restorana
"Bili smo u restoranu i držali su nas gotovo kao taoce jer su mislili da je Princeton otet", potresno je ispričala.
Naravno, ove vrste incidenata su štetne i mogu donijeti sumnju jesu li učinili pravu stvar. Međutim, usprkos izazovima, usponima i padovima koje usvajanje može donijeti, Keia ne žali ni sekundu.
"Dan kada smo doveli Princeton kući iz bolnice bio je dan kad su se naši životi promijenili na bolje! Biti njegova majka jedna je od najboljih odluka koje sam ikad donijela. Jača sam, mudrija, ljubaznija i definitivno strpljivija."
Žele da drugi nauče iz njihove priče
"Obrazovanje je ključno za rušenje rasizma, predrasuda, stereotipa i podjela. Nadamo se da se zbog naše priče drugi neće bojati udomiti ili usvajati djecu i postavljati ograničenja ljubavi. Ljubav je šarena! Svi mi imamo mogućnost voljeti bez ograničenja, samo moramo biti spremni otvoriti svoje srce kako bismo to učinili", rekla je.